Norveška je najmiroljubivija, najsretnija i najbogatija zemlja na svijetu. Sasvim lako, na ovu "naj" listu može se dodati i da je jedna od najljepših, sa svim svojim jezerima, vodopadima, fjordovima i planinama.
Naravno, ono što svaku zemlju čini posebnom su ljudi. A Norvežani su izuzetno predusretljivi, iskreni, dobri domaćini i skromni, što je osobina koju je teško naći, naročito među bogatim na Zapadu. U otvorenost i gostoljubivost Norvežana uvjerila sam se putujući sa zapada na istok Norveške u internacionalnoj grupi sa kolegama iz Bangladeša, sa Malija, iz Indonezije, San Salvadora, Egipta, Afganistana, sa Kube, Njemačke, Novog Zelanda, Izraela...
Jahte i cvijeće Zemlja sa oko četiri i po miliona stanovnika ima mnogo atrakcija među kojima su na prvom mjestu fjordovi i glečeri, a zatim planine, rijeke i jezera. Među gradovima se izdvaja Bergen, koji je nekada (od 13. stoljeća pa narednih 600 godina) bio prijestolnica Norveške i najveći grad. Danas je poznat kao kulturna prijestolnica, te izlaz na fjordove, ali i jedna od najvažnijih luka. Oko 250.000 stanovnika Bergena živi većinom u drvenim kućama, u uličicama koje su još uvijek prekrivene kaldrmom. Kuće su uglavnom bijele, jer propisi nalažu svim građanima Bergena da čuvaju stari izgled ovog grada. Norvežani se hvale i da je Bergen cvijetna prijestolnica zemlje, u što se možete uvjeriti već nakon kratkog obilaska. Zanimljivo je da Norveška ima dva nacionalna cvijeta, jedan je Saxifraga cotyledon, a drugi Calluna vulgaris (iz porodice vrijesova), kojeg su izabrali putem referenduma. Kažu i da skoro svi stanovnici Bergena posjeduju manju ili veću jahtu, te da im je najdraža zabava vrijeme koje sa prijateljima tu provedu. Četiri od pet stanovnika imaju vlastitu kuću. Ovdje je smješten najstariji filharmonijski orkestar u Evropi, a grad je ujedno nezaobilazno mjesto za sve one koji žele na starom kontinentu slušati dobar jazz i blues. Sedam planina koje okružuju grad bijele se i usred ljeta. Iz Bergena se ide na norveške fjordove, gdje vas čekaju rafting, jedrenje, vožnja kajakom, slobodno penjanje, paragliding, hodanje po glečerima, golf...
Atrakcija je i žičara (Fløibanen) kojom iz samog centra grada za sedam minuta stižete na planinu Fløyen (320 m). Ono što ćete zateći na vrhu može vas itekako iznenaditi: od modernog restorana, preko okamenjenog čudovišta, do norveškog kampa.
Susret s vikinzima Početkom juna na planini Fløyen održava se festival vikinga. Svake godine dođu iz raznih dijelova Skandinavije, neki pravim vikinškim brodovima, kako bi oživjeli tradiciju dugu stoljećima. Sami izrađuju svoju garderobu od prirodnih materijala, hrane se što je moguće sličnije svojim precima - obilne mesne obroke zalijevaju velikim količinama piva, a poznaju i rune.
U prošlosti su vikinzi bili simbol za osvajače s mora. Takozvana Era vikinga trajala je od 793. do 1066., i svakako nije bila miroljubiva. No, današnji vikinzi, barem ovi koje smo mi sreli na vrhu planine Fløyen, vrlo su srdačni.
I kako to s Bosancima u svijetu obično biva u zadnjih dvadesetak godina, ako ne nađemo zemljake, naiđemo na ljude koji su bili u našoj zemlji. Jedan od vikinga je, kako kaže, za vrijeme rata bio u Sarajevu, gdje je snimao dokumentarni film o umjetnicima koji su živjeli i radili pod opsadom. Kaže i da nosi jako lijepe uspomene i emociju koju nikada neće zaboraviti.
U posjeti vikinzima iznad Bergena u isto vrijeme bila sam sa malom grupom iz Egipta, Bangladeša i Izraela. Vikinzi su za nas bili iznenađenje, ali je naša miješana grupa njima bila zanimljiva barem isto toliko.
Vikinzi tri dana festivala spavaju pod šatorima na livadi u šumi. Okruženi su džinovskim drvenim figurama, ručno izrađenima, a tu je i nekoliko malih drvenih terena za različita natjecanja, među kojima i za gađanje lukom i strijelom i razne druge borilačke vještine. Do šatora se dolazi kroz gustu šumu utabanom stazom uz koju su na kopljima zabodene vikinške zastave. Na vrhu planine je i okamenjeni trol, biće iz norveških bajki. U bajkama, većinom iz 19. i 20. stoljeća, trolovi su opisani i kao patuljci i kao divovi, ali su uvijek snažni, imaju veliki nos, duge ruke i čupavu kosu. Obično su zli i protiv njih se mogu boriti samo veliki junaci. Može ih pobijediti i sunce. Priča kaže da ako trol bude izložen suncu, može se pretvoriti u kamen. Danas su trolovi jedan od zaštitnih znakova ove zemlje. Suvenire sa njihovim likom, nerijetko na tradicionalnoj norveškoj odjeći, možete svuda kupiti. Izgled im, manje-više, odgovara opisu iz bajke, samo što ovi moderni imaju velike osmijehe na licima.
