Prvi utisak je da smo u Holandiji, zemlji lala. Na svakom zelenom dijelu, na trgu, kraj ceste, na strmim dijelovima pored magistrale, blistale su površine zasađene lalama najneobičnijih boja. Žuta boja. Purpurni cvjetovi. Najčešće su bile poredane u pravilnom kružnom prostoru. Tako mi je grad ostavio utisak neobične bubamare čija krila čine evropski i azijski dio međusobno razdvojeni morem.
Zemlja iz koje lala potiče je Turska. Jedan Holanđanin je, opčinjen njihovom ljepotom, prokrijumčario lukovice. I Holandija postade zemlja lala. Začuđujuća je čistoća ovog skoro dvadesetmilionskog grada. I ljepota. Vožnja Bosforom i Mramornim morem. Duž obale ostaci utvrđenja, crkve, dvorci i savremene građevine od čije ljepote zastaje dah. Vožnjom uz azijsku obalu mogli smo se diviti savremenim arhitektonskim ostvarenjima. Ostatak dana je bila posjeta Dolma Bakši, modernoj rezidenciji sultana iz XIX vijeka na obali Bosfora. Dvorac je okružen vrtovima, primjercima rijetkog cvijeća i rastinja. Po raskoši i eleganciji može se mjeriti s Bakingemskom palatom. Unutrašnjost dvorca je spoj orijentalnog i baroknog stila. Veliki, široki hodnici čiji su zidovi prekriveni umjetničkim slikama iz kojih se ulazi u velike, raskošne prostorije s francuskim baroknim namještajem. Osvijetljene su grandioznim kristalnim lusterima. Svijet nestvarne ljepote. Široko stepenište na dva svoda, čiju drvenu ogradu nose kristali visine pola metra, vodi na gornji sprat, gdje su sultanove privatne odaje.

Moć i bogatstvo
bilazak Aja Sofije i Plave džamije je turistički planiran u jednom danu. Plava džamija je najveća u Turskoj i prepoznatljiva je po šest minareta. Po predanju, sultan Ahmet naručio je da se izgradi džamija sa zlatnim minaretom, da bi se pokazala moć i bogatstvo imperije. Graditelj je prečuo zbog sličnosti riječi "zlato" i broja šest u turskom jeziku. Unutrašnjost je čista i svijetla zbog velikog broja staklenih površina na zidu. Prostor koji može primiti hiljade vjernika je s posebnim naznačenim dijelom gdje su se smještali velikodostojnici. U džamiju se ulazi na jednoj strani a izlaz je prema velikom uređenom travnjaku, s bazenima lala.
Prvo što se ugleda u tom času je Aja Sofija, vjerovatno najpoznatija bogomolja na svijetu. Svega nekoliko stotina metara i nalazimo se u dvorištu crkve-džamije koja spolja izgleda jednostavno. Iza tamnih, olovnih vrata krije se unutrašnjost zbog koje spada u najznačajnije građevine na svijetu. Velika centralna kupola i polukupole prekrivene su mozaicima i arapskim pismom u pozlati. Galerija i zidovi rađeni su u raznobojnom mramoru. Poseban utisak odaju freske koje su slučajno otkrivene ispod namaza boje koji ih je pokrivao u vremenu kada je bila džamija. Najbolje očuvana freska datira iz XIII vijeka. Ukazom Kemala Atatürka pretvorena je u atraktivan muzej.
Subota, sunčano jutro. Danas imam vremena za posjetu Sulejmanija džamiji. Pogledom je dodirnem svakog jutra s prozora hotelske sobe. Taksista nas, nakon desetak minuta vožnje, ostavlja kraj široke kapije. Kroz kameni, lukom svedeni prolaz, ulazimo u ograđeni prostor. Zelenilo u širokom luku okružuje džamiju. Široke, uredno podšišane zelene površine presijecaju betonske trake za prolaz. Čuje se cvrkut ptica. Kao da je vrijeme stalo. U toj oazi mira i spokoja uzdiže se veličanstveno djelo Mimara Sinana, džamija Sulejmana Veličanstvenog. Savršen sklad oblika i prostora. Četiri minareta s ukupno deset balkona. Simbolično podsjećanje da je bio deseti sultan Otomanskog carstva.

