Jedanaest godina nakon posljednjeg albuma, Tereza Kesovija, koja je na pragu 70. godine, objavila je novi CD "Zaustavi vrijeme" koji će biti distribuiran i u BiH. Dugogodišnja pauza desila se, kako kaže ova velika pjevačica, u kontekstu ratnih zbivanja.
- U vremenima prevelikih ljudskih patnji, koja Vi predobro pamtite, a vjerujte i ja, bilo je i teško i deplasirano razmišljati o novim pjesmama. Nisam mogla, mada je o njima ovisila moja egzistencija svedena na razinu ispod nule, bila sam bez sredstava za život, bez svoga doma. Evo, sada, hvala Bogu, dogodio se lijep projekt s mladom ekipom i sretna sam - kaže Kesovija.

U februaru ste najavili i koncert u Sarajevu, a ovih dana kod nas snimate i novogodišnji program. S kakvim emocijama dolazite u grad u koji ste dolazili i u toku rata?
- U Sarajevo sam i u vrijeme mira dolazila s emocijama. Sarajevo ne ostavlja nikoga ravnodušnim. A, vrijeme rata?! Ostavilo je na nama duboke ožiljke. Nikada neću zaboraviti ruku dobrog prijatelja, grada Sarajeva, koji je prvi pritekao u pomoć granatiranom Dubrovniku. Jesam li mogla postupiti drugačije? Moja tri koncerta u Narodnom pozorištu ostat će zauvijek u mom sjećanju.

Možete li se osvrnuti na Vaše ratne koncerte u našem gradu?
- Ne bih željela danas isticati sebe zbog nečega što je bilo ljudski. Ono što me oduvijek fasciniralo u Sarajevu je divna raja kojoj nisu važne ni religije, niti išta drugo. Samo i jedino ljudi. Zbog svega toga sam ponosna na svoj silazak makadamom niz Igman... Nakon dugo vremena ljudi su odlučili izvaditi iz ormara svečane haljine i odijela i poći na moja tri koncerta. Bilo je ljudi koji su bili na sva tri koncerta. Zamislite koliko tu ima ljubavi, vjernosti. I kako to ikada mogu zaboraviti!

Nedavno ste imali koncert u pariskoj Olimpiji, gdje pjevaju samo najveće zvijezde. Koliko je težak bio Vaš put do vrha?
- Moj put do vrha nije bio lak, kao što nije niti jednom umjetniku moje generacije. O mom penjanju na vrh Pariza mogla bih napisati roman, vjerujem da će se to i dogoditi. Svoje četiri Olimpije nizala sam strpljivo, nikada ne sumnjajući u sebe. Znala sam da mogu, jer želim. Tako je bilo i ovoga puta, samo puno snažnije.

Velika su Vam podrška unuka, sin i snaha.
- Oni su moj razlog postojanja, moja svjetlost, moja radost... Moje sve.
[
Da li ste razmišljali da napišete biografsku knjigu?
- Razmišljam! Samo, kako naći vrijeme? A knjiga bi bila stvarno zanimljiva. Ne znam kako ispuniti prazninu uzrokovanu nesretnim ratom i paljenjem, uništenjem dokumentacije, fotografija... Gdje naći fotografije s Čarlijem Čaplinom (Charlie Chaplin), gdje s drugim velikim ljudima s kojima sam se sretala, prijateljevala? Potrudit ću se da barem nešto pronađem, ali neće biti lako.

Prilikom svakog dolaska u Sarajevo posjetite restoran "Pod lipom" i Vašeg prijatelja Etka.
- Moj Etko je kao moj mlađi brat, i to ne samo meni, nego cijeloj mojoj obitelji. Moj sin Alan sa Ljiljanom i Milom dogovara skijanje na Vlašiću ili na Bjelašnici s Etkom i Irfanom. Nijedan moj dolazak u Sarajevo nije pravi ako me nema kod Etka u njegovom slatkom restoranu, gdje se jede najbolje na svijetu.

Dva braka su iza Vas. Da li biste se odlučili i za treći?
- Bože, sačuvaj me brakova! Čemu, kad mi je ovako super. Znate li onu Gundulićevu..."O lijepa, o draga, o slatka slobodo...".

Ostale vijestiArhiva