AMD je u 2008. godini zabilježio gubitak od nevjerovatnih 3 milijarde dolara! I dok se nama, običnim smrtnicima, zamanta u glavi od količine izgubljenih para, u upravi AMD-a skoro da su se navikli, mada im ne bismo bili u koži kada moraju izaći pred investitore. Ovo je AMD-u druga uzastopna godina sa ovako velikim gubitkom, a oni koji ih redovno prate znaju da se već dugo vremena bore da dođu na pozitivnu nulu.
S obzirom koliko ova trka traje, može se reći da je AMD u vječnom stremljenju da dostigne Intel, a najozbiljniji pokušaj imali su prije dvije-tri godine, kada su sa AMD64 platformom i Athlon64 procesorima pod noge stavili Pentiume i bribližili se 20% udjela na tržištu desktop procesora. Uzlet kojeg su tada imali dvije godine poslije je u potpunosti splasnuo i trenutno je firma u ne baš zavidnom položaju.
AMD je u međuvremenu kupio ATI, što je bila dobra odluka, jer su se sa kvalitetnim proizvodima kanađana pod istim krovom bolje pozicionirali naspram Intela kada se u obzir uzme cjelokupna platforma (zbog čega ne čudi što je baš platformizacija marketinški pitch koji neprestano ponavljaju). Ali, vrijeme integrisanja dvije firme nije prošlo najbolje, a par ključnih propusta dovoli su AMD tamo gdje se danas nalazi.
Prvo je R600 grafički čip, zbog problema u proizvodnji, značajno kasnio, da bi na kraju bio nedostojan čak i modela iz srednjeg dijela Nvidia ponude, da bi odugovlačenje sa prelaskom na K10 arhitekturu i isti problemi sa proizvedenim silikonom potopilo prvu generaciju Phenoma. Loša sreća ili rukovodstvo? Od tada je prošlo više od godinu dana, a ovi procesori nisu bili konkurentni ni najslabijim Intel Core 2 Quad modelima.
Sa tako lošom ponudom i praktično prazninom u high-end dijelu tržišta, gdje su zarade masne, učinilo je AMD lakom metom, jer godinu dana tehnološke prednosti Intela (koju AMD, istina, jeste smanjio sa još dužeg perioda) plavom divu je ostavljala više prostora za diktiranje cijena, pa je cjenovni rat imao kobnije posljedice po AMD. Malo je pomoglo to što je u međuvremenu grafička divizija izrodila odlične R700 i kasnije RV670 GPU-ove, koji su potpuno okrenuli u ATI-jevu korist situaciju na grafičkom dijelu tržišta (što je još jedan dokaz da je investicija u ATI ispravna).
S obzirom da više nisu u mogućnosti pratiti Intelov tempo investicija u skupa proizvodna postrojenja, AMD sada traži izlaz u izdvajanju proizvodnje u posebnu kompaniju privremeno nazvanu The Foundry Company, kako bi prodajom udjela u njoj otplatili dio dugova, te si stvorili bolju tržišnu poziciju naspram Intela. Trenutno, u AMD najviše ulažu investicijske organizacije iz Saudijske Arabije, zbog čega su prozvani Arab Micro Devices.
Tokom razvoja, nasljednik Phenom procesora nosio je kodnu oznaku Phenom II, a činjenica da je ista zadržana pokazuje da se AMD želi ograditi od nesretne prve generacije. Najveći problem koji ih je mučio bila je ne toliko manje efikasna izvršna jezgra u odnosu na super-efikasnu Intel Core arhitekturu, koliko problemi u proizvodnji, koji su inicijalno dozvolili vrlo niske radne frekvencije, pa se
Phenom u odnosu na vojnički efikasne Core 2 Quadove činio kao praćka u poređenju sa Black Hawk helikopterom.
Sa prelaskom na 45 nm proces proizvodnje – skoro godinu dana nakon Intela, AMD je imao više sreće, pa su požurili objaviti kako Phenomi II rade na osjetno višim frekvencijama, te nude puno veći overclocking headroom. Internetom su brzo prostrujale vijesti o luđačkim rezultatima sa tečnim azotom, a u vrijeme pisanja teksta, zvanični rekord je Phenom II X4 940 na impresivnih 6,5 GHz!