Duga tvrđava
Unutrašnjost je još impresivnija. Velika centralna kupola rađena je po uzoru na Aja Sofiju. Niz malih kupola spušta se u poluluku prema glavnim mramornim stubovima. Dnevna svjetlost ispunjava prostor. Ni plava boja, kao ni arabeske najpoznatijih kaligrafa tog vremena na staklu ne mogu zatamniti prostor. Mramor i svijetla boja unutrašnjosti daju prostoru posebnu otmjenost. Bojažljivim koracima mjerila sam prostor otkucajima svog srca. Nikad ranije, kao tada, nisam osjetila da je moja molitva otišla brže i stigla na mjesto na koje je upućena. S jugoistočne strane džamije nalazi se vječno prebivalište njenog ktitora. A uz cijelu tu stranu džamije su mezari visokih carskih dužnosnika. Posebnost ovog mjesta čini i kompleks građevina na četiri strane: bolnica, hamam, medresa s bibliotekom i vakuf.
Na mojoj listi mjesta koja trebam obavezno posjetiti, Top Kapi saraj je bio prvi. Top Kapi saraj nalazi se unutar zidina tvrđave dugačke 1,4 km. Na brežuljku Zlatnog roga, iznad Bosfora. Jezgro današnjeg mjesta sagradio je Mehmed II Osvajač, i simbolično označava kraj bizantijskog i uspon osmanlijskog carstva. Svaki sljedeći sultan dograđivao je svoj dio, tzv. ćošak. Ćoškovi su zgrade međusobno povezane u četverougao u čijem središtu su parkovi. Velika, stoljetna stabla i pravilno raspoređeni vrtovi cvijeća. Cvjetni oblaci presječeni su mjestimično uzanim betonskim trakama za šetnju. Ponegdje, u hladu drveća, klupa. I fontana. Najbolje očuvan i najljepši je Bagdadski ćošak. Sagrađen je za sultana Murata IV u čast osvajanja Bagdada. Nijansama plave boje, elegancijom eksterijera i raskošnošću prostora privlači pažnju. Posebno interesantan je Alaj ćošak, na čijim je prozorima, u crnom kamenu, urezano mnoštvo stihova zlatom. Ko želi da posjeti harem plaća ulaznicu dodatnih deset lira za pola sata razgledanja. Prostorije gdje su živjele konkubine, odaje Majke sultana, kraljevski hol, turska kupatila, Golden way - Zlatni put, mjesto koje podsjeća na dugački tunel, gdje se sultan sastajao s konkubinama. Murat III je sultan koji u svojoj biografiji nema ni dana službene dužnosti jer je sve vrijeme provodio na Zlatnom putu. U posebnim prostorijama je muzej ovog dvorca. Mjesto gdje se nalaze dragocjenosti, ceremonijalne i lične stvari sultana. Dijamant od osamdesetak karata. Zlatni tron. Zlatna kolijevka za princa.
Istanbul ostavlja utisak prave evropske metropole. Grad je nevjerovatno čist, bučan i živi 24 sata. Dnevno u Istanbul dođe toliko turista da prave građane možete prepoznati samo iza pultova recepcija i banaka te kao trgovce u dućanima. Šetajući gradom, imate utisak da se nalazite, recimo, u Berlinu. Žene i muškarci su odjeveni po evropskim modnim standardima i samo orijentalnim likom se razlikuju od turista. Mladi ljudi, većinom, govore engleski jezik, pa od njih možete dobiti potrebne informacije. U slučaju da se nalazite na mjestu s kog ne znate naći pravi put, samo podignite ruku i jedno žuto vozilo odvest će vas u traženom pravcu. U Istanbulu su sva taxi vozila žute boje i ima ih toliko da vam se čini da se polovina stanovnika bavi tim poslom. Cijena je jedna lira za jedan kilometar. Potrebno je samo zatražiti da se uključi taksimetar. Ukoliko ste noćna ptica i vraćate se u hotel iza ponoći, usluga taxija je dvostruko veća. Kao i svaki veliki evropski grad, ni Istanbul nikad ne spava. Centar grada u svom okrilju ima diskoteke u kojima mladi noću troše vrijeme. Na ulazu vas pozdravi nekoliko nabildanih momaka i pokažu vam put unutra. Techno, mlade djevojke na stolovima, a muškarci zalijepljenog pogleda. To je slika noći u jednoj od njih.

Tržni centar s 14 spratova
Dževahir je najveći tržni centar u Evropi. Sedam spratova iznad zemlje i isto toliko ispod nje. Iz centralnog dijela skreće se lijevo i desno, i, bez dobrog osjećaja za orijentaciju, lako se možete izgubiti. Tu možete naći ponudu odjevnih predmeta, obuće i kozmetike. Cijene su, za naše prilike, visoke. Ali poznavanje engleskog jezika, činjenica da dolazite iz BiH i malo ženskog šarma snižava cijene i na ovakvom mjestu. Ako plaćate kešom, znači da je cijena 10% niža u odnosu na istaknutu. Ostalo je do vas. Ako ste iole vješti u pregovaranju, proizvod možete dobiti i upola cijene. Govorim iz ličnog iskustva.
Taksim je velika duga ulica poput naše Ferhadije, na kojoj su nizovi radnji brendiranih svjetskih proizvođača garderobe. U njoj možete često naići na mjesta gdje ćete predahnuti uz kafu, s pogledom na ulicu. Možete se zasladiti ukusnim slatkišima koji su uglavnom zaliveni agdom. Cijene su dosta visoke, kafa je pet do šest lira, što otprilike odgovara iznosu u konvertibilnim markama. Jesti možete usput, što je jeftinije, ali i u evropski uređenim restoranima gdje se nude specijaliteti turske kuhinje. Hrana odgovara našoj. Jela koja su se odomaćila u našoj nacionalnoj kuhinji, čorbe, sarmice, pite, đuveč i razne salate možete jesti u svakom restoranu. Cijena jednog ručka je 15-20 lira. U ulici Taksim, na njenom donjem kraju, otkrila sam jedno posebno mjesto. Restoran s prigušenim svjetlom, evropskim ambijentom, gdje se sluša muzika sedamdesetih i osamdesetih. Specijalitet tog restorana su salate - velike činije pune zelene salate, mediteranskih mirođija, sira i mesa po ukusu. Tu se može provesti ugodno veče.

Ostale vijestiArhiva