Moja supruga Mirna i ja nekada smo živjeli u Americi. Danas je posjećujemo turistički. I nismo se pokajali što smo se vratili u Bosnu i Hercegovinu. Naša prošlomjesečna američka avantura počela je putovanjem od Los Angelesa do Las Vegasa. Putovanje beskrajnom cestom kroz pustinju, kojoj se ne vidi kraj, traje satima. Krajnji cilj nam je Grand Canyon. Ono što je nezaobilazno i što se usput mora posjetiti je Hoover Dam, Huverova brana, koja se nalazi na granici Arizone i Nevade. Brana je izgrađena ne samo na teritorijalnoj nego i na vremenskoj granici. Koju čini razlika od šezdeset minuta. Na njenom lijevom kraju, u Nevadi, je, recimo, osam i četrdeset, a na drugom, onom u Arizoni, devet i četrdeset.
Hoover Dam spada u najveće građevinske poduhvate svog vremena. Dok je građena, bile su to tridesete godine prošlog vijeka, naručioci su, zbog straha od napada Njemačke, tražili da se udupla količina betona. Narudžba je ispoštovana: tokom gradnje utrošeno je toliko betona da se mogao napraviti autoput od New Yorka do Los Angelesa, oko 3.900 kilometara. Tako je napravljena brana koja je obuzdala Colorado, jednu od najplahovitijih rijeka na svijetu, koja teče brzinom od 25 milja na sat. Brana je riješila problem struje za cijelu Nevadu. Posebnom atrakcijom smatra se helikopterski obilazak tog izvanrednog građevinskog kompleksa. Let traje 12 minuta, a košta 60 dolara po osobi.

Meka za motoriste
Put od brane do Grand Canyona traje oko pet sati. Iako preduga, vožnja predstavlja istinsko uživanje jer se pred očima putnika smjenjuju pustinja i prerija, čudesni prizori prirode koji se rijetko gdje mogu naći. Nezaobilazno mjesto je Historic Route 66, prava meka bajkera iz cijelog svijeta. Svaki čovjek na planeti koji ima i vozi motor zna za tu dionicu. Tu se okupljaju, voze i druže bajkeri svih generacija, od 20 do 70 godina. Dio njihove ikonografije su i prepoznatljivi lokali s usputnim doručkom kojeg čine jaja, slanina i bijela kafa.
Grand Canyon, ili u prevodu Veliki kanjon, jedno je od najljepših, najmisterioznijih i najimpresivnijih mjesta na planeti. To je destinacija koju godišnje posjeti pet miliona turista. I nikad ne osjetiš gužvu, koliko god ljudi da dođe, jer se radi o velikom prostranstvu. Kojeg krase i velike toplotne razlike - danju temperatura naraste i do 30 stepeni, noću se spusti do nule.
Grand Canyon se nalazi na sjeverozapadu Arizone, dio je Colorado platoa koji se prostire na teritoriji četiri savezne američke države (New Mexico, Arizona, Utah i Colorado). Dio je jednog od najstarijih i najljepših nacionalnih parkova u Americi - Grand Canyon National Park, utemeljen 1919. godine. Te godine park je posjetilo oko 44.000 posjetilaca, a danas je godišnji prosjek turista oko - pet miliona!

