Ermin Sijamija jedan je od rijetkih školovanih ljudi koji su veoma cijenjeni u Bosni i Hercegovini, a pogotovo u Sarajevu. Gledaoci ga često mogu vidjeti u televizijskim serijama, kao i u pozorišnim predstavama. Mediji, njegove kolege i publika ga vole, a on nastoji da prema svima bude korektan. Skandali ovog uspješnog tridesetjednogodišnjaka nikada nisu pratili. Otkako obavlja funkciju direktora drame u Narodnom pozorištu, postao je u historiji "Kuće na Obali" najmlađi direktor. Sijamija je diplomirani glumac, ali i apsolvent Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, o čemu u posljednje vrijeme, iskreno priznaje, izbjegava govoriti: "Ostao mi je još diplomski. Baš dugo vučem taj jedan ispit i nikako mi se ne da da odvojim pet dana, sjednem, naučim i završim s tim. Toliko me stid što odugovlačim da sam prestao spominjati Ekonomski fakultet. Sve planiram, ali uvijek se pojavi nešto preče i prolongiram odbranu diplomskog", govori Ermin na početku razgovora za "Svijet".
*Čega se najčešće sjetiš iz djetinjstva? Jesi li bio nestašan?
Auuu, gdje me nađe sa djetinjstvom!? Bio sam užasno nestašan i problematičan. Nisam se tukao, ali sam uvijek pravio neke belaje i zijane, što naš narod kaže. Volio sam stalno probavati neke nove stvari. Imao sam predivno djetinjstvo. Rodio sam se u Travniku i bio kod majke jedno vrijeme, a jedan dio djetinjstva sam proveo u Bugojnu, a uglavnom sam bio tu, po ulicama Sarajeva. Znaš kako je kada je raspust, provodiš odmor kod prijatelja i rodbine, pa ih sve obiđeš. Ma, uglavnom sam bio po ulicama Sarajeva, haustorče pravo. (smijeh)
*Kako je bilo na prijemnom ispitu? Postoji li neka anegdota...
Na prijemni sam izlazio četiri ili pet puta, a svaki put sam dolazio jer sam mislio da trebam sve napamet naučiti. Bilo je tako sve dok nisam shvatio u čemu je fol. Mogu vam reći da mi je svaki izlazak bio prilično traumatičan. Kad god ne prođeš imaš osjećaj da je pao svijet, a onda sretneš one ljude koji su s tobom bili na prijemnom, oni prošli, a ti moraš ponovo. A sada kada ova djeca izađu pa padnu, tješim ih i govorim da to nije ništa strašno i da trebaju biti uporni i da sam ja izlazio pet puta na ispit.
*Dugo si u vezi sa televizijskom i radijskom voditeljicom Majom Čengić. Planirate li vjenčanje?
To su privatne stvari, a ja ne volim o tome nešto puno pričati. Najbolje je privatnost ostaviti tamo gdje joj je mjesto. Jesmo, dugo smo u vezi i super nam je, a za te ostale stvari, vidjećemo... Sve dolazi po redu.
*Jeste li vjereni?
Jesmo, vjereni smo. U septembru prošle godine vjerio sam Maju. Pet godina sam s njom, super nam je, zaljubljen sam i to je to.
*Šta posebno cijeniš kod žena, a šta te privuklo kod Maje?
Kod ljudi inače cijenim iskrenost, otvorenost, spontanost, tako da je to i kod žena. Međutim, nemam šta pričati o drugim ženama i o takvim temama, tu je Maja. Kod nje sam pronašao sve što mi je bitno. Znači, iskrena je, otvorena, konkretna i spontana.
*Kako ste se upoznali?
Pa, dovoljno sam rekao o privatnim stvarima. Iskreno, nikako ne volim odgovarati na pitanja koja su vezana za privatne stvari.
*Ubrzo će Valentinovo, jesi li planirao gdje ćeš provesti taj dan?
Nisam ništa specijalno planirao niti to spektakularno slavimo, obilježimo reda radi.
*Nedavno si, na iznenađenje mnogih, bio na nastupu Harisa DŽinovića u restoranu "Bazeni". Voliš li narodnjake?
U principu ne idem u restorane, nisam fan narodnjaka niti ih volim. To što sam tada otišao je čisto iz prijateljskih razloga. Melina i Haris su mi prijatelji, a pošto tada nisu imali vremena da odemo negdje drugo, otišao sam na Harisov nastup. Bilo mi je lijepo tada.
*Nekada si vagao više kilograma nego sada, a imao si i dužu kosu. Šta je uticalo na tako drastičnu promjenu?
