Socijalna država je u sve gorem stanju, sve dublje tone. Dotle državni organi i država, kroz povećanje budžeta ili rebalanse budžeta, svake godine nameću sebi veće plate, veće tople obroke i ostale prinadležnosti koje su sami sebi izabrali.
Sumnjam da će ovakva država moći opstati u takvoj strukturi, pogotovo što sindikat duži niz godina insistira na reformi organa uprave. Da ne govorim o javnim preduzećima koja su pretrpana.
Neću pogriješiti ako kažem da su nogama uguravani ljudi da se zaposle u tom sektoru, jer je najprofitabilniji. To su firme i organi koji drže monopol i građanima povećavaju dažbine kroz poresku politiku i troškove struje, vode, grijanja, prevoza. Ovo je jedna vrlo sumorna i opasna situacija. Sindikat će vrlo brzo poduzeti radikalne mjere na zaustavljanju ovakvog trenda koji se dešava u posljednje vrijeme. Ovo više ne mogu podnijeti uposlenici, poslodavci, a pogotovo građani i penzioneri.
U tekstilnoj, grafičkoj, drvoprerađivačkoj, građevinskoj industriji, plata je u prosjeku 400 KM. Dotle zaposleni u administraciji imaju više od 2.000 KM, a nisu funkcionalni, nemaju rezultate, niti šta postižu na planu rješavanja pitanja statusa uposlenika. Ne treba zaboraviti da uz to imaju jako visoke dnevnice.

Ostale vijestiArhiva