Javnost će se uskoro uvjeriti da Tužilaštvo BiH ne bježi od krupnih predmeta ratnih zločina, izjavio je Milorad Barašin, novoimenovani v.d. glavnog tužioca BiH.
"Mogu vam reći da je prošle godine za ratne zločine saslušano na hiljade svjedoka. To je dragocjen materijal i u skoroj budućnosti rezultati tih aktivnosti izbiće na površinu", kaže Barašin u intervjuu za "Nezavisne".
Prema njegovim riječima, situacija s određivanjem prioriteta u radu na predmetima ratnih zločina biće jasnija kada bude napravljen katalog ovih predmeta za cijelu zemlju.

Koje su najveće poteškoće u radu Tužilaštva BiH, posebno u predmetima ratnih zločina na kojima radite oko godinu?
- Kada je riječ o predmetima ratnih zločina, glavne poteškoće su raseljenost svjedoka i nedostatak dokaza, jer se radi o zločinima koji su počinjeni prije 13 ili 15 godina. Mnogi od svjedoka ne žele da evociraju uspomene na sve što se dešavalo. Suživot na ovim prostorima čini da mnogi i ne žele da pričaju o onom šta su preživjeli. Problem je i u nepostojanju jedinstvenog arhiva oružanih snaga i policijskih struktura, a neki materijali su i u susjednim zemljama. Dio dokumentacije koja je izuzeta odmah posije potpisivanja Dejtonskog sporazuma je u Haškom tribualu.

Zar Vam ta dokumentacija nije na raspolaganju?
- Jeste, ali postoji procedura koja odugovlači pribavljanje tih dokaza.

Kako birate predmete na kojima ćete raditi? Da li kako SIPA nekog uhapsi - tako i otvarate istragu?
- Ne. Trenutno učestvujemo u izradi državne strategije. Prioritete bira kolegij Odjela, na čelu s rukovodiocem, a na osnovu pravila. Svi koji su osumnjičeni u ovom tužilaštvu biće procesuirani.

Da li će zaista to biti moguće, s obzirom da su podnesene prijave protiv više hiljade lica?
- Mora biti izvršena inventura predmeta. Biće urađena baza podataka za cijelu zemlju. To će biti katalog svih predemta ratnih zločina. Nisu sve prijave samo u Tužilaštvu BiH, nego i u nižim sudovima u entitetima. Osim toga, mnogi tek sad prijavljuju određene događaje, dolazi se do određenih podataka. Međutim, tužioci i svi istražioci moraju uzeti zakon u svoje ruke, postoji i naredba o obustavi istrage, koja može biti ponovo otvorena ako se dođe do dokaza.

Da li će biti intenziviran rad u predmetima ratnih zločina?
- Ovo tužilaštvo je nastalo praktično s ledine, jer su na početku radila četiri tužioca i deset radnika. Sada je ovo ogromna institucija, sa 123 zaposlena. Sve do sada urađeno je zahvaljujući glavnom tužiocu Marinku Jurčeviću, koji je trenutno spriječen da obavlja tu dužnost. Odjeljenje za ratne zločine, koje je počelo s radom u martu 2005. godine, sada ima 19 tužilaca i u ovoj godni biće podignut veći broj optužnica. Ako svaki tužilac podigne u prosjeku tri optužnice, godišnje ćemo imati šezdesetak optužnica. Mogu vam reći da je prošle godine za ratne zločine saslušano na hiljade svjedoka. To je dragocjen materijal i u skoroj budućnosti rezultati tih aktivnosti izbiće na površinu.

U javnosti se ipak često ističu istrage koje nikako da rezultiraju optužnicama. Recimo, istrage protiv generala Atifa Dudakovića, o logoru "Silos", Korićanskim stijenama, Dobrovoljačkoj ulici, Bugojnu, Posavini...
- Sve su to zločini koje istražujemo i za njih će neko odgovarati. Za Korićanske stijene se istraga privodi kraju. Znam da novinu prodaje brza informacija, ali znate da ne smijem ništa reći dok ne bude podignuta optužnica.

Da li mislite da se nerijetko bavite lakšim predmetima?
- Evo, ja sam podigao tri po mojoj ocjeni lakše optužnice. Ali one su proistekle iz jednog teškog premeta na kojem radim. Jednostavno ne mogu odbaciti ni takve predmete.

Ali zar niste mogli lakše slučajeve prepustiti nižim sudovima?
- O tome konačnu odluku donosi sud. Htio sam jedan od tih lakših predmeta delegirati na niži nivo, ali je Sud BiH odbio moj prijedlog.

Ipak, u javnosti vlada mišljenje da krupni predmeti nikako da dođu na red?
- Znam da javnost tako razmišlja. Ne volim se vezati rokovima, ali uskoro će se ta percepcija promijeniti.

S druge strane, Odjeljenje za finansijski i organizovani kriminal često optužuje visoke funkcionere i zvaničnike u BiH, ali su presude bile oslobađajuće, ili je od teških optužbi dokazivana samo zloupotreba položaja, za šta su opet nadležni niži sudovi?
- Vidite, kako sam do sada bio tužilac u Odjeljenju za ratne zločine, nisam upućen u detalje rada Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal. Međutim, morate imati u vidu da je organizovani kriminal s pravnog aspekta izuzetno teško dokazati. Svjedoci na sve načine pokušavaju da izbjegnu svjedočenje, jer neće nikome da se zamjeraju. Mi pravnici ne možemo baratati konstrukcijama "priča se", "pretpostavlja se" i slično. Kažemo da moramo prikupiti ne 100 odsto, već kako u šali kažemo 140 odsto dokaza da je neko kriv.

Kakvu saradnju imate sa Sudom BiH?
- U posljednje vrijeme izraženi su napadi na tužioce i tužilačku organizaciju, a posebno na Tužilaštvo BiH, jer se ova institucija uhvatila u borbu sa svim oblicima kriminala. Da bi tužilaštva i tužioci mogli kvalitetno procesuirati sve predmete pred nadležnim sudovima, moraju imati podršku cjelokupne društvene zajednice. Zamolio bih i sudove i sudije da poštuju načelo jednakosti stranaka pred sudom.

Kako komentarišete prepirke na relaciji sud, tužilaštvo, policija u prebacivanju odgovornosti u borbi protiv kriminala?
- Ti sukobi ne vode dobrim rezultatima. Mnogi pogrešno tumače novu ulogu tužioca i policijskog istražitelja. Zbog toga imamo slučajeve pasivnosti policije, koja za svaki potez očekuje naredbu tužioca i zapostavlja svoju istraživačku kreativnosti. Da bi bio dobar policijski istražilac, mora da se uhvati u koštac s borbom i dokumentovanjem krivičnih djela na terenu. Tužilac i istražilac moraju biti na stalnoj vezi, ali neće tužilac stalno biti na terenu i vršiti operativne poslove. Imamo više raznih agencija, ali je potrebna reforma policije, koja mora biti uvezana, htjeli mi to ili ne. Njihove akcije i istrage moraju biti sinhronizovane, a ne da se za određene radnje traži masa dopisa, dok osumnjičeni idu korak ispred nas.

Ostale vijestiArhiva