"Rezolucija koju je usvojila Narodna skupština Republike Srpske u kojoj se spominje referendum je razlog za duboku zabrinutost. Prema Dejtonskom mirovnom sporazumu, entiteti BiH nemaju pravo otcjepljenja od BiH.
Ukoliko dovodite u pitanje Dejtonski mirovni sporazum, dovodite u pitanje i postojanje Republike Srpske", kaže u intervjuu za "Nezavisne novine" prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH Rafi Gregorijan.
"Svima je poznato da građani RS osjećaju određenu zabrinutost u vezi s Kosovom i da će u vezi s tim biti posljedica. Ali prilično je zabrinjavajuće ono što se čuje od SDS-a i drugih stranaka, kao i nevladinih organizacija, a to je traženje proglašenja nezavisnosti ili pak referenduma u RS. I jasno je da su nasilni ili pak nedozvoljeni protesti uvijek razlog za zabrinutost", kaže Gregorijan.

{b]Kakve su Vaše procjene kako se situacija na Kosovu može preliti na BiH? [/b]
- Imamo kancelariju u Banjaluci. U kontakstu su s političarima i pratimo situaciju. Biće sastanaka s raznim nivoima zvaničnika u RS. Neki se dešavaju, neki će tek biti. Sljedeće sedmice u Briselu se održava sjednica Vijeća za implementaciju mira. Mislim da će i premijer Dodik biti prisutan. Ne znam hoće li biti baš na toj sjednici, ali u svakom slučaju biće u Briselu. I biće prilike da se sastanemo i razgovaramo.

Smatrate li Vi da BiH u ovom trenutku treba razmišljati o priznanju Kosova kao nezavisne države?
- Prije nekoliko sedmica asistent sekretara za spoljne poslove SAD Den Fri jasno je rekao da se od BiH niti traži, niti očekuje da prizna Kosovo.
Isto tako je jako bitno da ljudi u RS znaju, oni koje zanima vladavina zakona, da su pitanja koja se tiču spoljne politike i priznavanja država nešto što se rješava u Predsjedništvu BiH, a ne u entitetu. Koliko je meni poznato, niko od političara u BiH ne insistira na priznavanju nezavisnosti Kosova. To je pitanje koje se uopšte ne poteže.
Međutim, treba naglasiti da sa zakonske tačke gledišta nema nikakve veze između onoga što se dešava na Kosovu i trenutne situacije u BiH. Rezolucija Savjeta bezbjednosti UN-a 1244, koja se tiče Kosova, uvijek je predviđala da će doći do nekog novog statusa Kosova. Sada je odluka o tom statusu donesena. Što se tiče BiH, njen je i status i struktura definisana Dejtonskim mirovnim sporazumom. Ta struktura uključuje i RS, i upravo je putem Dejtonskog sporazuma RS priznata kao pravno lice unutar BiH, tako da bi napuštanje Dejtona, odnosno BiH, istovremeno dovelo u pitanje i položaj RS te bi nas vratilo u devedesete i sve strašne stvari koje su se tada desile.
Što se tiče međunarodne zajednice, nije upitna naša podrška Dejtonskom mirovnom sporazumu. To znači da mi podržavamo teritorijalni integritet i suverenitet države BiH i njenu strukturu koja podrazumijeva dva entiteta i tri konstitutivna naroda.
Isto tako bilo koji potezi ka ukidanju tih struktura bili bi jednako protivdejtonski, kao i oni potezi koji bi vodili ka nezavisnosti RS. I bez obzira na retoriku koja se čuje od nekih političara koja ni najmanje nije korisna, nema apsolutno nikakvih dokaza da bilo ko radi na ukidanju RS ili da postoji prijetnja koja bi dovela do ukidanja RS.

Parlament BiH u srijedu je u prvom čitanju usvojio zakone o reformi policije. Da li je to dovoljno za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU?
- Potpisivanje Sporazuma o pridruživanju i stabilizaciji odluka je koju donosi 27 članica EU. Međutim, samo usvajanje zakona o reformi policije, a u skladu s onim što je dogovoreno u Mostaru, Laktašima i Sarajevu, značilo bi jedan ogroman korak koji bi omogućio razmatranje potpisivanja tog sporazuma.

