Mart je optimistička varijanta za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH s EU i vjerujem da će uz dosta odgovornosti političara sporazum biti potpisan u narednih nekoliko mjeseci, kaže Igor Davidović, glavni pregovarač BiH s Evropskom unijom.
Ističe da dalji put ka evropskim integracijama zavisi isključivo od aktivnosti političara i, kako kaže, čvrsto vjeruje da BiH ravnopravno s ostalim članicama može učestvovati u evropskim procesima.
A da li će kandidatski status BiH u EU zavisiti i od sprovedene ustavne reforme, čime se operiše u diplomatskim krugovima, kaže Davidović, tek ostaje da se vidi.

Kada možemo očekivati potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH s EU?
- Naše želje su da se sporazum potpiše što je moguće prije, ali realnost je nešto drugo. Ključni uslov za potpisivanje sporazuma je da se usvoje dva zakona koja se odnose na reformu policije i to podrazumijeva onaj rok u kojem je potrebno da se proceduralne pretpostavke izvedu. Političari su obećali da će izvršiti obaveze koje su preuzeli i očekujemo da to i izvrše. Ukoliko bi ti zakoni bili usvojeni na zasjedanju Parlamentarne skupštine BiH tokom januara ili februara, što bi moglo biti realno za očekivati, onda bismo se mogli nadati potpisivanju sporazuma tokom marta. Znači, mart je optimistička varijanta za potpisivanje sporazuma o kojoj se uveliko govori i vjerujem da će uz dosta odgovornosti političara sporazum i biti potpisati u narednih nekoliko mjeseci. Datum potpisivanja sporazuma neće biti ništa drugo nego datum na kalendaru. Ukoliko institucije BiH imaju spremljen plan primjene sporazuma, ukoliko postoje već sinhronizovani modeli institucija, instrumenata i metoda primjene tog sporazuma onda već nakon potpisivanja tog sporazuma možemo startovati s njegovom primjenom i ne gubiti ni dana. Ukoliko to nije slučaj, bojim se da će biti po onoj standardnoj - kad se zimske službe iznenade snijegom u decembru. Ukoliko institucije nemaju takvog plana, ukoliko nije poznato u kojem sastavu i na koji način će se izvesti koordinacija primjene sporazuma bojim se da ćemo izgubiti neko vrijeme dok se dosjetimo šta treba činiti na tom planu. Da li takva spremnost postoji i da li je već razrađena ja to ne znam. To je pitanje za Savjet ministara BiH, to je pitanje za gospodina Nikolu Špirića.

Da li će, po Vašem mišljenju, ova godina, u kojoj očekujemo potpisivanje sporazuma i konkretizaciju onog što on nosi sa sobom, biti put evropskih integracija ili, pak, političkih previranja?
- Sve su se političke elite deklarisale za evropske integracije i pristup EU. Od njihovog konkretnog djelovanja zavisi da li će ta deklarativna opredijeljenost postati i suštinski stvarna. Nije na meni da mjerim i cijenim njihovo ponašanje već će to činiti Evropska unija, koja će pratiti dešavanja u BiH i to da li smo se ponovo našli u uslovima političke krize koju smo imali u 2007. ili ćemo se okrenuti novim modelima političkog djelovanja i ponašanja. Od aktivnosti političara zavisi i naš dalji put ka evropskim integracijama, potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, pristup fondovima EU, kandidatski status BiH u EU. Odluka je na političarima da odrede put BiH, da li će to biti put evropskih integracija ili unutrašnjih političkih previranja. Ukoliko se zalažu za BiH ekonomski razvijenu onda će njihov motiv biti evropski put. Bez jakog optimističkog pristupa i dobre volje, sve skupa će biti veoma teško. To je moto koji mi je mnogo pomogao da vrlo uspješno izvedem pregovore s EU, uz našu metodološku spremnost, sistematičnost, administrativne kapacitet i sve ono što može birokratskim žargonom da se opiše u smislu pretpostavki za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživsnju BiH s EU.

U čemu je suštinski značaj potpisivanja sporazuma?
- Parafiranje sporazuma je bila jedna simbolička radnja koja je bila jak moralni stimulans i priznanje za aktivnosti koje su učinjene da bi se prevazišla politička kriza, ali je potpisivanje tek konkretan korak. Nema suštinski značaj već moralni. To je jedan snažan stimulans i priznanje da su pregovori okončani, ali i da je politička kriza, do koje je došlo nakon insistiranja na reformi policije i nametnutih mjera visokog predstavnika, riješena. Ta kriza je riješena kompromisno, sporazumom domaćih struktura i institucija ili političkih zajednica i lidera tako da je paraf sporazuma bilo jedna nagradna, odnosno stimulativna mjera. Parafiranje nas ne uvodi u suštinske obaveze, niti suštinski partnerski odnos s EU. Tek nas potpisivanje dovodi do partnerskih odnosa, ali isto tako stvara i suštinske obaveze, koje se odnose na obje strane, i EU i BiH. Potpisivanje znači jedan stvaran korak koji nas uvodi u suštinske obaveze i nakon potpisivanja možemo krenuti definisanim tempom i krupnim koracima ka kandidatskom statusu.