Vozom preko planine Kada se već nađete u Bergenu, a želite ići do Osla, najbolji put je preko najdužeg norveškog fjorda (204 m) i drugog po veličini u svijetu - Sognefjorden. Putovanje do Osla traje više od 12 sati, i nekoliko puta mijenjate prevozna sredstva, od autobusa, preko broda do dva različita tipa voza. U turističkoj ponudi ova tura se naziva Norway in Nutshell (Norveška u ljusci oraha). Fjord se nalazi u regionu Song og Fjordane, odnosno na zapadnoj obali. Proteže se preko najviše planine u ovoj zemlji do najvećih glečera. Područje koje obilazite se smatra jednom od najljepših destinacija u svijetu. Pored ostalog, putem ćete vidjeti neke od najviših vodopada na svijetu, stare drvene crkve, idilična sela sa drvenim kućama, te brojna jezera i petnaestak rijeka na kojima možete pecati losose i planinsku pastrmku. Cijeli fjord je na UNESCO-voj listi zaštićenih područja, što podrazumijeva ne samo očuvanje okoliša nego i to da su kuće isključivo drvene, bijele i crvene, da su građene u tradicionalnom stilu bez mogućnosti da se mnogo šta mijenja, a stanovništvo se većinom bavi organskim uzgojem hrane. Nakon dvosatne plovidbe, te pola sata vožnje autobusom, prelazite na Flåm željeznicu, još jednu turističku atrakciju na glasu među putnicima iz cijelog svijeta. Nakon pređenih 20 km, ovom prugom stiže se u mjesto Myrdal na 865 m nadmorske visine na Aurlandfjordu, koji je dio velikog Sognefjorda.
Voz prolazi kroz kanjon rijeke, kroz šumu, pored nekih od najviših vodopada na svijetu. Pored prelijepih krajolika, putovanje čini posebnom i to što se krećete najstrmijom prugom na svijetu koja prolazi kroz spiralne tunele kroz i oko planine. Tuneli, njih 20, dugi su ukupno 6 km i svi su, sem dva, iskopani ručno. Na putu do Myrdala, koji traje oko sat vremena, voz zastaje kraj vodopada Kjosfossen. Buku koju pravi vodopad presijeca glas žene koja stoji na obližnjoj stijeni i pjeva jako tužnu pjesmu. Živi u ruševinama kraj vodopada, ima dugu plavu kosu i dijelom je žena a dijelom mitsko biće. Svaki dan pjeva tu već stoljećima, pokušavajući tako privući svog idealnog muškarca koji će je osloboditi i povesti sa sobom.
U Myrdalu, gdje snijeg nikada ne kopni, zadnja je stanica Flåm željeznice i prva regularne kojom vozi brzi voz do Osla. Putovanje dugo pet i po sati ima svojih draži, jer prelazite preko planina i glečera, te zaleđenih čudesno plavih jezera.
Luksuz u Norveškoj Ono što je zajedničko, izgleda, svim norveškim gradovima jesu kuće sa velikim prozorima. Norvežani kažu da su željni sunca s obzirom da su topli dani u ovoj zemlji prava rijetkost. Ali, zato sunce ne zalazi prije ponoći i oni se trude upiti i zadnju zraku. I Oslo je okružen planinama na kojima, kažu, možete skijati i usred ljeta. Na jednoj od tih planina je mjesto zvano Soria-Moria i još jedna bajka. Naime, stara norveška bajka priča o mladom junaku koji se otisnuo u svijet i, lutajući šumama, došao do mjesta Soria-Moria, gdje je zatekao tri dvorca i u svakom zatočenu po jednu princezu. Princeze, inače sestre, čuvala su tri trola - jedan sa tri glave, drugi sa šest, treći sa devet. Junak je ubio sve trolove, oslobodio princeze, a onda oženio najmlađu. I živjeli su dugo i sretno, kako to obično u bajkama biva. Soria-Moria nije samo mjesto iz bajke nego je tu u bliskoj prošlosti potpisana deklaracija kojom su definisane sve najvažnije smjernice za norvešku koalicionu vlast u kojoj većinu čini ljevica.
Norvežani u Oslu rijetke sunčane dane provode u gradskim parkovima, na brodovima i otocima oko grada. Brojni mali otoci koji okružuju Oslo za Norvežane su pravi luksuz, kažu nam. Do njih se dolazi samo brodom, kuće su stare i po nekoliko stoljeća, a neke i do danas nemaju uvedenu vodu. Zabranjena je dogradnja ili bilo šta što će narušiti tradicionalni izgled ovih otoka. Kažu nam da je ovo jedna od najskupljih lokacija u Norveškoj. Pored kuća, luksuz su i kućice na vodi, koje imaju jednu prostoriju i veliku terasu. Norvežani su skromni i, za Evropljane na sjeveru, iznenađujuće otvoreni, topli i veseli ljudi. U jako su dobrim odnosima sa svojim susjedima Šveđanima te Fincima i Rusima, sa kojima dijele granicu.
Najčešći turisti su Japanci i Nijemci. Iako je Norveška dosta skupa, barem za naš standard, i oni koji imaju nešto manje novca mogu uživati. Dolaze nerijetko u kamp-kućicama ili sa šatorima, donoseći hranu iz svojih zemalja. I to Norvežanima nimalo ne smeta, sve dok poštuju njihova pravila i čuvaju prirodu.
Na listi miroljubivih, BiH je tek na 87. mjestu, među najsretnijim zemljama nas nema, kao ni među bogatima. Ipak, ljepota bosanskohercegovačkih i norveških krajolika može se porediti. Nažalost, naše rijeke su zatrpane smećem, tradiciju brišemo pred naletom novotarija, šume se uništavaju, grade hidrocentrale... Ne čini se da je tako puno potrebno da barem na ljestvici ljepote dođemo na malo više mjesto.

Ostale vijestiArhiva