Po završetku ljeta, neočekivano sam otputovala u osjetno hladnije krajeve. Otišla sam u zemlju čiji je uobičajeni naziv za nekoga s ovih područja Holandija, iako je to naziv za samo jednu pokrajinu u Nizozemskoj. Zemlja koja je površinom malo manja od Bosne i Hercegovine, s približno sedamnaest miliona stanovnika, gdje u prosjeku na jednog stanovnika dolaze dvije krave, tri automobila i četiri bicikla, oduševljavala me tih bajkovitih osam dana provedenih u njoj. Koliki uticaj je to putovanje imalo na mene dokazuje činjenica da već danima po povratku u Sarajevo ne prestajem pričati o prelijepoj Nizozemskoj.

Porezi i spratovi
Prvi dan nakon izlaska iz aviona na prostranom amsterdamskom aerodromu Shiphol, preuzimanja prtljage i susreta s prijateljima kod kojih sam boravila, zaputili smo se prema starom gradu Leidenu, u južnoj Holandiji, u kojem se nalazi najstariji univerzitet u Nizozemskoj. Naime, Leiden je bio polazna tačka svih mojih narednih izleta.
Već tog dana sam se počela upoznavati s arhitekturom starih nizozemskih gradova. Osnovna karakteristika su uske i visoke (najviše tri do četiri sprata) kuće s izuzetno velikim prozorima, izgrađene uglavnom u 14., 15., 16. i 17. stoljeću. Razlog za takav način gradnje kuća bili su porezi. Što je kuća šira prema ulici, to je bio veći porez na kuću. Kroz arhitekturu se, također, da zaključiti da su Holanđani ljudi koji nesebično podržavaju jedni druge i vole druženja. O tome nam kazuju veliki prozori bez zavjesa, zajedničkim trudom svih stanara uređena dvorišta ili nesvakidašnji simpatični običaj Holanđana da radnici neke firme usvoje jednu ovcu o kojoj svi zajedno vode brigu.
Naredni dan sam bila u Haagu, koji je od Leidena udaljen deset minuta vožnje vozom. Haag je sjedište Vlade, te grad u kojem se nalazi kraljevska palača Oranje (narandžasta). U samom centru grada smješten je muzej Mauritshuis, u kojem već godinama pažnju plijene djela nizozemskih slikara: Vermeera (Djevojka s bisernom naušnicom, Pogled na Delft), Steena, Pottera, Rembrandta... Kratkom šetnjom kroz jedan od mnogih haških parkova dolazi se do muzeja nadaleko poznatog nizozemskog grafičara M. C. Eschera, koji može zainteresirati ama baš sve dobne skupine.
Nakon Eschera, tramvajem odlazim na pješčanu plažu u ljetovalište Scheveningen, koje je ispunjeno novogradnjom te mnogobrojnim hotelima punim turista. Naravno, na kupanje nisam smjela ni pomisliti jer je temperatura oko 15 stepeni.
Sljedećeg dana, kupivši zbilja jeftinu kartu za voz (oko 2,5 eura, uzimajući u obzir da me taj voz za petnaest minuta doveze u centar drugog grada), koji pored komfora pruža pogled na prelijepe ravnice, u proljeće prepune tulipana, došla sam u Amsterdam. Za razliku od prilično uštogljenog i poslovnog Haaga, Amsterdam je grad koji vrvi od turista. Na glavnom trgu Dam danonoćno je živo i na svakom kraju možete vidjeti umjetnike, amatere i profesionalce, kako svojom igrom, plesom ili pjesmom uveseljavaju brojne ljude koji tuda prolaze. Samo nekoliko stanica vožnje tramvajem od centra grada nalazi se Državni muzej, ili Rijksmuseum, ispunjen impozantnom zbirkom djela poznatih nizozemskih starih majstora.

