Broj suicida u BiH iz godine u godinu je u porastu, dok se starosna granica osoba koje se odlučuju na samoubistvo sve više približava mlađoj populaciji. U prva tri mjeseca ove godine u BiH je samoubistvo izvršilo 108 osoba, što je jedno samoubistvo dnevno. Prošle godine u BiH su zabilježena 562 suicida - 267 u FBiH i 295 u RS. Kako za magazin Start kaže dr. Senadin Ljubović, šef odsjeka za psihotraumu Psihijatrijske klinike u Sarajevu, povećanje broja samoubistava na svu sreću još nije drastično, ali postoji realna opasnost da se u narednom periodu drastično poveća broj realiziranih suicida.
- S obzirom na sve što se dešavalo u BiH, stopa samoubistava je manja nego bi se realno moglo očekivati. Očito je da ima nešto u tom našem mentalitetu i da čovjek u BiH može, što se kaže, svašta predurati, ali je pitanje dokle. Broj oboljelih od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) je veliki, a nažalost nisu sprovedene nikakve ozbiljnije studije koje bi dale tačne podatke. Imamo jednu opasnu, ranjivu i eksplozivnu kategoriju punu negativnog naboja i nikada ne možemo sa sigurnošću znati kada bi taj naboj mogao eksplodirati – da li autodestrukcijom kroz naglo povećanje broja suicida ili pak kroz nekontrolisani bunt - upozorava dr. Ljubović dodajući kako posebno zabrinjava podatak da se starosna dob u kojoj je najveći broj realiziranih suicida dramatično pomjera ka mlađoj populaciji.
- U većini zemalja najveći broj realiziranih samoubistava je u starijoj populaciji iznad 65 godina. Međutim, u BiH se povećava broj suicida i u mlađoj životnoj dobi do 30 godina dok je među ugroženijima populacija između 50 i 60 godina starosti – ističe dr. Ljubović.
Kako nam je rekla kriminologinja dr.sci. Hana Korać jedan od najvećih problema kada je povećanje suicida u BiH u pitanju jeste ignorantski stav društva prema osobama koje očajnički trebaju pomoć ili jednostavno pažnju.
- Činjenica je da je suicid u Bosni i Hercegovini u porastu. Mentalno zdravlje stanovništva nije na zadovoljavajućem stepenu, zbog ratnog i poratnog vremena, socijalnih, političkih i drugih razloga. Situacija kada djeca pokušavaju ili se desi suicid tjera na ozbiljno razmišljanje, hvatanje u koštac sa problemom. Suicid nije izbor, najčešće se dešava kada bol je veća od snage da se sa njom ta osoba nosi – kaže dr.sci. Korać napominjući kako suicid treba da zabrinjava prvenstveno porodicu, ali i one u čijoj nadležnosti je zaštita mentalnog zdravlja stanovništva.

Veliko i 150 KM
Prema podacima Saveza demobilisanih boraca BiH, u protekle tri godine više od 1.260 demobilisanih boraca izvršilo je samoubistvo. Samo u posljednjoj sedmici u kojoj je realiziran ovaj tekst zabilježena su dva slučaja u kojima su demobilisani borci oduzeli sebi život.
- Radi se o časnim, poštenim i vrijednim ljudima koji su došli u situaciju da ne mogu obezbijediti osnovne uslove za život svojoj porodici. U situaciji su da imaju ženu i dvoje djece a nemaju mogućnost zaposlenja. Oko sebe vide kako društvo napreduje, voze se skupa auta a oni nisu u mogućnosti obezbijediti ni tri obroka dnevno. U takvoj situaciji osjećaju se bezizlazno i, nažalost, nerijetko dižu ruku na sebe i ostavljaju porodicu u još gorem stanju – priča nam Mehmed Šišić, predsjednik Saveza demobilisanih boraca FBiH, dodajući kako je u tom slučaju problem što i ono malo prava koje je demobilisani borac imao, porodica ne može naslijediti.
- Šta god ko pričao, ali Tito je poslije onog rata 95 posto zbrinuo svoje borce. Nažalost, ljudi koji su ponijeli najveći teret proteklog rata i žrtvovali sve, umjesto adekvatne nagrade dočekali su da žive na samom dnu. U ratu im je bilo lakše: imali su obezbjeđen obrok na liniji a znali su da će im i porodica dobiti humanitarnu pomoć. Sada nemaju skoro ništa – kaže Šišić dodajući kako je u posljednje vrijeme problem i to što se veliki broj demobilisanih boraca odaje narkomaniji.
- Opasno je kada stariji ljudi koji imaju porodicu počnu izlaz tražiti u drogama. Jednostavno, u tome nalaze neki privremeni izlaz i drogiraju se, što dodatno usložnjava situaciju u kojoj sigurno svaki drugi demobilisani borac pati od nekog oblika posttraumatskog stresnog sindroma. Opet, i da bi mu PTSP bio dijagnosticiran, njemu treba 200 KM za sve nalaze u situaciji kad nema ni za hljeb – tvrdi Šišić. Dodaje kako je imao priliku razgovarati s nekim od ljudi koji su kasnije izvršili samoubistvo i kojima nažalost nije bilo pomoći, kao i sa članovima njihovih porodica.
- Ti ljudi se zadnjih mjesec dana zatvore u sebe, povuku se i odvoje od porodice, ne prave nerede, niti bilo kakve neprilike nakon čega dođe do samoubistva koje se najčešće događa noću i uz upotrebu vatrenog oružja – kaže Šišić.
- Obilazio sam porodice boraca koji su izvršili samoubistvo, i u skoro svim slučajevima iza njih je ostajalo oproštajno pismo sličnog sadržaja. U jednom koje sam imao priliku pročitati, čovjek je napisao: ja nisam imao snage reći djetetu da ja nisam večerao i da sam svoj komad hljeba davao njemu – priča Šišić. Kaže kako je osim neimaštine uzrok mnogih zabilježenih slučajeva samoubistava među borcima i strah.
- Imali smo slučajeve u Tuzli da su se vješali mladići koji su sa 15-16 godina ušli u rat i tada nisu znali šta ih je snašlo. Tek poslije se u njima probudio strah i članovi njihovih porodica pričali su nam da su im se neposredno pred samoubistvo žalili kako sanjaju krv a nerijetko su ih čuli i kako viču u snu.
Šišić ipak očekuje da će simbolična pomoć od 150 KM mjesečno, koju će od 1. juna dobijati nezaposleni demobilisani borci na osnovu novog zakona o zaštiti boračke populacije, umnogome popraviti situaciju.
- Ne traže ti ljudi mnogo. Meni je nedavno došao borac i kaže: Šišiću, ja nemam pet dana ni marke u džepu i tri dana nisam jeo. Neki dan je isto dolazio jedan borac i kaže da će se ubiti, pa smo mu obezbijedili nešto novca da vrati dugove. Do sada smo im mogli ponuditi jednokratnu pomoć i to kad se i mi snađemo, vjerujem da će se sad situacija koliko-toliko popraviti jer, kad demobilisanom borcu obezbijediš 150 KM, njemu je to veliko – kaže Šišić.

Ostale vijestiArhiva