Tokom ljeta 2006. godine selektor Nenad Marković i reprezentativci očekivali su dolazak Harisa Mujezinovića. Prolazili su dani, on nije dolazio niti se javljao.
Na kraju, bh. selekcija je u kvalifikacijama za Eurobasket 2007. igrala bez jednog od najboljih košarkaša. Marković nije krio ljutnju, Savez je prijetio suspenzijom, a jedino se Haris nije oglašavao.

Svašta se pisalo
Godinu i po kasnije, Marković i Mujezinović ponovo su zajedno, u Grčkoj, jer je upravo na insistiranje novog trenera i još našeg selektora Panionios prije dvadesetak dana angažirao 33-godišnjeg krilnog centra (206 centimetara). Očito, ratne su sjekire zakopane...
- Svašta se pisalo, ali je u tome bilo najmanje istine. Ovu temu ne bih više otvarao, ali eto, kada insistirate, reći ću, možda sam Nenadu dao razlog da vjeruje da ću biti u timu, ali jednostavno, nisam mogao igrati. Imao sam porodičnih problema i to sam objasnio selektoru kada smo se poslije sreli u Španiji - kaže Mujezinović za naš list i priznaje da je reprezentativni dres, nakon četiri evropska prvenstva (1997, 1999, 2001, 2003), za njega, definitivno, stvar prošlosti.
- Igrao sam za reprezentaciju u zlatno doba, kada smo se svi odlično slagali. Takav odnos danas više ne postoji, to je barem moje mišljenje - pojašnjava.
Od kolega iz reprezentacije, kako kaže, kontakte održava sa Markovićem i Firićem, a povremeno se čuje sa Hukićem. Ostali?
- Svi imaju svoje živote, ako se sretnemo u prolazu, razgovaramo i to je to. Inače, košarku slabo pratim izuzimajući moj klub.
I ove riječi potvrđuju da je Mujezinović oduvijek odudarao od tipičnog košarkaša. Da nije, u karijeri, vjerovatno, ne bi promijenio čak 15 klubova.

Loša iskustva
- Zašto toliko? Vjerovatno zato što sam imao dosta loših iskustava. Bilo je prilika u kojima sam mogao birati, ili ću ostati u klubu i završiti u ludnici ili tražiti sreću negdje drugo.
Recimo, s Olimpijom potpišem ugovor na dvije godine, a klub finansijski propadne. Isti slučaj bude i sa Cibonom. Priznajem, glupost sam napravio u Rusiji kada sam udario igrača i zaradio suspenziju, dok, opet, u Panatinaikosu nisam duže ostao, jer u Grčkoj, iako je bilo najavljeno, nisu promijenili propise o strancima - pojašnjava.
Ipk, ni za čim ne žali kada je u pitanju klupska karijera.
- Nema kajanja. Vidio sam i prošao mnogo toga, zahvalan sam na mnogim stvarima. Jedino mi je žao što s reprezentacijom nisam napravio više.

Ostale vijestiArhiva