Biciklisti i Van Gogh
Međutim, prije nego što počnete razgledanje umjetnina, dobro bi bilo da prvo pogledate izložbu koja govori o historiji Nizozemske, te o tome zašto je došlo do razvoja baš likovne umjetnosti u Nizozemskoj. Za to su zaslužni bogati ljudi, mecene, koji su svojim novcem najveću potporu davali slikarima. Jedan takav genij, rođeni Holanđanin, čiji muzej, posvećen samo njemu, plijeni pažnju svih ljubitelja umjetnosti, jeste Vincent van Gogh. Imala sam sreću da sam morala čekati samo petnaestak minuta u redu da bih pogledala njegove očaravajuće slike. Inače, redovi znaju biti mnogo duži.
Nakon obnavljanja životne energije u muzejima, uz nezaobilazni vafel u ruci, šetala sam amsterdamskim uličicama punim biciklista, mostova i visokih, a uskih kuća kao iz bajke. Skoro svaka kuća na krovu ima kuku preko koje se unose veliki komadi namještaja kroz prozore na višim spratovima. Sličnu sliku vidjela sam i u Delftu, malom univerzitetskom gradu. Kanali s vodom, impozantna gotička crkva Nieuwe Kerk, te nadaleko čuvena delftska keramika.
Crna ovca među gradovima Nizozemske je Rotterdam, koji po količini gradilišta i iskopanih ulica podsjeća na Sarajevo. Rotterdam je u Drugom svjetskom ratu bio sravnjen sa zemljom tako da je danas skoro u potpunosti izgubio duh starih vremena. Ispunjen novogradnjom, oblakoderima i tržnim centrima, proglašen je gradom arhitekture. Luka u Rotterdamu je najveća u Evropi i duga je oko osamdeset kilometara. Ukoliko vas zanima moderna arhitektura, Rotterdam je, sa svojim zanimljivim građevinama kao što su zgrada Olovka, popularni kubusi ili (ne)moguće konstrukcije metro stanica, pravo mjesto za vas. Prenaglašenom gradskom sivilu za moj ukus, suprotstavio se muzej moderne umjetnosti koji obuhvata slikarstvo (Mondriaan, Dali, Kokoschka, Monet, Dega, Picasso, Dürer...), moderno zidno slikarstvo, umjetnost mladih nizozemskih umjetnika, grafički i industrijski dizajn, gdje možete vidjeti kako su evoluirale stolice, telefoni, posuđe, pisaće mašine, lusteri, moda, te grnčarstvo, gdje je cijelu jednu kolekciju muzeju poklonio Van Beuning, pa se on zove i njegovim imenom.
Sasvim slučajno, u susjednom arhitektonskom institutu okruženom, naravno, vodom, posjetila sam izložbu velikog arhitekte Corbusiera, koja kao da je čekala još mene pa da se sutradan zatvori. Ostatak vremena provela sam u velikoj institutskoj biblioteci okružena knjigama o arhitekturi, dizajnu i umjetnosti. Većeg užitka nema!

Cesta ispod nivoa mora
Vikend sam provela u obilasku Zeelanda (pokrajina na jugu Nizozemske), gdje sam se uvjerila da je cesta po kojoj sam se vozila zaista ispod nivoa mora. Zatim, da ribari iz tipičnog ribarskog sela Veere znaju uloviti najukusniju ribu i odlične školjke, a to sam lično probala u jednom od mnogih ribljih restorana u glavnom gradu pokrajine Zeeland, Middelburgu.
Otići u Nizozemsku, a ne vidjeti vjetrenjače isto je kao i ne otići tamo. Pokrajina Zaanse Schans puna je vjetrenjača u kojima se melje žito za brašno, pigment za boje koje su nekada davno počeli koristiti nizozemski umjetnici poput Rembrandta, ili biljke za senf. Pokrajina Zaanse Schans je, također, pravo mjesto gdje možete posjetiti mali muzej posvećen čuvenim nizozemskim klompama, koje se vijekovima izrađuju od topole. Podrazumijeva se, možete i kupiti koji par klompi za subotnji izlazak. Ovo divno malo turističko selo, pored obilaska vjetrenjača i muzeja klompi, nudi domaći nizozemski sir, bijelu i mliječnu čokoladu, te mnoge druge autentične suvenire.
Svoje putovanje završila sam još jednom posjetom Haagu, muzeju Pieta Mondriaana i parku Madurodam, u kojem se nalaze modeli nizozemskih gradova ili Nizozemska u malom, gdje sam za kraj potvrdila stečeno znanje o ovoj zemlji. Bilo je ovo putovanje prožeto pozitivnom energijom, umjetnošću i željom za otvaranjem novih perspektiva. Jednostavno, lijepo putovanje.

Ostale vijestiArhiva