Nakon što je “gluhe slovenske političare“ prozvao hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, dan kasnije od hrvatskog kolege na posljednji istup italijanskog predsjednika Giorgia Napolitana odazvao se i predsjednik Slovenije Danilo Türk.
Vremešni italijanski šef države je povodom Dana sjećanja na poratna stradanja i odlaska Italijana sa područja koja su poslije Drugog svjetskog rata pripala Jugoslaviji (10. februara), na svečanosti u predsjedničkoj palati u Rimu, još jednom “odlutao u povijest“, ponovivši uvjerenje da je s pravom godinu ranije osudio postupke ratnih pobjednika slovenskih korijena (istovremeno prešutjevši jedan od poglavitih razloga zašto je do rata uopšte došlo) nazvavši njihove poteze etničkim čišćenjem.
“Mada je na kraju izrekao nekoliko istančanih misli o slabim iskustvima iz prošlosti, koje se ne bi smjele ponavljati zbog ljepše evropske budućnosti, Napolitano bi bio mnogo uvjerljiviji da je u svom govoru otvoreno (imenom) pomenuo i fašizam.
Svi dobro znamo da je fašizam bio jedan od totalitarizama koji su se pojavili početkom 20. stoljeća prouzročivši mnogo nesreće i koji su doveli do kasnijih ratnih sukoba u Evropi“, prokomentirao je zadnje poruke iz Kvirinala Türk, podsjetivši njihovog autora na nedosljednost.
Slovenski mediji su inače juče dali zapažen prostor Stjepanu Mesiću, koga je Napolitano “ugradio“ u svoj govor, poručivši mu kako ga njegove lanjske kritike nisu poljuljale u stanovištu da je onomad bila riječ o etničkom čišćenju.
Ovoga puta Mesić nije bio toliko neposredan u osudi Napolitanovih stavova (barbarstvo stoljeća, slovenska krvoločna mržnja, teritorijalne aspiracije), ali je između redaka ponovio optužbe iznijete prije godinu - kako je u izjavama italijanskog predsjednika primjetan otvoreni rasizam, povijesni revizionizam i politički revanšizam.
“Nema baš nikakve potrebe da dodam ili oduzmem ijednu riječ od onog što sam kazao lani“, kratko je ali sadržajno poručio hrvatski predsjednik.
Nije sporno što Italija osuđuje događaje s kraja rata i što sa njima hoće da upozna mlađe naraštaje, ali sporno je da to čini na način koji svjesno zamagljuje činjenice.
Otuda se čine na mjestu riječi rimskog dopisnika Dela kada kaže da je “teško naći valjan odgovor na pitanje šta želi postići italijanska politika buđenjem osjećaja koji su očito mnogo više od čuvanja uspomena“.

Ostale vijestiArhiva