Kako komentarišete povlačenje SDA iz mostarskog dogovora?
- Mislim da je bitno da se ljudi fokusiraju na rezultat donošenja takvih zakona, a rezultat bi bio potpisivanje Sporazuma o pridruživanju i stabilizaciji. Znam mnoge ljude koji su na čelu SDA i znam da je njima bitna perspektiva BiH u EU. Zaista želim vjerovati da oni u krajnjoj liniji to neće dovesti u pitanje iz bilo kojih razloga. Nadam se da će naći način da omoguće donošenje tih zakona.

To Vas pitam zato što se sljedeće sedmice održava sjednica PIC-a na kojoj će se raspravljati o budućnosti OHR-a. Nije li to pokušaj SDA da se ponovo zakomplikuje situacija u BiH, da se da još jedan argument za ostanak OHR-a?
- Ne mogu govoriti u ime SDA. Neuspjeh, ukoliko do njega dođe, u donošenju zakona o reformi policije još više će usporiti put BiH ka EU. Treba imati na umu da Savjet za implementaciju mira nije EU. PIC ne donosi odluke u ime EU, niti obrnuto. Naravno, ne sumnjam da će se i o tome razgovarati među članicama PIC-a, ali nije mi baš jasno koliko to može uticati na bilo kakvu odluku PIC-a.

Kakvu odluku očekujete o ostanku OHR-a?
- Bilo je već dosta razgovora između visokog predstavnika i predstavnika zemalja članica PIC-a. Ja ne mogu predvidjeti koju će odluku donijeti Savjet za implementaciju mira, ali mislim da je stav takav da postoji dosta stvari koje treba da se urade prije nego što možemo smatrati da je Dejtonski sporazum u cjelini sproveden. Dosta od tih stvari nisu nove. Većina njih je starija i postoje u opticaju već pet godina.
Između ostalog, riječ je o rješavanju državne imovine. Naravno, tu je i Brčko. Tu još ima par bitnih koraka koje je potrebno preduzeti kako bi se supervizija mogla smatrati dovršenom. Što se tiče PIC-a, različite članice PIC-a imaju različite stavove i o nekim drugim elementima koje je potrebno do kraja sprovesti kako bi se OHR mogao zatvoriti.
Međutim, takođe je jasno da ima dosta pitanja koja se mogu uspješno predati u ruke EU da ih ona rješava u ime međunarodne zajednice, tako da pravo pitanje za PIC trebalo bi da bude koje stvari mora uraditi OHR, a koje može uraditi EU i druge članice međunarodne zajednice nakon zatvaranja OHR-a.

Znači, Vi ste za ostanak OHR-a?
- Ja sam za to da OHR što prije završi svoj posao. Da bi se to desilo potrebna je saradnja strana potpisnica Dejtona i kao i to da se one ponašaju u skladu sa zahtjevima Dejtona. Sasvim je jasno da bilo kakvi razgovori ili podrška nezavisnosti ili otcjepljenju RS, kao i ukidanju RS, ni najmanje ne podržavaju ideju zatvaranja OHR-a.
Uloga OHR-a upravo prema odredbama Dejtonskog mirovnog sporazuma je da smo mi u ulozi civilnog supervizora sprovođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ako se on i njegovo sprovođenje dovedu u pitanje, onda je jasno da nije vrijeme za nas da odemo.