Milijarde godina
Kanjonom rijeke Colorado podijeljen je na South Rim i North Rim (Južni i Sjeverni prsten, ili ivica). Dok je North Rim manje pristupačan, divljiji i izoliran, South Rim (oko 2.100 m nadmorske visine) dostupniji je i živopisniji, pa većina turista posjećuje ovaj dio Nacionalnog parka Grand Canyon. I mi smo posjetili taj južni dio. Stijene koje čine kanjon različite su starosti. One na vrhu formirane su prije otprilike 270 miliona godina, a najstarije, na dnu kanjona, nastale su prije skoro dvije milijarde godina. Dok su stijene stare, kanjon je relativno mlad. Prije šest miliona godina počela ga je dubiti i usijecati rijeka Colorado, na svom putu od Rocky Mountainsa do The Gulf of California, poznatije kao Kortezovo more u Meksiku. Zbog ogromne dubine kanjona (negdje dostiže i 1,6 kilometara), rijeka Colorado može se vidjeti samo s određenih mjesta - vidikovaca. Impresivne su i njegove dimenzije. Grand Canyon prostire se na oko 4.930 kvadratnih kilometara, dugačak je 277 milja (446 km), prosječna dubina mu je 1.200, a maksimalna više od 2000 metara. Širina kanjona (između South Rima i North Rima) varira - od manje od jedne polovine milje (0,8 km) do 18 milja (29 km). Prosječna širina kanjona je samo 10 milja (16 km). Ali, da biste autom došli s jedne strane kanjona na drugu, vozit ćete se autom pet sati i preći 215 milja, odnosno 356 kilometara. Ili ćete pješačiti 21 milju, što je oko 33 kilometra.

Pješke i na magarcima
Pješačenje je jedan od načina na koji možete istražiti i na najneposredniji način doživjeti ljepote Grand Canyona. Pješačeći strmim stazama, proći ćete kroz četiri od sedam životnih zona sjevernoameričkog kontinenta (zonama se nazivaju prostranstva s ujednačenom klimom i istim životinjskim i biljnim svijetom). Doživjet ćete različite pejsaže i vremenske uslove, kao i bogatu floru i faunu, istu onu koju možete naći na dugom putu od meksičke pustinje do kanadskih šuma. Da bi se sve to vidjelo i osjetilo, organizatori su osmislili organizirane ture autobusima koje imaju karakteristične nazive: sunset tour, sunrise tour, desert view… Zalazak i izlazak sunca ovdje su neprevaziđene atrakcije na koje se ide organizirano. Za svaki dan znaju tačno u minut kada sunce izlazi i kada zalazi. Na atraktivnim lokacijama napravljeni su funkcionalni vidikovci s kojih turisti uživaju u sumraku i svitanju. Uživati, to danas uglavnom znači snimiti aparatom, kamerom ili - još užurbanije - mobitelom.
Grand Canyon može se obići i popularnim mule trips - obilaskom na magarcu. Obilasci su dnevni, a uz doplatu mogu uključiti i noćenje u hotelu Phantom Ranch, rustičnoj, usamljeničkoj oazi uz rijeku Colorado, gdje su nekada živjeli Indijanci.
Kraj našeg putovanja obilježio je boravak u hotelu Venecija u Las Vegasu. Radi se o fascinantnom turističkom kompleksu koji je osmišljen i napravljen kao mini replika slavnog talijanskog grada, sa savršenim imitacijama kanala, gondola, Trga svetog Marka. Hotel ima 4.000 soba i više liči na grad nego na hotelski objekat na kakav smo navikli. Sam kasino, koji je nezaobilazni dio svih hotela u Las Vegasu, u ovom hotelu prostire se na 40.000 kvadratnih metara. Atrakcije ovog veličanstvenog kompleksa su i muzeji Madam Tussauds Las Vegas i Guggenheim Hermitage, u kojem, do 27. aprila 2008., možete uživati u remek-djelima Picassa, Cezannea, Moneta, Maneta... Naša domaćica na ovom putovanju bila je Mostarka Inga Duranović, koja već 15 godina živi u Los Angelesu, gdje radi kao visoko rangirana menadžerica u velikoj turističkoj agenciji.
Putovanje smo iskoristili i da posjetimo brojne Mostarce koji danas žive u Americi. Nekad smo stanovali u istom gradu, s nekima smo dijelili ulice i haustore, a danas nas razdvajaju kontinenti. To su Snježana i Jasminko Bešo, Vesna i Darko Janjić, Azra i Seno Jerković, Selma i Sudo Ćišić, Mirela i Miro Terzić, Faruk Rizvanbegović, Nenad i Jasna Kajtaz, Emila Rahimić...

Ostale vijestiArhiva