Vijesti
Politika
Skandalozna neodgovornost premijera Federacije BiH
24.12.2007. 20:00
Izvor: Oslobođenje
Skandalozna neodgovornost premijera Federacije BiH
U poštivanju svojih građana domaća vlast nikad nije zaradila prolaznu ocjenu, a ništa ne obećava da će i s ovom garniturom biti drugačije. Štaviše, upravo sadašnja vladajuća struktura porađa dosad najneodgovornijeg nosioca javne funkcije, Nedžada Brankovića. On je, u stvari, čovjek kontinuiteta te neodgovornosti, jer se u entitetsko-državnim vrhovima nalazi već punu deceniju, pa taj svoj jubilej nastoji krunisati titulom koja mu u godini na izmaku nikako ne može pobjeći: titulom najneodgovornijeg domaćeg funkcionera.
Iako je u najužem krugu osoba koje konkurišu i za šampione korupcije, mahinacija i zloupotreba položaja, zadržaćemo se ovaj put samo na njegovom apsolutnom nedostatku smisla za odgovornost na poslu koji obavlja, a koji kulminira u tzv. uljnoj aferi.

Činjenice i laži
U ilustrovanju Brankovićeve političke bešćutnosti zadrža­ćemo se na golim činjenicama.
Jedna od njih, juče plasirana preko ovdašnjih novina, njegova je izjava kojom na nevjerovatno bezobrazan način pokušava da sa sebe i svojih potčinjenih skine odgovornost za nezapamćenu podvalu sa uljem (i pšenicom) iz federalnih robnih rezervi.
Citiramo:
“Faktički, robne rezerve su prvi put poslije rata ozbiljno korištene da stabiliziraju stanje na tržištu. Činjenica je da su manji propusti postojali, poput naljepnice da je ulje porijeklom iz nepostojeće države Čehoslovačke, ali je neosporno i to da su se cijene nakon naših intervencija stabilizirale i to niko ne može osporiti“, kaže Nedžad Branković.
Federalni premijer se, eto, otvoreno hvali, i to onim čega bi pametan čovjek trebao da se stidi. Jer, činjenice su, nasuprot njegovih neargumentovanih tvrdnji, krajnje neumoljive i po njega nepovoljne.
Prvo o “manjim propustima“, čije postojanje Branković priznaje, počev od krajnje bedastoće sa adresiranjem proizvođača “stabilizirajućeg“ ulja na Čehoslovačku. No, šta je sa činjenicom da su njegove boce ulja nosile i futurističke datume proizvodnje (sve do 1. decembra 2008. godine), da je na deklaracijama (koje premijer zove “naljepnicama“) bio izmišljeni, odnosno falsifikovani bar-kod? Šta je sa činjenicom da je istraga utvrdila da se, umjesto ulja od suncokreta, federalnoj sirotinji podvalilo ulje od repice?
Zašto Vlada nije raskinula ugovor sa Konzumom iz Bihaća, uljarom koja u stvari ne postoji, iako je Direkcija za robne rezerve s njom potpisala ugovor u kojem se jasno naručuje suncokretovo ulje? Zašto Branković nije hitno poslao inspekciju u tu bihaćku trovačnicu u kojoj, izgleda, niko i ne radi, jer novinari na toj adresi nikoga ne mogu da pronađu?
Zašto za sve ovo niko ne odgovara, od “uljare“, preko Direkcije za robne rezerve, do Vlade FBiH?
Odgovor je dao sam Branković: jer su to “manji propusti“, pa se takve – po njegovom mišljenju - očito da halaliti. Uostalom, po kome su ti “manji propusti“ udarili – po građanima. Ali, ko njih šiša, pa bar se građane može nekažnjeno jahati kao zadnju kljusad.