Postavite sebi jedno krucijalno pitanje. Mislite li da je moda vaša vjerna prijateljica, koja vam pomaže da zabljesnete u svakoj prilici i na sebe privučete slatke poglede obožavatelja? Griješite: moda vas vara i zadaje udarce, kao garderoba pastelnih boja. Sve izgleda jednostavno i neposredno, a u stvarnosti nas od katastrofe dijeli samo jedan korak. Primjer supružnika Beckham o tome svjedoči uz pomoć razoružavajuće elokvencije: nekad veoma posh engleski par emigrirao je u Ameriku s ciljem da se pokaže uvijek savršen, veličanstven, uzbudljiv. On se pojavljuje na travnatom terenu s frizurama koje izgledaju kao da Maria Antonietta, naprimjer, sama sebi kod kuće izvlači pramenove. Dok Victoria posjeduje garderobu takvog kroja da joj i sama Barbie može zavidjeti. Živopisni su, nema šta. Ali, koliko god se trudili, izgledaju neprilagodljivo. Preelegantni. Prejednostavni. Preobnaženi. Prenatrpani. Dakle, uvijek pogrešno. Zaključak: u ovom vremenu površnog eksperimentiranja, definiranje nečeg prihvatljivim ili vjerodostojnim kako bismo shvatili nečije oblačenje postalo je uzaludan poduhvat. Spice Girls su 90-ih uspjele predstaviti sve ono što se moglo dogoditi na nivou mode i scenskih kostima, usmjeravajući milione djevojčica prema neistraženim područjima street stylea. Nakon vremenske distance, čini se da nasljedstvo koje su ostavile Posh, Baby, Scary, Ginger i Sporty nije propalo. I danas predstavljaju ikone van konkurencije (pogrešnog odijevanja) koje dominiraju svakom skupinom ljudi, egzistencijalnom situacijom ili socijalnim pronalaženjem – što je još jedna potvrda da globalizacija ukusa, nažalost, nema uvijek pozitivne efekte. Obratite pažnju: nove spajsice su svuda oko nas! Victoria Beckham: ko drugi, ako ne ona? Tragično upadljiv primjer: pretjerana elegancija uvijek prelazi u apsurd. Balenciaga i Jimmy Choo za odlazak na stadion, dok se ostalih 90.000 ljudi oko nje beskrajno muči ako na sebi nemaju nešto sintetičko. Šoping u Los Angelesu, gdje se i okrunjena kraljica stila Jennifer Aniston pojavljuje u trenerci i papučama, kao i odlazak na crveni tepih: vrtoglavo visoke potpetice, Cinemascope naočale i kompleti na kojima je dijadema najjednostavniji asesoar. Za izradu njenih tašni ubijeno je više životinja nego što ima zaštićenih vrsta. A pogledamo li oko sebe u najobičnijim situacijama, primijetit ćemo da ima sve više djevojaka koje izgledaju kao da misle kako je život, ustvari, primanje nagrada i osmjehivanje fotografima. Šteta što su jedine kamere koje ih snimaju one u banci i iznad bankomata. Kilogram sjajnih lančića oko vrata ipak bolje zvecka nego samo jedan, i one to znaju. One kojima je važna ta nijansa više, nastoje živjeti na dramatičan način: njihova glavobolja se mjeri uz pomoć Merkalijeve skale. Njihov život je kao prejak i prešaren koktel koji je teško podnijeti. Jennifer Aniston ili gospođica u potkošulji. Jednostavan stil jeste na cijeni, ali to jednostavno ne znači odbijati nositi i donje rublje, naprimjer. Vidjevši kako lijepo i slobodno izgleda u prirodnim tkaninama istih takvih boja, ne znači da se može pojavljivati ogrnuta mebl-štofom ili nečemu veoma sličnom tome. U prirodnoj boji lana, naravno. Haljine koje podsjećaju na indijanske šatore odavno su rezervirane samo i isključivo za Joan Baez. Audrey Hepburn je govorila: prije izlaska stavi samo neophodno potrebne asesoare, a onda jedan skini. Važno se sjetiti jedne stvari: plastična kesa iz samoposluge vam je uvijek manje potrebna od bilo koje tašne za dnevni ili noćni izlazak. Ne dozvolite da vam na pamet padaju čudne ideje, kako biste, već tradicionalno, izgledali “jednostavno i dopadljivo”. Kao princeza Anna: tvid je, naravno, uvijek garancija, ali ponekad treba “riskirati” i odabrati pamuk, svilu, saten. Barem na dan vlastitog vjenčanja. Kada je ugledate, prvo što će vam pasti na pamet je: gdje li je ova gospođa dosad živjela? I gdje sada živi? Možda bi trebalo zakonom zabraniti nošenje džempera s baklavama sprijeda i šljokicama na ramenima. Vjerovatno poznajete bar jednu žensku osobu koja iskoristi svaku svečanu priliku da iz ormara izvuče odjevni predmet sličan tome, u šerpaplavoj, jarkožutoj ili komunističkocrvenoj boji. Pronaći ćemo i stare porodične fotografije s takvim kreacijama i nećemo moći vjerovati da je takvo nešto ikada postojalo (ida je to neko oblačio). Čini se da postoji brojno pleme sljedbenica koje uporno eksploatiraju muzejske primjerke odjeće. Ali, i sljedbenika koji su mnogo gori: revolucija pret-a-portera osamdesetih uspavala je mušku DNK i njihov osjećaj za casual. Nove generacije muškaraca otkrivaju zadovoljstvo šopinga i osjećaj za određenu odjeću u određeno vrijeme. Najveći je, ipak, broj muškaraca s jednom jedinom i neuništivom kombinacijom: majica (sa zanimljivom porukom sprijeda), jeans hlače i sako. Malo ih je, ali postoje: žene koje vas podsjećaju na Jennifer Garner u seriji Alias (koja mijenja izgled ovisno o zadatku koji je čeka). Svakog dana su potpuno drugačije: ujutro izlaze iz kuće kao da su krenule na snimanje šizofreničnog filma o ženi koja gubi identitet negdje u provinciji. Sindrom zvan Dita von Teese: pravi look stvara određenu ulogu. I previše! Lijepa Dita je striptizeta, uredu; ali u korzetu i našminkana kao Betty Boop ići kupiti hljeb!? Mnogo je osoba poput nje koje preozbiljno shvataju ulogu koju su odlučile glumiti. Tako na izletu možete sresti Judy Garland koja je upravo stigla iz Oza, a u pozorištu gospođe koje izgledaju kao da su krenule na dodjelu Oscara. Važno je zapamtiti: preveliko uživljavanje u određenu ulogu najčešće je znak nedostatka osobnosti.

Ostale vijestiArhiva