Airliveov uređaj je “na prvu” bilo teško okarakterisati. Na kutiji je tek napisana hrpa funkcija, pa dok ga nismo počeli raspakivati i čitati priručnik, malo toga nam je bilo jasno. Riječ je u biti o NAS (Network Attached Storage) kućištu za hard disk, ali sa nekoliko bitnih dodataka, pa ga AirLive naziva mrežni multimedijalni player. Pored spajanja direktno na mrežu pomoću Ethernet porta, na računar se može spojiti i putem USB-a, kao klasične USB “ladice”, a tu su i AV izlazi pomoću kojih ga možemo koristiti kao audio/video player. Predviđene funkcije ovog uređaja su zapravo: prenosni hard disk, mrežni drajv i audio/video player (podržani su MPEG1, 2, 4 i DivX/XviD formati, te MP3 i JPG). Kada se sagledaju ambiciozne specifikacije na papiru, brzo počne curiti voda na usta... Nažalost, istina je negdje na sredini i, dok možemo reći da uređaj obavlja sve što je navedeno, postoji par neizbrušenih ivica.
S obzirom da je ovo ipak primarno hard disk (odnosno kućište za isti), druženje smo započeli ubacivanjem našeg vjernog Maxtora i već tu naišli na manje poteškoće. Da bi ubacili disk, potrebno je izvaditi manju ploču iz uređaja i u nju ubaciti disk. Ploča je malih dimenzija, pa mjesta ima taman toliko za 3,5-inčni disk, što je ostavilo vrlo malo prostora za kablove koji su neophodni da bi na ugrađeni ATA konektor stavili SATA konverter.
Nakon što smo uspješno “ugurali” disk u kućište, početak rada se nije pokazao pretjerano problematičnim, no za iskorištavanje punih funkcionalnosti je neophodno malo više koraka. Naš disk je tu naišao na prvu prepreku – bio je formatiran NTFS sistemom, kojeg uređaj ne podržava u slučaju upotrebe uređaja kao DivX/MP3 playera. NTFS je podržan samo kada uređaj koristimo kao USB/mrežni drajv, dok player zahtijeva FAT32 fajl sistem. Nažalost, na nekim operativnim sistemima FAT32 ne podržava particije veće od 32 GB, što ograničava maksimalan kapacitet ako koristite Windows XP, a osim toga, Vista uopšte ne nudi mogućnost FAT32 formatiranja. To se srećom lako zaobilazi sa priloženim alatom uz uređaj, koji je NTFS particiju konvertovao na FAT32.
Kopiranje sadržaja također nije bilo lako – na nekim računarima USB konekcija sa MU-7000AV stvara probleme sa ostalim spojenim USB uređajima, a ako želimo da ga koristimo kao mrežni drajv, mora se instalirati poseban softver na svaku mašinu, što ima dobru i lošu stranu – neiskorištavanje postojećih mrežnih protokola će možda smetati iskusnijim korisnicima, ali baš podešavanje mreže je većini korisnika velika misterija, te će njima lakše biti pratiti korak po korak upute za instalaciju dodatnog softvera i njegovo podešavanje (koje uređaj prepoznaje po MAC adresi).
Nakon svih ovih “pripremnih radnji”, bili smo spremni za rad. Kopirali smo nekoliko“testnih“ serija i filmova i sve je bez problema radilo, te s te strane zaista ne možemo naći zamjerku. Upotreba uređaja je jednostavna – priloženi daljinski upravljač ima posebnu dugmad za audio, video i fotografije, te su tu standardne kontrole poznate svima koji su ikad koristili video player. Ono što bismo voljeli je bolja podrška DivX-u srodnih formata, obzirom da smo tu povremeno znali naići na probleme – malo formata za titlove je podržano, bez naših karaktera, a poneki DivX zapis je pravio problem (video je uredno bivao prikazan, no zvuka nije bilo).
Ukoliko imamo titlove u podržanom formatu, dovoljno je željeni fajl odabrati prije filma kojeg ćemo gledati i to je to. Sve ostale kontrole su tu, a koristan detalj je mogućnost zumiranja slike (eh, znamo mi za šta ti je koristan zum!, op.ur.). Mali ventilator koji se nalazi s prednje strane povremeno se uključuje tokom rada, no njegova buka je podnošljiva.
Interfejsu koji se koristi za navigaciju po pohranjenim sadržajima bi godilo proljepšavanje, no upotrebljiv je i neće vas nervirati sporim odzivom ili nelogičnostima. Opcija za podešavanje nema previše, što je također u skladu sa fokusom na manje iskusne korisnike koji su bliži multimediji u dnevnoj sobi, nego PC-ju i tehnologiji, a baš zato, interfejs bi mogao i morao biti dotjeraniji.
Pored ovih standardnih mogućnosti, uređaj podržava i neke manje očite – u kućnoj mreži od više računara (ukoliko tako nešto postoji u BiH), sadržaji se mogu automatski skidati na ovaj disk, koji se nalazi spojen na TV, a problema sa gledanjem skinutih stvari u udobnom kauču nema. Tu je također i program za pravljenje backupa podataka na disk, a postoji mogućnost i zaključavanja sadržaja za djecu.
Zbog svega, na kraju imamo izmiješane dojmove. Nakon početnih muka, koji se istina doživljavaju samo jednom – tokom instalacije hard diska, uređaj poprilično dobro radi, no ostavlja dojam nedorađenosti – ne mislimo da bi ga izlaz za 5.1 zvučnike bitno poskupio, a dobro bi došla i nova revizija firmwarea sa boljom podrškom za više formata – prvenstveno titlova, što je bitno na našim područjima, a nakon toga i dodatnih codeca. Obzirom da je MU-7000AV namijenjen kućama sa mrežom i više računara i uglavnom korisnicima, možemo pretpostaviti da će se naći neko ko će se moći izboriti sa svojeglavošću uređaja tokom podešavanja, a nakon toga, ostaje vam svestrani hard disk koji će uglavnom fino služiti kao DivX/MP3 player.

Ostale vijestiArhiva