To Vas pitam zato što stranke iz RS imaju jasan stav da OHR treba da završi svoju misiju u BiH.
- Da bi se to desilo potrebna nam je njihova pomoć, jer RS blokira Sporazum o državnoj imovini. Takođe je jasno da se više može uraditi kada je riječ o saradnji sa Haškim tribunalom. Premijer Dodik ima dobru saradnju sa predsjednikom i premijerom Srbije i nadam se da je on od njih tražio da pomognu u izručenju preostalih bjegunaca. Takođe mislim da imamo još neke potencijalne krize koje bi mogle izbiti na površinu.
Sljedeće sedmice će biti godinu dana od donošenja odluke Međunarodnog suda pravde u tužbi BiH protiv tadašnje Jugoslavije, sada Srbije. Sud je utvrdio da je Srbija prekršila odredbe konvencije o genocidu i tražio od Srbije neodložno izručivanje Ratka Mladića. Čak i na Balkanu ako se to nije desilo za godinu dana to se smatra kašnjenjem. Očekujem da će se u vezi s tim podići više buke. Član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić već je to i najavio. To će ponovo podgrijati svu onu diskusiju o Srebrenici, tako da bismo se ponovo mogli suočiti sa jednim nizom kriza. Željeli bismo da do njih ne dođe.
Hoću reći da dužina ostanka OHR-a zavisi o tome koliko brzo će se sprovoditi ostale stvari iz Dejtonskog sporazuma i očigledno je da će strane potpisnice morati više da se angažuju u ispunjavanju sopstvenih obaveza u vezi s tim. Drugim riječima, ukoliko RS želi da odemo onda mora ispuniti svoje obaveze i zahtjeve iz Dejtona, umjesto što svoje vrijeme i energiju troši na delegitimizaciju OHR-a i Dejtonskog sporazuma.

Vi ste veliki kritičar nekih političkih poteza Milorada Dodika. Često se čuju komentari da ste u ličnom sukobu s Dodikom...
- Ne znam šta mislite pod tim kad kažete da sam kritičar rada Milorada Dodika. Tu sam da bih poštovao Dejtonski sporazum i međunarodno pravo, a ako ljudi djeluju suprotno tome onda ću to i reći. Što se tiče Milorada Dodika, čovjeka kojeg znam već deset godina, ja sam više puta tražio od njega da jasno kaže da nema govora o nezavisnosti RS. Uostalom, to sam rekao i vlasniku vaših novina. Nažalost, do tih jasnih izjava nikada nije došlo. I kao rezultat toga mnoge stvari koje radi RS viđene su u kontekstu čiji je krajnji cilj otcjepljenje.

Koje su to konkretne stvari da su vlasti RS radile na otcjepljenju?
- Pa recimo činjenica da ne možemo dobiti saglasnost kada je riječ o imovini odbrambenih struktura. To je nešto s čim se kasni već dvije godine.

Ali su vladajuće stranke iz RS u parlamentu BiH glasale za zakone o reformi policije. Tu nema secesionizma već se radi o pozitivnoj stvari za BiH...
- Hajdemo se nadati da će se to i nastaviti. Moramo priznati da priča o nezavisnosti RS ne popravlja situaciju.

Ja živim u Banjaluci. Ne osjećam da su baš ljudi nešto opterećeni razmišljanjem o otcjepljenju RS...
- Kao što sam i rekao, nema nikakve objektivne osnove da se smatra da je RS ugrožena. Upravo je zato retorika političara i nevladinih organizacija tako uznemirujuća. Pokazaću Vam skup izjava zvaničnika RS i Srbije od marta 2006. do novembra 2007. godine. Osamnaest stranica sitnih slova, citata ljudi koji traže nezavisnost, otcjepljenje ili pak raspad BiH. Dakle, nije ništa izmišljeno. To su izjave za TV, novine, zvanične izjave, saopštenja, a kada je uz to SNSD 26. januara donio svoje zaključke koji faktički predstavljaju manifest za nezavisnost, otcjepljenje, morate razumjeti da postoji zabrinutost.
Ja ću zatražiti od Vas da nađete bilo kakvu izjavu nekog odgovornog međunarodnog zvaničnika kojom se potvrđuje da je RS na bilo koji način dovedena u pitanje. Uostalom, kao što i vi kažete bio sam u Banjaluci prije nekoliko sedmica. Nisam osjetio nikakvu nelagodu, nesigurnost kada je riječ o opstanku RS. Jedini koji govore o tome su političari.

