Kada pokušate da nađete neko mjesto u Bejrutu, dobit ćete instrukcije kako da pratite “trag” određenih spomenika i građevina, umjesto naziva ulica kroz koje treba da prođete. Najčešći orijentiri su hotel "Holiday Inn", uništen u toku rata i "Kahraba Lubnan", elektrodistributer čiji svjetleći znak nikad nije u potpunosti radio, ali i pojedine prodavnice i restorani. Štaviše, neki od ovih omiljenih i svima u Bejrutu poznatih lokacija, mogu da nestanu s lica zemlje, ali se i dalje koriste kao smjernice. To je, recimo, slučaj sa starim pozorištem "Medina". Prije nekoliko godina, libanska dizajnerska firma čak je predstavila ideju da se čuvena mjesta u gradu kategorizuju i označe od A do D, pri čemu bi “D” značilo da je mjesto “mrtvo” ili pomjereno na neku drugu lokaciju. Posjetiocima bi takve oznake malo značile. Većina se gubi u labirintu ulica, a nema tabli koje bi vam pokazale da se nalazite na pravom mjestu. Bahi Gubril, Libanac koji je odrastao u Londonu, preuzeo je obavezu da mapira Bejrut. Tako je nastala firma "Zawarib", koja objavljuje razne atlase i mape, uključujući i one sa ulicama libanske prijestonice. Štaviše, napravljena je i mapa autobuskih linija, prenio je B92. Čudni način snalaženja u Bejrutu zapravo nije tako nelogičan kao što se čini. Istraživači kažu da kada se ljudi orijentišu, prvo traže istaknuta obilježja. Zatim skreću u drugu ulicu i pronalaze drugu znamenitost, a u mislima te dvije lokacije povezuju određenom rutom. Tako naši mozgovi mogu da mapiraju cijeli grad. Mape, ako su dobro napravljene, postaju pomoćno sredstvo našeg znanja. One nas također pozivaju da neko urbano okruženje istražimo iz različitih uglova.

Ostale vijestiArhiva