Kad smo već prošle godine ispenjali najvišu planinu Balkana , planinu Rilu i njen najviši vrh - Musala (2.973 m) u Bugarskoj, pitali smo se zašto se ne bi popeli i na drugu planinu Balkana , odnosno na poznati Olimp i njegov najviši vrh Mitikas (2.917 m), što na grčkom znači „nos“. Razloga da to ne učinimo i nije bilo, pa smo krenuli na put .
Pri tome posjetili smo poznate manastire Meteore, kupali se u Egijskom moru, posjetili nekoliko manastira u Bugarskoj, ispenjali i treći vrh Balkana, odnosno vrh Vihran (2.914m) na gorju Pirin u Bugarskoj, a šlag na kraju bio je party sa Bugarskom ekipom do kasno u noć , a mi se ujutro rano vraćali doma , no ajmo po redu.
Olimp, ujedno i nacionalni park, je najviša i najljepša grčka planina, jedan od malobrojnih primjeraka netaknute prirode, a od 1983. je pod zaštitom UNESCO-a.
Prvi zabilježen pokušaj uspona na Olimp bio je 1862., no istraživač Heinrichu Bartu u tome nije uspio. Ljudska je noga na vrh Olimpa kročila tek 2. kolovoza 1913., a u ekspediciji su bili Grk Christos Kakalos iz Litohora te Švicarci Frederic Boissonas i Daniel Baud-Bovy. Na Olimpu postoji 46 vrhova viših od 2000 i 47 viših od 1000 metara nadmorske visine.
Vožnju do Litohora, grada iz kojeg kreće uspon na Olimp kratko smo prekinuli u Skoplju, gdje smo prošetali starim i novim dijelom, večerali u starom dijelu tradicionalni grafče natafče i čevape i uživali u jutarnjoj kavi u novom dijelu grada. Grad nas je u potpunosti iznenadio različitošću i zanimljivošću.
Dolinom Vardara i uz polja suncokreta nastavljamo prema Grčkoj.
Moram reči da me se Makedonija jako dojmila i to od ljudi do prirode. Stvarno šteta da nismo, mada smo prvotno planirali, obišli i jezera, no ostavljam ovo za neku drugu priliku kada ćemo doći penjati ove planine.
U Litohoro smo stigli u popodnevnim satima i otišli još 18 km u planinu do odmorišta Prionija (1100m), zadnja točke do koje se može stići vozilom.
Spremili smo se, uzeli svježu vodu na izvoru i oko 17,30 krenuli k domu „A“. Uspon do doma je jednostavan, šumovit, staza je široka, ima i postavljenih klupa za odmor. Za točno 2,5 sata smo u domu. Domaćica, kao i svi Grci dobro govori engleski. Rezervaciju smještaja u domu moguće je izvršiti i preko stranice http://www.mountolympus.gr/. Hrane ima po izboru, kao i karata i svega ostalog. Noćenje je 10 E za planinare sa iskaznicom i 12 E za ostale.
U 22,00 u domu se gase svijetla, pa pogled na Litohoro i noćno nebo postaje krasan.
Cijelim putem vrh Olimpa se nalazi sa desne strane i zaista čini se kao da neki likovi sjede na planini i ne miču se .
Staza je relativno jednostavna i puna krasnih i otvorenih pogleda.
Prvo se dolazi na vrh Skalu (2866m), a prije samog izlaza na vrh staza postaje nešto oštrija i potreban je oprez. Do Skale nam je trebalo 2,5 sata, a mjestimice je vjetar bio i više nego snažan, kao da planina taj dan nije htjela posjetioce.
Pri usponima u Bugarskoj čudilo me što ljudi kreću u brdo kasno poslijepodne, a ovdje me čudilo što na nogama nose samo ljetne natikače! Ideš! Došlo mi je da skinem svoje gojze. Pozdrave šaljem ovim opičenim mladim dečkima iz Češke koji su gore ponjeli bocu vina sa kojim smo i mi uz njih proslavili uspjeh uspona
Sa Skale vode dva puta, jedan na Skolio na 2911m i drugi na Mitikas, sam vrh Olimpa. Čini mi se da su na ovom znaku sve vrhove malo "podigli". Prvo idemo Mitikas. Uspon je vrlo strm.
Da je to Slovenija osiguranja bi bilo ko u priči, no ovdje ga nema , pa treba biti jako pažljiv . (To je valjda onaj dio priče da je ovo "netaknuta priroda"). Spretni se na vrh popnu za pola sata, a oni ostali za 1 sat! A što reči, osjećaj da si gore sa svim grčkim bogovima je fantastičan! Ne znam koji i kada su se zadnji puta gore popeli, no mi ostvaljamo svoje tragove u upisnoj knjizi koja je prepuna raznih rukopisa i jezika . Samo mi smo na putu sreli Švađane, Kanađane, Čehe i Austrijance!
Ne čudi me činjenica da se sa sjeverne strane nitko ne penje na Olimp, odozgo se čini da je to apsolutno nemoguće, čista okomica, sama opasnost , ma kao da fali komad planine sa te strane.
Prema domu "A" se vraćamo malo poprijeko, malo po stazi . U domu uzimamo stvari koje nam nisu bile potrebne za uspon i koje se u domu mogu odložiti u posebne pretince, kratko odmaramo i nastavljamo na Prioniu gdje noćimo , mada tamo kampiranje nije dozvoljeno.