AMD je prilikom razvoja Phenoma II po svaku cijenu želio eliminisati Ahilovu petu Phenoma, te su sve podredili višim frekvencijama, sa kojima bi se anulirala prednost u efikasnosti koju drže Intel procesori. To je išlo do te mjere da su dizajneri smanjili frekvenciju integrisanog memorijskog kontrolera sa 2 GHz na 1,8 GHz, kako bi si ostavili još više termalnog prostora za brža izvršna jezgra (povećanjem radne frekvencije povećava se radna temperatura čipa).
U prvom “ešalonu” Phenoma dvojki našla su se dva modela – jeftiniji i nešto sporiji 920 koji radi na 2,8 GHz, i 940 Black Edition, kojeg recenziramo, a radi na 3,0 GHz. Ovaj model, kao i svi Black Edition, dolazi sa nagore otključanim množiocem, pa predstavlja zanimljiv proizvod za overclockere. Prvi Phenomi II ne nose slučajno jednake oznake kao i dva Core i7 procesora; AMD želi da ih se poredi sa trenutno najjačom Intel ponudom, jer su osjetno isplativiji.
U kombinaciji sa ostalim unapređenjima, prije svega povećanom L3 kešu (6 MB kod Phenom II X4 quad-core procesora), na kojeg je otišla najveća količina tranzistora dobijenih prelaskom na precizniji proces, te nekim doradama izvršnog jezgra i sistema keš memorije (detaljnije u posebnom okviru), AMD tvrdi kako su Phenomi II brži i do 20% u odnosu na prvu generaciju. U poređenju clock-za-clock, ta je razlika ipak manja, i bliža je 5-6%, što dočarava količinu promjena na izvršnoj jezgri.
Broj tranzistora koji čine procesor porastao je na 758 miliona sa nešto više od polovine tog broja (450 miliona) kod Phenoma, te zašao u teritoriju Core i7 procesora, čija jezgra broji 731 milion tranzistora. Zanimljivo je da je i pored toga površina Phenom II čipa manja nego kod originalnog Phenoma, što bi trebalo povoljno djelovati na zagrijavanje, ali i AMD-ovu zaradu, jer manja površina čipa znači da se iz jednog komada podloge na kojoj se proizvode – wafera dobije više procesora.
Phenom II jezgro je nativni quad-core dizajn, kao što su to bili i njihovi prethodnici, te ima ugrađen DDR2 memorijski kontroler sa podrškom za DDR2-1066 memoriju (iako će osnovne ploče dozvoliti i korištenje bržih modula pomoću memorijskih množilaca).
Upravo ta činjenica mogla bi značiti da će biti kratkog daha. Naime, dok ovo budete čitali, AMD će predstaviti novu seriju Phenoma II sa pretećim AM3 podnožjem, koji će imati ugrađen DDR2 i DDR3 memorijski kontroler. Ti će se modeli moći koristiti u postojećim AM2+ osnovnim pločama (sa 780 i 790 čipsetima), dok suprotno neće biti moguće. Pošto ne znaju komunicirati sa DDR3 memorijom, Phenom II 920 i 940 će ostati osuđeni na AM2+ i AM2 osnovne ploče (ove druge uz manju brzinu HyperTransport sabirnice), što ih čini zgodnim rješenjem za sve kojima se žure i/ili koje nije briga za DDR3 memoriju.
Održavanje kompatibilnosti unazad veliki je plus za nove AMD proizvode, jer je prihvatanje jeftinije i jednostavnije. U postojeće AM2/+ osnovne ploče lako je utaknuti novi procesor i dobiti osjetno više procesorske snage. Što je, recimo, u oštrom kontrastu sa Core i7 procesorima i njihovim preskupim X58-baziranim osnovnim pločama, iako ne treba zaboraviti da Intel nudi i tehnološki stariju, ali i dalje izuzetno moćnu Core 2 Quad seriju procesora.
