Prije gotovo pet godina, 20. marta 2003, američke snage sa saveznicima izvršile su invaziju na Irak kako bi zbacile diktaturu koju je predsjednik SAD Džordž Buš optuživao da razvija oružja masovnog uništenja. Ali, takva oružja nikada nisu bila pronađena.
Borba protiv pobunjenika nastavlja se, iako je prošlogodišnje povećanje broja američkih vojnika pomoglo u snižavanju nivoa nasilja u Iraku.
Koalicija, na čelu sa Sjedinjenim Državama, pokrenula je napad na Irak s oko 300.000 vojnika, pred zoru 20. marta 2003. Cilj je bio svrgavanje diktature Sadama Huseina, koga su Sjedinjene Države i njihovi koalicijski partneri optužili za posjedovanje i aktivno razvijanje oružja masovnog uništenja. U sedmicama koje su prethodile invaziji, tadašnji američki državni sekretar Kolin Pauel izložio je argumente u korist napada na Irak pred Savjetom bezbjednosti Ujedinjenih nacija. U svom izlaganju, on je pokazao vazdušne snimke navodnih lokacija za proizvodnju hemijskog oružja, kao i pokretnih laboratorija za izradu nervnih bojnih gasova.
Koalicija je uskoro ostvarila glavni cilj invazije - režim Sadama Huseina bio je zbačen, a sam Sadam zarobljen u decembru 2003, te pogubljen tri godine kasnije, nakon dugog suđenja. Ali, nikada nisu bila nađena nikakva oružja masovnog uništenja. Do 2004. postalo je jasno da su bilo kakva oružja masovnog uništenja, koje je Sadam Husein posjedovao, bila uništena tokom devedesetih godina prošlog vijeka.
U međuvremenu, pobuna, koju su isprva pokrenuli uglavnom sunitski borci, sve je više jačala, odnoseći brojne živote američkih vojnika u eksplozijama bombi na putevima i drugim napadima.
Irački civili, posebno šiiti, takođe su bili meta napada u kojima su mnogi ubijeni. Entoni Kordsmen, ekspert za vojna pitanja pri Centru za strateške i međunarodne studije, kaže da administracija predsjednika Buša nije bila pripremljena za djelovanje nakon invazije. "Otišli smo u Irak spremni za onakvu vrstu rata koja će zbaciti Sadamov režim i poraziti iračke konvencionalne snage. Gajili smo iluziju da nećemo trebati voditi operacije stabilizovanja zemlje i izgradnje struktura nacije. Nepripremljeni za ono što se dogodilo, mi nismo stvorili nikakve uslove za stabilnost."
Uprkos slobodnim izborima i stvaranju reprezentativne vlade, nestabilnost se pojačavala. Sve je više civilnih žrtava stradavalo u eksplozijama automobila bombi i drugim napadima, koje su izvodile sunitske i šiitske paravojne grupe. Iza mnogih zločina krila se Al Kaida u Iraku u pokušaju da eskalira sektaško nasilje. Do 2006. godine zemlja se našla na ivici građanskog rata. Početkom 2007, Buš je naredio slanje daljih 30.000 vojnika u Irak u pokušaju prigušivanja nasilja. Više vojnika i nova taktika, prema kojoj bi se držala područja iz kojih su bili istjerani pobunjenici, donijeli su izvjesno smirenje Bagdadu i drugim područjima Iraka.
Rat u Iraku sada je drugi po dužini u modernoj američkoj istoriji, s gotovo četiri hiljade poginulih Amerikanaca. Većina američkih građana zaključila je da je rat bio greška. Međutim, predsjednik Buš čvrsto vjeruje suprotno.

Ostale vijestiArhiva