Ujutro hitamo prema gradiću Litohoru. Taverne, trgovine, hoteli, a tu je i jedan hostel u kojem se može dobiti povoljan smještaj.
Iz Litohora se do Prionie može i pješke prateći kanjon i rijeku , a staza traje 5 sati. Na stazi je i manastir iz 16 st. koji je u fazi obnove. Ako ću ikad ponovno tamo ići ću tom stazom. Lijepo, od početka do kraja, pa koliko trajalo
Tu je i staza u trajanju od pola sata koja također prati kanjon i koja je turistički vrlo posjećena i atraktivna, naročito kada u kanjonu ima vode
U blizini je i grad Dion u kojem je veliko i prekrasno arheološko nalazište. Radno vrijeme je do 18,00, a ulaznica je 4 eura.
Meteori su neobična oblast koju karakteriziraju gigantske stijene u obliku tornjeva, na tornjevima su izgrađeni manastiri. Nekada ih je bilo 24, a sada je aktivno samo 5. Građeni su u 14 stoljeću. Neki su pretvoreni u muzeje, a ulaznica je oko 2 E.
Malo smo zašli i u gorje Pindus, a moram reči da je istinit komentar na tu planinu. Zaista je ogromna, snažna, pa pomalo i zastrašujuća. Nakon 3-satne vožnje gore-dolje i izmučenih (usmrđenih) kočnica uspjeli smo se izvući i vratiti na obalu
Uslijedilo je nekoliko dana turističkog razgledavanja gradova sjeverne i središnje Grčke , uživanja u moru i grčkim specijalitetima , tako da su uslijedili gradovi Larisa, Trikala, Kalambaka, Volos, Platomonas, Katerini i Solun, obilazak regije Pilio te jela musaka (sa patliđanima), gemista (povrće punjeno začinjenom rižom), spetzofai (pikantne kobasice sa začinima i povrćem), souvlaki (marinirani ražnjići)... U svako doba dana pije se nes frape kava uz koji je gratis flaširana voda od 1/2 litre
Plaže na Olimpijskoj rivijeri su vrlo živahne, no mi smo se držali nešto mirnijeg kvarta
Utakmicu sa Turskom smo fulali za cijeli dan, eto, nismo imali niti pojma koji je koji dan. Najbolja fora je bila kad nam je lik vozeći se u Solunu do našeg tj. mojeg auta rekao:“ Brate, pa kako je Turčin mogao da vas pobedi???“, hahah, ostadosmo zapanjeni i oduševljeni i 100% se slažem sa ministrom Primorcem da treba davat pare za sport jer on ruši političke i teritorijalne granice.

Slijedi Bugarska ruta
Prvo nam se na putu našao Rožanski manastir. Lijep, slikanje dozovljeno, a na izlazu daju ti i bombone.
A onda smo odlučili ispenjati i Pirin, odnosno najviši vrh Vihran (2.914m). Prvo se dolazi u Bansko, grad koji rapidno raste. Posebno mi se sviđao stari dio prepun mehana tj. gostiona i baš si treba dati vremena i malo se zagubiti u tim starih ulicama. Onaj novi dio je prepun hotela, apartmana i pansiona i zastrašujući je.
Šteta da nismo imali više vremena biti u ovoj lijepoj planini. Uspon na Vihran je stvarno jednostavan. Trebaju oko 2,5-3 sata laganog hoda iako je uspon konstantno pod „finim“ kutom. Zadnji dio, nekih 45 minuta, je nešto naporniji jer kao da se cik-cak hoda po ogromnoj kupoli, no pogledi kada se dođe na vrh su prava nagrada. U daljini se vide i jezera kojih je na ovoj planini, kao i na Rili, mnogo. Moguće je napraviti i kružnu stazu.
Spavanje u pansionu je 20 leva, dok cijenu za dom Vihran nisam stigla provjeriti jer je počela kiša i žurili smo dalje za Sofiju.
U Sofiji nas je čekala moja blog prijateljica. Mah, mah draga, očekujem te na jesen . Tako smo sa J. u noćnim satima obišli Sofiju, večerali na cool mjestu u gradu oko ponoći , imali krasan doručak, obilazak Bačkovskog manastira iz 11 st., grada Plovdiv, a završili smo tražeći auto idući po dugačkom tunelu gore-dolje. A dva put je dvaput!
No, da, još nije kraj. Uslijedio je tulum na bugarski način proslava rođendana i imendana, uz profi pjevanje bugarskih narodnih pjesama i svirku jazz gitariste, plesanje i čavrljanje. Ostadoh iznenađena profilom ljudi na pariju: jedan ima programersku firmu, jedan je astrolog, jedan lik je pred doktoratom iz političkih i povijesnih znanosti, jedan je fizičar, pa studentice pjevanja, pa magistre psihologije i uf, uf, shvatih da se nalazimo u elitnoj ekipi mladog bugarskog svijeta koji nas je divno prihvatio. I još nešto, stan je bio ogroman, a na taj moj komentar uslijedilo je čuđenje i odgovor, a ne, ne ovo je mali stan. Kako mali, pa ima 100 kvadrata i 2 terase!
Cijene u Bugarskoj su xxx puta manje, što nas je više nego veselilo. Moram reči da jedva čekam slijedeći pothvat u ovoj prekrasnoj zemlji.

Ostale vijestiArhiva