Kada se pogleda Trebević iz njegovog podnožja, sa sarajevskih ulica, osobito vrh na kojem dominira TV toranj, čini se nevjerovatnom i pomisao da se čovjek gore uspne biciklom. Međutim, osjećaj trijumfa nakon što se iza posljednjih krivina ukaže ogromni TV toranj koji je izgledao nedostižno s podnožja planine, još više kad se nađe na samom vrhu odakle puca pogled na Zvijezdu, Ozren, Bukovik, Crepoljsko, Romaniju, Jahorinu, Bjelašnicu, Treskavicu... nemjerljiv je, a svaki bicklist koji ga je jednom "savladao" ponosno će kasnije pokazati prstom u pravcu vrha objašnjavajući: "Eto, mi gore idemo biciklima!". Uz nevjericu i divljenje sagovornika.
Mnogo prije biciklista Trebević su "otkrili" planinari i svi ljubitelji zdravog života i odlaska u prirodu. O njemu je spjevana i pjesma čiji stihovi kažu:
"Četiri mladića idu s Trebevića
prati ih pjesma i smijeh.
Tako oni bili
veseli i čili,
dan bješe sunčan i lijep..."
Nažalost, usljed ratnih djelovanja i postavljanja minskih polja Sarajlije su gotovo prestale odlaziti na Trebević. I pored činjenice da se intenzivno radi na deminiranju terena i da je većina očišćena od mina, i dalje postoji bojazan pa će se tek pokoji iskusni planinar, rijetki izletnik ili biciklist zaputiti na planinu. Ali, zbog svoje blizine, zbog ljepote koju nudi, sve je više onih koji će i Trebević ubrojati u svoje redovne destinacije za vikend i relaksaciju.
Preko Trebevića vodi asfaltirani magistralni put iz pravca Lukavice ka Jahorini, koji je, doduše, u nešto lošijem stanju. Biciklistima je interesantniji makadamski put koji se, kilometar i po prije Ravna, iznad Kneginjca, odvaja preko Dolova ka samom vrhu. Ovaj put je izgrađen još za vrijeme Austrougarske, manjim dijelom asfaltiran, a od Dolova se penje serpentinama, prvo do Studenog brda a potom i do planinarske kuće pod samim vrhom Trebevića. Nažalost, bivši dom "Vaso Miskin Crni" je uništen, ali to ne sprečava ljubitelje planine da ga pohode, tu načine pauzu i produže još kojih stotinjak metara do samog vrha.
Ovaj put vodi kroz predivnu crnogoričnu šumu te je i za ljetnih vrućina vožnja više nego ugodna. Gusta šuma je plod pošumljavanja koje se kontinuirano vršilo još od doba Austrougarske. Osim mirisa šume, biciklisti i drugi posjetioci planine mogu uživati u bojama i mirisu raznolikog cvijeća koje sreću cijelim putem sve do samog vrha.
Svježina zraka koja se i ljeti osjeti kad se penje uz Trebević, ali i na druge planine, pojava je koja se zove "aerotermički stupanj". Naime, porastom nadmorske visine temperatura se smanjuje i to na svakih stotinu metara opadne za 0,3 do 0,5 stepeni Celzijusa, a ljeti i do 0,7. Drugim riječima, na svakih 180 metara visine temperatura opadne za jedan stepen Celzijusa. Imajući u vidu da se do vrha Trebevića savlada visinska razlika od gotovo hiljadu metara, lako je izračunati da nas gore očekuje vrlo ugodna temperatura i kad u Sarajevu vlada ljetna žega.
Kontinentalno-planinska klima koja vlada na Trebeviću pogoduje bujnoj vegetaciji, naročito visokom drveću pa se slobodno može reći da on predstavlja "pluća grada". Ispod bivše kuće Planinarskog društva "Željezničar" svojevremeno se nalazila botanička bašta [umarskog fakulteta Sarajevo sa brojnim primjercima najvećeg dijela alpske flore, pa čak i biljke koje rastu na planinama dalekog Japana. Na pitomim stranama Trebevića, naročito od Dobre vode prema vrhu, nailazi se na izobilje jagoda, borovnica i vrisinja. Od Ravna pa naviše nailazi se na više vrsta jestivih gljiva.
Zbog svega navedenog ali i zbog blizine i pristupačnosti, naročito iz pravca spomen parka Vraca, Trebević je postao česta destinacija sarajevskih ljubitelja brdskog biciklizma, čak i za kratke, popodnevne ture. Nedjeljna posjeta sarajevskih biciklista je obilovala vedrim raspoloženjem, osjećajem zadovoljstva zbog boravka u prirodi i naročito predivnog spusta. Zbog ljepote šume i podloge od humusa i borovih iglica dio spusta od samog vrha do bivšeg planinarskog doma Dobre vode predstavlja možda i najljepši cross-country spust u BiH.
Možda, stoga, i ne iznenađuje izjava jednog mladića kojem je ovo prva brdskobiciklistička tura u životu: "Mislio sam da odustanem. Pred samim vrhom sam govorio sebi 'što ti sve ovo treba?' a sada, nakon ovakvog spusta, slobodno mogu reći da je trebalo penjati se još dva sata - to bih učinio".
Više o Trebeviću, ostalim planinama u Bosni i Hercegovini i doživljajima ovih biciklista možete saznati na www.mtb.ba.

Ostale vijestiArhiva