"Prvi kilometri vijugavog puta ka istočnoj Bosni protekli su u smijehu, šali, vožnji u koloni pa neko reče da smo 'k'o svatovi'. Osjećaj da polako napuštamo civilizaciju i dolazimo u svijet nedirnute prirode stekli smo već na usponu za Kalinovik. Iz guste šume je pred kolonu iskočilo maleno lane i skakutalo stotinjak metara ispred automobila. Slika nestvarna i predivna. Nedugo zatim, izbili smo na krševite proplanke visoravni preko koje se stiže u Kalinovik. Smijeh i šala u autu su zamrli, umjesto njih tajac. Kroz otvoren prozor automobila ulaze zvuci cvrčaka i tišine. Sunčeve zrake ukoso padaju, rano je jutro, priroda se budi. Neko prozbori: 'Ja, ljepote!'
No, to je bila tek uvertira za ljepotu koju ćemo doživjeti tog dana. Vožnja iz Jažića je tekla dobrim makadamskim putem kroz gustu četinarsku čumu čiji vrhovi kao da su parali nebo. U suštini, do Orlovačkog jezera put je jednostavan: tek dvije-tri raskrsnice i put koji se mjestimično uzdiže i spušta ali bez velikih i strmih uspona. Nakon što smo izbili iz šume pred nama su se otvorili predivni vidici: travnati proplanci uokvireni grebenima i vrhovima: Golovo brdo (1.753 m), Velika Lelija (2.032 m), Videz (1.864 m) i drugim stijenama kojima ne otkrismo ime.
Dolazak na Orlovačko jezero je zbilja spektakularan. Nakon što se pređe travnata zaravan odjednom se, poput oka kakve ribe, ukaže modro-zeleno jezero nepravilnog oblika uokvireno planinskim grebenima. Većina onih koji su prvi put tu zastane, udahne i koji trenutak se divi ljepoti prirode. Naravno, malo koji biciklist će izdržati da si ne priušti kupanje u bistroj vodi na 1.460 m nadmorske visine, pa smo i mi zaplivali.
Svjesni one narodne 'Ko rano rani, dvije sreće grabi' i pogleda na sat koji je kazivao da još imamo savim dovoljno vremena, odlučili smo da skoknemo i do obližnjeg Jugovog jezera. Iako vještačko, ovo jezero nimalo ne zaostaje svojom ljepotom za Orlovačkim. Ime je dobilo po svom konstruktoru, izvjesnom Jugi, koji je bio lovočuvar u Nacionalnom parku Sutjeska. Jednostavnim kamenim zidom Jugo je pregradio potok i stvorio ovo biser jezero okruženo vrhovima Kalelija i Stog.
Nakon skakanja s brane i divnog kupanja, pakovanje i povratak nazad. Usput snabdijevanje ledenom vodom iz izvora, odmor na proplanku gdje pirka ugodan vjetrić, pakovanje bicikla na automobile i povratak za Sarajevo. Kao da je druženja od rane zore bilo premalo, kao da se svima žao rastati, na kraju predivnog dana - još jedan zajednički trenutak: osvježenje pivom i sokovima u ljetnoj bašti nekog kafića na Dobrinji. Smijeh, prepričavanje dogodovština tog dana i priča o nekoj novoj planini za idući vikend."

Ostale vijestiArhiva