Ne znam kako su mi se do sada provukli, ali nema veze. Njemačka kompanija Roccat, koja je, ako je vjerovati web sajtu, specijalizovana za proizvodnju vrhunskih gamerskih uređaja, svojim prvim proizvodom nas je izuzetno prijatno iznenadila. Čim se baci prvi pogled na samo pakovanje u kojem ovaj miš dolazi, postaje jasno da se ne radi o bezličnom klonu. Zahvaljujući plastičnom prozoru na kojem su nacrtane šare od mraza izgledom podsjeća na kriogeni kontejner, što već i na prvi pogled mnogo govori o posvećenosti ekipe i vođenju računa o “geek efektu“. Pametan izbor, jer kao što je već odavno poznato, kod geekova su pare.
Uglavnom, Kone je miš koji je zamišljen, dizaniran i projektovan tako da ni najzlonamjerniji, subjektivni, zadrti, tvrdoglavi bandit od recenzenta jednostavno ne može reći skoro ništa loše o njemu, osim da upotrijebi staru taktiku da je Roccat ovu ili onu ideju “maznuo” od neke druge kompanije. Iako nesporno ima argumenata koji bi se dali eksploatisati u tom smjeru, nikako se ne može zaobići činjenica da je ovo jedan od najboljih glodara koji je ikada imao priliku da nam se zavuče pod šaku!
Svaki vrhunski miš svoju superiornost dokazuje sve dužim i dužim checklistama, pa da vidimo kakva je dotična kod našeg Konea.
Ergonomija – oblik koji neodoljivo podsjeća na Logitech MX5xx seriju, uz nešto oštrije obrise i gumiranu površinu, garantuje apsolutnu udobnost i eliminiše mogućnost bilo kakvog proklizavanja sa pogrešne strane miša.
Inače, što se tiče samog dizajna, ovaj miš izgleda zaista dobro.
Preciznost – sve što treba reći je da je Kone laserski miš, preciznosti od 3.200 dpi. Senzor od 6,4 megapiksela stanje očitava 7.080 puta u sekundi. Možda u nečemu griješim, ali nije mi jasna svrha tolikog bandwitha kada je jadni USB port već odavno maksimiziran na, u poređenju sa hipervisokim FPS-om senzorskog sklopa, patetičnih 1.000 Hz. Vjerovatno je u pitanju kompenzacija ekstremnih situacija u kojima do izražaja dolazi otpornost ovog miša koji trpi čitavih 20g ubrzanja.
Nešto što se zove Integrated Turbocore – zapravo se radi o internom procesoru koji obavlja sve kalkulacije unutar miša, pa se na taj način rasterećuje ostatak sistema. Nije da je neophodno rasterećivati današnja multicore procesore, ali eto, nek’ se nađe.
Interna memorija – 128 kilobajta memorije za profile i makroe.
Podesiva težina – na raspolaganju su četiri tega: 5, 10, 15 i 20 grama. Možete odabrati i u miša staviti jedan (ili nijedan) od njih. Tegovi imaju elektroniku koja drajveru omogućava da prepozna koji je teg unutra. Svrha prepoznavanja tega? Pah... Ne znam... Hvalisanje?
Podesiva ukrasna svjetla – softver kojeg dobijete sa mišem omogućava da podesite način i boju osvjetljenja miša. Možete birati između četrdesetak boja koje dodijelite na pet programabilnih tačaka i onda selektujete razne efekte kao što je pulsiranje, rotiranje i slično. Svjetlo možete i isključiti.
Prva inovacija – takozvani TCU ili Tracking Control Unit. Miš, navodno, analizira karakteristike podloge i vrši određena prilagođenja u svrhu boljeg praćenja kretanja.
Druga inovacija – DCU ili Distance Control Unit rješenje je stare boljke optičkih i laserskih miševa koja se manifestuje u nastavku praćenja kretanja i nakon što se miš podigne sa podloge. Stvar je riješena tako što miš konstantno mjeri distancu od podloge i čim ona pređe određenu mjeru, prestaje slati podatke, ali i dalje prati distancu od podloge, da ne bi došlo do kašnjenja kada se ponovo spusti. Voila!
Fleksibilnost i programabilnost – u drajveru je moguće podesiti i tovar drugih varijabli, kao što je funkcija pojedinih tastera, modifikacija osjetljivosti po osama, ubrzanje, međukorake pri biranju osjetljivosti od 800 do 3.200 dpi i tako dalje. Također je moguće praviti i modifikovati profile i makroe za pojedine igre i profile. Drajver ima i opciju instalacije novog firmwarea za miša.
Elem, Kone je jedan od onih i dalje prilično rijetkih proizvoda kojima se gotovo nema šta prigovoriti, pa se čovjek mora vaditi na “individualne preference“ pri donošenju suda. U ovakvim slučajevima, zaista i nema druge. Ko zna, možda će nekome točkić biti neodgovarajući zbog premalog otpora ili pretvrdog klika, možda neko ne voli osjećaj kojeg gumirana površina ostavlja pod rukom, ili su mu palčani tasteri previsoko ili preblizu ili predaleko... Ali, osim eto baš te tri konkretne stvari, koje apsloutno zavise od nečije ćudi ili navike, pa i veličine šake, ja ne vidim šta bi drugo čovjek mogao pokazati i reći “Eto, ovo mi se ne sviđa i ne može se podesiti drugačije!“.
Ovo je mišonja i po’, i u mom slučaju, jedino moja zadrta subjektivna tvrdoglavost, ili ako hoćete fanboyizam (sram te bilo! op.ur.), me sprečava da svog G5 zamijenim ovim mišem. Radi se o, po svim mjerilima, ravnopravnim proizvodima, a s obzirom da mi je G5 već jako dugo zlatni standard kada su miševi u pitanju, Kone veću pohvalu gotovo da i ne može zaraditi.

Ostale vijestiArhiva