Aerodrom Brkati, ali ljubazni policajac na Međunarodnom aerodromu “Rafik Hariri” će vam nakon detaljnog pregleda pasoša postaviti samo jedno, ključno, pitanje: “Jeste li ikada bili u Izrealu?” Po važećim zakonima, državljanima Izraela i putnicima koji imaju izraelsku vizu ili pečat u pasošu strogo je zabranjen ulazak u Liban. Ako ste nekad i bili u susjednom Izraelu, ispravan odgovor bi bio: “Ne, ali sam bio u okupiranoj Palestini.” Aerodrom “Rafik Hariri” nazvan je po sunitskom proameričkom premijeru libanske republike koji je ubijen u spektakularnom i krvavom atentatu 2005. godine u centru Bejruta. Rafik Hariri je većinu građanskog rata proveo u Saudijskog Arabiji. Nakon povratka se kroz niz mudrih investicija basnoslovno obogatio i s imovinom od preko četiri milijarde dolara visoko kotirao na Forbesovoj listi najbogatijih ljudi na svijetu. Sin Saad Hariri naslijedio je porodično bogatstvo, uticaj u očevoj stranci Pokret za buduć nost i postao najmlađi milijarder na planeti.

Hotelski rat Gigantski hotel Holiday Inn u Bejrutu jedan je od rijetkih objekata koji nije obnovljen nakon građanskog rata 1975-1991. Holiday Inn je trebao biti otvoren kada je počeo rat 1975. godine. Umjesto toga, postao je mjesto prvih sukoba i omiljena pozicija snajperista u prvim danima “hotelskog rata”. Budite uvjereni da postoji neka demonska privlačnost između čovjeka odlučnog da zapuca i Holiday Inna, da li zbog arhitekture ili pozicije, ali iz blago paranoidnih razloga neću više nikad mirno zanoć iti u Holiday Innu.

Libansko zlato Plodna dolina Bekaa je dugo bila centralno mjesto na kojem se proizvodio čuveni libanski hašiš. Za vrijeme gra- đanskog rata trgovina hašišom bila je jedan od glavnih izvora novca neophodnog za finansiranje mnogobrojnih milicija i paravojski, otud naziv “libansko zlato”. Nema zlata u Libanu, ali ima hašiša. U dolini Bekaa nalazi se grad Baalbek i jedno od najvećih rimskih svetišta Heliopolis ili Grad sunca, sagrađeno 1500. godine prije nove ere. Većina korintskih stubova su preneseni u tadašnji Konstantinopolj i ugrađeni u Aja Sofiju.

Ustav kompliciraniji od Dejtonskog Ako ste mislili da je dejtonski Ustav BiH komplikovan, nametnut i neprovodiv, znajte da je libanski ustav napravljen na osnovu francuskog popisa stanovništva iz 1932. godine, novi popis je nemoguć i protivustavan bez obzira na dramatično izmijenjenu demografsku sliku zemlje (nezvanično, šiiti su danas apsolutna većina). Tako je predsjednik Libana uvijek maronit – katolik, premijer je uvijek musliman – sunit, a predsjednik parlamenta musliman – šiit. Libanski ustav priznaje 17 sekti i većina ima svoju stranku i naoružanu miliciju, nazdravlje! Brakovi između pripadnika različitih sekti zakonom su zabranjeni, tako da mladenci takvu vezu moraju ozakoniti na Kipru.

Zajednički hromozom Nedavno je National Geographic u sklopu svog DNK projekta “U potrazi za biološkim Adamom” analizirao uzorke DNK različitih religijskih grupa iz Libana i rezultat je da i maroniti i druzi i šiiti i suniti imaju zajednički “očev Y hromozom” i svi vuku korijen od istih, starih moreplovaca i svojevremeno gospodara Mediterana – Fenič ana. Bez obzira na različite koncepcije, sve libanske stranke su se pored stranačkih obilježja tukle pod istom, libanskom, zastavom. Nijedna stranka, nijedna sekta ili religijska grupa nije i niti odustaje od svog nacionalnog identiteta. Valjda je to do onog zajednič kog hromozoma.

Samoubilački napadi Južna predgrađa Bejruta i, uopće, južni dio Libana su pod strogom kontrolom danas najmoćnije stranke u Libanu: Hezbolah ili doslovce Božija stranka. Šiitski Hezbolah je osnovan 1982. godine kao reakcija na izraelsku invaziju Libana, inspirisan likom i djelom imama Homeinija. Hezbolah je jedina stranka koja nije učestvovala u građanskom ratu 1975-1991. i ponosno ističe u svojim pamfletima “da ni metka nisu ispalili na svoje sugrađane”. Hezbolah je patentirao samoubilačke napade kao sredstvo borbe i nakon samoubilačkog napada na bazu američkih marinaca 1983. dospijeva na listu terorističkih organizacija. Nakon što je Hezbolah osudio napade na Svjetski trgovinski centar u New Yorku, State Department ga je skinuo s liste terorističkih organizacija, da bi ga uz dodatna objašnjenja tamo ponovo vratili 2002. godine.