Ne želim da budem advokat političara iz RS, ali njihov stav više shvatam kao odgovor na stavove političara iz Sarajeva o ukidanju RS...
- Zašto to mora biti odgovor? Zašto se ne kaže da je to ono što i jest - protivdejtonska retorika i nezakonito. Zašto bi bilo koji odgovoran političar odgovorio na to, faktički tražeći da se vratimo u 1995. godinu kada je i samo postojanje RS bilo upitno. Ne mislim da je to način da se utvrdi opstanak RS. Štaviše, time se ona dovodi u pitanje. Mislim da bi bilo puno korisnije naći načine da se sarađuje unutar države čiji je dio RS i kroz te mehanizme doći do konačnog cilja, a to je članstvo u EU. Alternativna je potencijalno tragična. Nema nikakve realistične alternative.
Još jedna stvar koju bih istakao, a koja se odnosi na Kosovo i Srbiju... U jednom momentu u sljedećih nekoliko godina očekujemo da ćemo svi biti u EU i onda će granice u suštini biti beznačajne kada je riječ o svakodnevnom životu. Riječ je o potpunoj slobodi kretanja i o evropskim standardima koji će se primjenjivati svuda. Ako znate da je to konačni cilj, zašto onda u ovom momentu razgovarati o unutrašnjim granicama i pri tome rizikujući strašan nesporazum koji bi mogao dovesti do tragičnih posljedica.
Mislim da je sada pravo vrijeme da se ima na umu dugoročni cilj budućnosti ove zemlje i regije. Ta budućnost može biti jako svijetla. Jer kad se vozim u Brčko, Banjaluku vidim dosta primjera pozitivnog razvoja, pozitivnih događaja. To je rezultat brojnih reformi koje su sprovedene u posljednjih nekoliko godina, a koje su otvorile ekonomske perspektive BiH. Ne mogu a da se ne otmem utisku da političari u cijeloj zemlji sami žele da održavaju osjećaj konflikta, umjesto da se fokusiraju na pravo rješavanje problema. I koriste jedni druge kao izgovore za sopstveno ponašanje. Velike vođe, ljudi koje zovemo državnicima, su ljudi koji su u stanju izdići se iznad svega toga, jer su u stanju vidjeti budućnost. Nažalost, ovdje nemamo takvih ljudi.

Hoće li međunarodna zajednica pogurati proces ustavnih promjena?
- Pozitivna je stvar što se lideri svih velikih stranaka slažu i kada je riječ o potrebi za ustavnom reformom. Nažalost, oni se nisu ni najmanje primakli ideji kako bi taj ustav trebao izgledati.
Mislim da je potrebno najprije postići nivo političke zrelosti i mirne političke atmosfere kako bi se ti razgovori omogućili. Nažalost, meni se čini da ima političara iz svih grupa koji vjeruju da je jedini način da se to postigne putem stvaranja krize.

Znači, Dodik nije jedini krivac...
- Ne. Naravno da nije. Ne možete na političkoj sceni BiH naći baš puno ljudi poput Tomasa Džefersona ili Džordža Vašingtona.

Nedavno ste izjavljivali da ste zabrinuti stanjem demokratskih i medijskih sloboda u RS. Šta ste konkretno podrazumijevali pod tim?
- U saopštenju za javnost koje smo izdali govori se o podršci koju SAD, Francuska, Velika Britanija, Njemačka i OEBS daju medijima u RS. Potom smo čuli da su određeni pojedinci izrazili zabrinutost. Rekli smo da ćemo o toj zabrinutosti razgovarati s nadležnim organima RS. Reakcija na taj sastanak fokusirala se na to što je Rajko Vasić rekao, lažno me citirajući, da sam govorio o medijskoj tami i torturi. Tako mene oko šest sedmica nakon toga sastanka stalno napadaju i lično i profesionalno u svim medijima RS, uključujući vašu redakciju. Zovu me lažovom, kukavicom, plaćenikom. A sve je to zbog nečeg što nikad nisam ni rekao, tako da pretpostavljam da nikad nećemo zasigurno znati da li ima medijske slobode u RS, jer nikad nisam bio u prilici da razgovaram sa zvaničnicima RS o onome što su nam ti ljudi rekli. No, kao što je sam premijer Dodik rekao, to je pitanje kojim se bavi OEBS i njegov specijalni predstavnik za slobodu medija. On dolazi u BiH u sljedećih nekoliko sedmica. Mi se nadamo da će on razmotriti situaciju u cijeloj zemlji kada je riječ o medijima, a ne samo u RS.
Zaista bih apelovao da pogledate naše originalno saopštenje za javnost, a ne ono šta su drugi rekli o tome. Takođe mi je skrenuta pažnja na to da jedna fraza koju mi u engleskom koristimo "pas čuvar" je nešto što se ne može tako fino prevesti na vaš jezik. Na engleskom je to termin koji se koristi u pozitivnom smislu. Možda bi bolji izbor riječi bio "čuvar". U svakom slučaju, to nije bio osnovni razlog za nesporazum.