Kada bi BiH mogla dobiti kandidatski status?
- Potpisivanje sporazuma uvodi nas u proces njegove primjene, što znači da će obaveze, koje će biti imperativ u prvim mjesecima ili prvim godinama primjene, biti u stvari veoma lako mjerljive vremenom i rokom i sadržajem. Kada se steknu uslovi za verifikaciju potpune partnerske orijentacije svih institucija u BiH, onda možemo razgovarati i o sticanju kandidatskog statusa. Kod nas se slabo zapaža da EU, osim što je naš partner, postaje i naš konkurent. Institucije u BiH prvenstveno u izvršnoj vlasti na svim nivoima naći će se u poziciji nacionalnog medijatora ekonomije, koji će morati da sve aktivnosti koje nazivamo reformskim profiliše na način koji će obezbijediti ili stabilnost bh. tržišta i ekonomije ili konkurentnost bh. tržišta. Sporazumom je normirano da se na polovini tranzicionog perioda u trećoj godini nakon potpisivanja izvrši revizija primjene sporazuma. Ukoliko se vidi da je BiH izvršila sve obaveze koje su bile postavljene nema razloga da ne podnesemo aplikaciju za sticanje statusa kandidata. Postoje političke inicijative naročito iz regiona da se proces kandidature ubrza i jedna veoma optimistična varijanta je da bismo godinu dana nakon potpisivanja sporazuma već mogli aplicirati za status kandidata i eventualno takav status i dobiti. I kao građanin i kao čovjek i kao diplomata radovao bih se da godinu dana nakon potpisivanja sporazuma BiH dobije status kandidata. To je naša želja i jedno veoma jako optimističko očekivanje. Ne mogu biti toliki optimista i reći da ćemo kandidatski status dobiti u 2008. jer ćemo u ovoj godini biti u obavezi da uradimo sve ono što treba da uradimo po terminskom planu da bismo se za bar godinu dana približili statusu kandidata.

Koje prednosti BiH može očekivati poslije dobijanja kandidatskog statusa?
- Status kandidata nas dovodi u poziciju raspolaganja pretpristupnim fondovima EU. Do sticanja kandidatskog statusa ne možemo računati na pretpristupne fondove u onom obimu, iznosima i sektorima koji su za nas i najznačajniji. Navedimo samo poljoprivredu i ruralni razvoj. Poljoprivreda je grana u kojoj BiH može mnogo dati. Mi možemo pričati o varijantama ubrzanog sticanja statusa kandidata, ali bilo bi dobro da se svi koji su zainteresovani obavijeste i o strukturi budžeta EU i strukturi pretpristupnih fondova u narednoj godini, ili projekciji za period koji dolazi nakon toga. Tada ćemo imati jasniju sliku o tome na šta se računa sa druge strane pregovaračkog stola.

Koje su oblasti koje su otvorene za pretpristupne fondove?
- Prve godine tranzicionog perioda Evropsku komisiju je potrebno uvjeriti u pouzdanost bh. strane da će izvršiti obaveze na način kako ih je i preuzela. Nakon takve kvalifikacije dobijamo status kandidata i tek u tom momentu možemo ići na pretpristupne fondove, koji su rangirani po kategorijama, vremenu korištenja i po iznosima. Stalno pokušavam da upozorim javnost i administrativnu i izvršnu vlast da bi trebalo da budu svjesni činjenice da prve godine tranzicionog perioda do sticanja statusa kandidata u stvari ne možemo računati na ozbiljne, eminentne i po iznosu zamašne pretpristupne fondove nego da se kompletna tranzicija u tom periodu treba izvesti vlastitim fondovima uz određenu tehničku podršku EU. U tom je i smisao prvog dijela tranzicionog perioda, legitimisanje da se vidi da li smo kvalifikovani i sposobni da budemo potencijalni kandidat ili punopravan član EU. Tak kada ispunimo sve potrebne uslove možemo računati na pretpristupne fondove i oblasti koje će dobiti podsticaj.

Kako da BiH opravda povjerenje da bi kasnije dobila pristup fondovima?
- Povjerenje je vrlo mjerljiva kategorija i tu nije riječ o političkom povjerenju već realnim zahtjevima. Na političarima je izbor - da donose odluke koje će BiH odvesti evropskim putem ili će ostati na margini zbivanja. Potpisivanje sporazuma i početak njegove primjene te tranzicioni period, pretkandidatski status i niz ostalih stvari nas uvode u jedan drugačiji vid obaveza i ponašanja. Neka stvarnost u smislu političkog djelovanja i institucionalnog svih vlasti sve odgovorne nosioce vlasti dovodi u novu fazu, a to je mnogo manje retorike, a više ekspertske i ekonomske akcije, koja će biti jedina kategorija koja će pokazivati našu spremnost.