Uvijek sam imao isto kilograma, tu sam negdje oko 86 kg, možda kilu gore ili dole. Možda sam na nekim fotografijama izgledao kao da sam puniji, a ustvari nikada nisam imao puno više ili manje kilograma nego što je moja normalna kilaža. A dužu kosu sam imao, pa dobro, dosadi čovjeku, pa se nešto mora mijenjati. Napravio sam tu promjenu imidža i mogu ti reći da se puno bolje osjećam sa ovako kratkom kosom. Nekako mi je puno lakše.
*Baviš li se nekim sportom, hraniš li se zdravo? Koji je tvoj recept za dobar izgled?
Nemam recept za dobar izgled. Zdravo se hranim i pazim na ishranu i uvijek pokušavam uticati na prijatelje i uputiti ih kako da se hrane. Od sporta upražnjavam uglavnom fitnes, ponekad košarku i fudbal, a plivanje kad stignem ili neke rekreativne varijante, skijanje kada ima snijega, itd.
*Već neko vrijeme obavljaš funkciju direktora drame Narodnog pozorišta, da li ti se život mnogo promijenio?
U biti nije drastično. Samo u smislu da imam puno više obaveza, briga i problema. Meni je OK, ja to volim da radim i da nisam htio ne bih izabrao to da radim. Istina je da je sada ranije ustajanje i da imam manje vremena za druge stvari, ali je u principu sve OK.
*Šta te najviše nervira u svakodnevnici i u tvom poslu?
To je od dana do dana, sve zavisi kako se probudim.
*Nedavno te u medijima prozvao Sulejman Kupusović. Neki su mišljenja da te napada jer ga ne slušaš, kako je on očekivao. Šta kažeš na to?
Rekao sam ti, a evo opet kažem, ne bih da trošim vrijeme na njega.
*Igrao si glavnu ulogu u jednom britanskom filmu. Zbog čega nije prikazan?
To je kratki igrani film, sniman je u augustu 2006. godine. Snimalo se na području Doboja. Bio je kasting u Sarajevu i režiserka je izabrala mene. U kontaktu sam sa njom, ali još uvijek nisam pogledao film. Nije se prikazivao jer oni to navodno čuvaju za festival, tako mi je nešto objašnjavala, ali nemam dovoljno podataka da bi detaljnije o tome mogao govoriti.
*Da li ti se dešava da u toku predstave zaboraviš tekst, pa moraš improvizovati? Imaš li problema sa pamćenjem teksta?
Ne često. Baš sam neki dan pričao sa kolegama o tome. To su sekunde u kojima zablokiraš. Srećom, nisam došao u situaciju da zaboravim i da se zbunim, pa da ne znam šta da radim od sebe. I kada zaboravim, onda improvizujem, ali se nije desilo da totalno zablokiram i stanem.
*Koje snimanje ti je ostalo u sjećanju?
Pa, radio sam jednu ili dvije serije i ozbiljniji film "Remake", tako da se rado sjećam detalja sa snimanja "Vize za budućnost". Sve zavisi od ekipe, a uvijek se trudim da slobodno vrijeme između dva seta iskoristim da mi bude fino i zabavno.
*Koje je tvoje najljepše, a koje najlošije iskustvo u karijeri?
Teško mi je reći koje mi je najljepše, a koje najlošije iskustvo, iako radim desetak godina. Možda ću kada budem radio još deset ili dvadeset godina moći reći i odgovoriti na to pitanje. Jednostavno, to je takav posao, svaki dan imaš lijepih i ružnih iskustava i moraš naučiti da se nosiš s tim.
*Šta treba da se desi da pomisliš da si dostigao vrhunac karijere?
Joj, ja nikada ne bih volio da osjetim da sam dostigao vrhunac karijere, iz prostog razloga što čovjek kada osjeti da je postigao sve, onda ne znam zbog čega živi i radi. Trudiću se da do zadnjeg dana života mislim da nisam dostigao vrh, a uvijek ću težiti ka njemu.
Popularnost me nije promijenila
*Često si na televiziji i po novinama. Da li te popularnost imalo promijenila? Ako jeste, na koji način?
Nije, u principu ja sam u novinama zbog posla kojim se bavim, a ne zbog skandala ili nekih drugih varijanti. Pogotovo u posljednje vrijeme u medijima se pojavljujem zbog funkcije na kojoj se trenutno nalazim. Imam osjećaj da čvrsto stojim na zemlji i da me ta popularnost ne može promijeniti. Pa, šta je popularnost, na kraju krajeva? Svi ti ljudi koji izlaze po novinama, viđamo ih na kafama, u objektima gdje svi ljudi dolaze. Kod nas je popularnost nebitna.

Ostale vijestiArhiva