Uređujem medij koji ima sjedište u Banjaluci, a imamo redakciju i u Sarajevu. Lično sam inicirao da Udruženje novinara BiH organizuje raspravu o stanju u medijima da novinari u BiH sjednu i razgovaraju. Smatrate li da postoje medijske neslobode u RS, da je nekom zabranjen pristup medijima?
- Ne. To nikad nisam rekao. Nikad nisam rekao da ljudi nemaju pristup medijima. Ono što sam ja rekao je da smo čuli zabrinutost većeg broja pojedinaca o tome kako ih tretiraju zvaničnici RS. Naš razgovor s tim ljudima nije se ticao njihovog pristupa lokalnim medijima. Ideja o tom sastanku rodila se u decembru, nakon ubistva gospodina Vukelića. Možda je samo plod nesrećne koincidencije što je taj sastanak održan dva-tri dana nakon navoda u federalnim medijima o postojanju tzv. crne liste. Na našem sastanku nije se razgovaralo ni o kakvoj crnoj listi, nego o postupanju organa vlasti prema tim pojedincima u skladu s onim što su nam oni rekli. Ono što sam ja od svih njih čuo je da postoji jedan konzistentan i vrlo sličan način ponašanja prema svima njima. Reći ću vam isto tako da neke ljude koji su bili prisutni na tom sastanku ne bih smatrao svojim prijateljima. To su ljudi koji su u prošlosti bili vrlo kritički raspoloženi kad sam ja u pitanju. Ali svi su ispričali jako dosljednu priču. Moram reći da me je jako iznenadio napad na mene od strane medija iz RS, što je nažalost za posljedicu imalo to da je potvrdilo dosta ovih navoda koje su mi ovi ljudi ispričali. Zašto sam baš ja izdvojen za takve napade? Jedino što mi može pasti na pamet je da ja na neki način predstavljam prijetnju. Ne vidim zašto bi to bilo tako. Već dugo sarađujem i produktivno radim sa ljudima u RS. To i dalje radim.

Jedan dio ljudi koji su bili na sastanku s Vama koristi medije koji izlaze u Sarajevu da napadaju bezobzirno prvenstveno "Nezavisne novine" i RT RS, da su u stvari dio nekakvog medijskog mraka...
- Mi smo se nekada sastajali s liderom opozicije koji se zove Milorad Dodik, a i sa vlasnikom "Nezavisnih novina" Željkom Kopanjom. I zbog toga su nas jako kritikovali SDS i radikali. Postavljali su pitanje: "Zašto se nalazite s njima?", "Zašto ih slušate?". Uostalom Vi kao profesionalac znate da je riječ o principu. Nije pitanje da li vam se neko sviđa, nego da li su to ljudi iz vaše profesije i kojima se dopušta da rade čak i ako se ni najmanje ne slažete s onim što govore. Onda se postavljaju dva pitanja. Prvo, ja bih očekivao od novinara iz BiH, uključujući i one iz RS, da stanu u odbranu takvih ljudi, kao profesionalci. Dakle, to je ono glavno što želim reći. Vi ste dio jedne profesije i trebali biste stati u odbranu tih ljudi.
I još bih nešto rekao... Tiče se i Dodika i medija u RS. Vi ste dovoljno jaki da se oduprete tim napadima. Premijer Dodik ima podršku koja prelazi 80 odsto. Zašto njega brine šta ti ljudi govore? Zašto troši vrijeme na to? Zašto ide na TV i prijeti da će ih pretući? On je u prilici da preko toga pređe s osmijehom. On je premijer i treba da se izdigne iznad toga. Znam ga već deset godina i znam da to može.

Ostale vijestiArhiva