Konkretno koji se poslovi sada obavljaju u Kancelariji glavnog pregovarača?
- Što se tiče potpisivanja sporazuma s naše strane postoji spremnost već duže vrijeme. Za parafiranje sporazuma bili smo spremni još u decembru pretprošle godine kada smo tehnički okončali pregovore. Nakon toga smo imali određene dorade, sastanke, manje intervencije, ali od momenta kada smo evropski predstavnik i ja stavili sve na svaku stranicu sporazuma i svoj paraf izmjena više nema. Potpisivanje sporazuma je u tom smislu više proceduralna radnja nego neka suštinska, ali od momenta kada se potpisi stave ulazimo u drugačije odnose ne samo prema EU nego i unutar naše ekonomske stvarnosti. Nakon potpisivanja sporazuma odgovorno rukovodstvo na svim nivoima treba da se odredi o njegovoj primjeni. Da li će glavni pregovarač i njegov tim i dalje biti u ulozi povodom primjene sporazuma o tome će odlučiti Savjet ministara BiH ili rukovodstva na svim nivoima BiH. Ta odluka je na njima, a što se tiče Kancelarije glavnog pregovarača sve je spremno u tehničkom smislu da se finišira započeto i potpiše sporazum. Kada je riječ o zakonodavnim aktivnostima one dolaze na red u vremenu koje je ispred nas.
Jedan dio evropskih standarda je preveden, jedan dio je ugrađen u naše zakonodavstvo, ali veliki posao na tom planu tek predstoji i to jeste, između ostalih, jedna od najznačajnijih obaveza u tranzicionom periodu.

Da li se BiH može uključiti u proces evropskih integracija ravnopravno s ostalim članicama EU i koji su to resursi koje može ponuditi evropskom tržištu?
- Siguran sam u to da BiH ravnopravno s ostalim članicama može učestvovati u evropskim procesima. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju nas vodi punopravnom članstvu u EU. Da EU nema prvenstveno određene ekonomske koristi iz tog odnosa ne bi s nama ni ulazila u to, ma koliko bilo to tržište izvan evropskog formata u smislu trgovinske razmjene i investicija. Ako je riječ o BiH, tu su energetski resursi i poljoprivredni resursi u proizvodnji hrane. Ako je proces evropskih integracija kao takav definisan od strane evropskih foruma, a prihvaćen u BiH, onda sasvim realno izgleda opredjeljenje EU da je poželjnije imati segment tržišta u ovom regionu koji je lociran u granice BiH i uključen u trgovinsku razmjenu. Moram naglasiti, ipak se integrisanje BiH u format evropskog tržišta posmatra regionalno. Prema tome, ne moramo podsjećati da se Hrvatska priližava statusu punopravnog člana, da je Srbija potpisala sporazum, da je Makedonija u statusu kandidata... Znači, riječ je o jednom ne striktno bilateralnom procesu već isključivo regionalnom procesu. I BiH će se naći u tom regionalnom procesu.

Da bismo potpisali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju kao uslov se nameće pitanje reforme policije, a osim toga na redu je i reforma Ustava iako ona nije uslov za potpisivanje. Po Vašem mišljenju, da li će političari, budući da su se obavezali, i izvršiti preuzete obaveze?
- Ustavne promjene nikada nisu bile uslov za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Da li će eventualno ustavne promjene biti uslov za kandidatski status o tom se u diplomatskom svijetu ili krugovima koji se bave evropskim integracijama, bilo kod nas bilo u EU, uveliko pretpostavlja, ali uglavnom i nagađa. Definitivan ili decidan stav o tom da li će ustavne promjene biti uslov za kandidatski status ostaje da se vidi. Stav Brisela je da je naš ustav anahron, da ga treba modernizovati, ali je isto tako rečeno da će se prihvatiti onaj oblik ustavnih promjena koji se izvede u okviru nadležnih institucija za izvršenje ustavnih reformi. Ustav se može izmijeniti samo onom procedurom koja je normirana istim tim ustavom i ustavne promjene mogu se donijeti samo od strane nadležnih institucija parlamentarnog tipa. Ustavna reforma je poželjna, ali poput reforme policije nije uslov za potpisivanje sporazuma. Nadamo se da će naši političari sprovesti reformu policije i taj posao završiti već u februaru da bismo u martu potpisali sporazum. A, kada je riječ o Ustavu u godišnjem izvještaju Evropske komisije u BiH navedena je jedna dosta difuzna formulacija, koja kaže da je poželjno da se pristupi procesu ustavnih reformi mada to još nije uslov. Da li će kandidatski status BiH u EU zavisiti od sprovedene ustavne reforme, čime se operiše u diplomatskim krugovima, to ostaje da se vidi.

Ostale vijestiArhiva