Veći keš, manje zagrijavanja, više frekvencije i prihvatljiva cijena – za sada sve ovako na papiru zvuči dobro, pa smo s opreznim optimizmom pristupili testiranju. Phenom II smo podvrgli uobičajenim realnim testovima koji se protežu od profesionalnih aplikacija do igara. Testna mašina je sagrađena na Gigabyte GA-M790GP-UD4 osnovnoj ploči sa 780GX čipsetom, što je i preferirana platforma zbog Advanced Clock Calibration tehnologije za poboljšanja overclocka, a zajedno sa Radeon HD 4000 serijom grafičkih kartica AMD je promoviše pod nazivom Dragon. Rezultate smo uporedili sa Core i7 920 i Core 2 Quad Q9400 mašinama.
Da bi procesor bio prepoznat, morali smo flashovati BIOS, a one sa starijim osnovnim pločama savjetujemo da provjere i koliko snažan procesor njihov model podržava, jer novi Phenomi II imaju TDP (Total Dissipation Power) od 125W, što je više nego neki noviji Phenomi, ali u rangu Core i7 procesora. Ipak, bolje upravljanje potrošnjom trebalo bi AMD platformu učiniti manjim potrošačem.
Phenom II je po mnogo čemu ono što je njegov prethodnik trebao biti, što bi bilo odlično da u međuvremenu nije prošlo dosta vremena koje inžinjeri Intela nisu proveli vrteći palčevima. Iako će AM3 Phenomi II biti tehnološki izjednačeni sa Core i7 platformom (zbog DDR3 memorije), nemajte dileme – Intel je ovdje ipak odmakao, te i dalje ostaju vladari high-end ponude sa Core i7, pa i jačim Core 2 Quad procesorima. Testirani Phenom II 940 nešto je jači od Q9400, odnosno Q9450 modela, što je, opet, dosta dobar rezultat.
Drago nam je da AMD-ovo hypovanje overclockinga nije lažno, iako je daleko od obećanih 4 i više GHz. Na našem testu, Phenom II je relativno lako dostizao frekvencije puno više od 3 GHz – uspjeli smo pokrenuti Windowse XP na 2,9 GHz uz 1,45V napona, ali svakodnevnu stabilnost uz prosječan hladnjak treba očekivati bliže 3,5-3,6 GHz. Ipak, hlađenje igra bitnu ulogu, pa ako možete obezbijediti bolji hladnjak, mogao bi se isplatiti, jer Phenom II dobro reaguje na povišen napon. Pod opterećenjem, temperatura na fabričkim postavkama se kreće oko 35-40°C, dok je overclockiran procesor stremio ka 60°C, naravno izvan kućišta, iako ova mjerenja trebate uzeti sa zrncem soli, kako se ploča tokom testova ponašala čudno i povremeno je davala nerealna očitanja.
Za razliku od Phenoma, koje je teško ko mogao preporučiti, Phenomi II su pristojna ponuda. I dok su Core 2 Quad procesori još uvijek bolji izbor za profesionalne aplikacije, posebno editovanje i enkodiranje videa i audia, te 3D dizajn, Phenomi II su isplativa investicija u quad-core procesor i finansijski najkraći put do boljih CPU performansi, što može biti zanimljivo postojećim vlanicima AM2+ osnovnih ploča ili onim koji žele nadograditi sistem jačim procesorom i grafičkom karticom. Ni nove mašine sa Phenomom II ne nisu luda ideja, jer za pristojnu cijenu nećete završiti sa ispodprosječnim procesorom ni u zahtjevnijim aplikacijama. Za igre, snaga procesora i nije toliko bitna, jer je odavno grafička kartica bitnija za više fps-ova, ali će Phenom X3 modeli biti posebno interesantni.
Ukoliko vam se ne žuri, možda je bolje strpiti se, pa za mjesec dana kupiti AM3 model, kako bi investicija bila još spremnija za budućnost i prelazak na DD3 memoriju, a oni nestrpljivi mogu navaliti već sada.
Phenom II je definitivno uspjeh, ali za finansijski uspješan AMD potrebno je nešto još bolje. AMD to može.

Ostale vijestiArhiva