Carstvo verbalne komunikacije Da biste radili kao novinar u Južnom Libanu morate dobiti odobrenje Hezbolahovog Ureda za odnose s javnošću. Tamo će vas dočekati ljubazna gospođica koja će vam nakon kraćeg intervjua odobriti kretanje po njihovoj teritoriji. Ne očekujte nikakvu pismenu dozvolu ili press-karticu, ipak je ovo carstvo verbalne komunikacije. Tinejdžeri u crnim jaknama i na skuterima, koji će vas presretati dok budete u Južnom Libanu, Hezbolahovi su izviđači, i nakon kraćeg telefonskog poziva ili SMS-a iz press-centra, pustit će vas. Teritoriju pod kontrolom Hezbolaha ćete prepoznati po prepoznatljivim žutim zastavama s njegovim zločanstvom kalašnjikovim AK-47 i mnogobrojnim posterima “mučenika” koji su stradali u borbi.

Irački turisti Dio Bejruta pod kontrolom Hezbolaha izraelske zračne snage temeljito su bombardovale. Prve zgrade koje su pogođ ene su porodična kuća vođe stranke šeika Hassana Nasrallaha i zgrada TV Al-Manar (stranačke televizije koja se proslavila direktnim prenosima iz borbe i koju možete pratiti preko satelita na nekodiranom kanalu). Ispred ostataka zgrade naišao sam na grupu mladih ljudi, moderno obučenih, kako poziraju za fotografisanje. Na moje pitanju ko su i odakle su, odgovorili su: “Mi smo ira- čki turisti i došli smo iz Bagdada na odmor.”

Najliberalniji grad Libansko-kanadska kompanija romantičnog naziva Flying Carpet Airlines (Aviokompanija “Leteći ćilim”) nudi redovne, direktne letove Bejrut – Bagdad. Bez obzira na prečeste ratove, Bejrut je još uvijek najliberalniji grad na Bliskom istoku (pored Tel Aviva, iako se Libancima to poređenje nikako ne sviđa). Svi poroci zabranjeni u većini drugih bliskoistočnih zemalja duboko su ukorijenjeni u libanski smisao za trgovinu: seks, droga, rock’n’roll i kockanje nikad nisu izašli iz mode i tu bogati Arapi iz golfskih zemalja zasluženo uživaju u onome u čemu u vlastitim zemljama ne mogu. Samo nekoliko minuta vožnje od srušenog dijela Bejruta dijeli vas od luksuznih hotela i diskoteka. Možda najčudnije mjesto za zabavu je legendarni klub B-018, djelo čuvenog libanskog arhitekte Bernarda Khourya. Klub je napravljen na mjestu masovne grobnice iz građanskog rata u Istočnom Bejrutu. Na mjestu izbjegličkog kampa i masovne grobnice izgrađen je podzemni klub u obliku grobnice i enterijera luksuznog mrtvačkog kovčega, čiji se krov otvara kada fe- šta dostigne vrhunac. Vrhunska zabava s primjesom klaustrofobije.

Visoka moda i estetska hirurgija Moderni Liban postaje centar visoke mode na Bliskom istoku. Libanski modni dizajner Elie Saab iz svoje radionice u Bejrutu oblači svjetsku elitu kao što su Catherine Zeta Jones, Eva Longoria, jordanska kraljica Rania i danska princeza Mary. Teško je dokučiti na čemu se zasniva libanska ekonomija i odakle toliko Bentlyja i Ferrarija na cestama punim “ruža” od granata kakve je sad već teško naći i u Sarajevu. Liban, za razliku od većine drugih arapskih zemalja, ima vrlo otvoren i liberalan bankarski sistem, tako da ga naftom bogate zemlje koriste kao premosnicu za plasiranje svog kapitala u svijet. S jednim uslovom. Ve- ćina banaka ima “libanski” predznak kao što su Banque Libano-Francaise Lebanese Canadian Bank ili Syrian Lebanese Bank. Tako barem djelić novca i kontrole ostaje u rukama Libanaca. Liban je tako- đer centar estetske hirurgije u ovom dijelu svijeta. Teško ćete negdje drugo dobiti bolji nos ili grudi za manje para.

Pjesnik i ubica iz istog sela Kako su sin svećenika i autor čuvenog Proroka Halil Džubran i ozloglašeni vođa maronitske milicije Lebanese Force – Samir Geagea, “kum” masakra kojeg su počinili pripadnici njegove milicije nad palestinskim izbjeglicama u kampovima Sabra i Šatila, mogli poteći iz istog sela, zapećka na sjeveru Libana pod šumom zvanom Božiji cedrovi? Ovo je Liban – jednom shvatite!

Ostale vijestiArhiva