Nije sve u mlijeku i jogurtu
Iako je naša zemlja u posljednjih nekoliko godina značajno poboljšala proizvodnju i otkup mlijeka, još uvijek velike sume novca izdvajamo za uvoz mlijeka i mliječnih prerađevina.

Uvoz stoke
Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, u prošloj godini uvezli smo ovih proizvoda u vrijednosti oko 116 miliona maraka, a izvezli za 41 milion.
Najviše novca iz zemlje odlilo se za uvoz sira i skute, oko 44 miliona maraka, na kiselo mlijeko i mlaćenicu potrošili smo 29,1 milion maraka, na nekoncentrisano mlijeko i pavlaku 25,9 miliona, a na puter i ostale masnoće 13,6 miliona. Ogromnu većinu našeg izvoza čine nekoncentrisano mlijeko i pavlaka, oko 28,1 milion maraka, a nešto značajniji izvoz, u vrijednosti oko devet miliona maraka, bilježimo sa sirom i skutom.
Iako je u odnosu na period prije rata broj krava gotovo prepolovljen, proizvodnja mlijeka je znatno veća od one iz 1990. godine, što je rezultat promjena u rasnom sastavu krava, odnosno uvoza gravidnih junica.
Otkup mlijeka posljednjih godina razvijao se po stopi od 22 posto godišnje, pa je od 2002. povećan za oko 100 miliona litara. Prije rata otkupljivano je 105 miliona litara mlijeka.
Uprkos napretku naša mljekarska industrija ne nosi se lako sa konkurencijom. - Naši prerađivači mlijeka uglavnom su orijentirani na konzumnu potrošnju na domaćem tržištu, što otežava razvoj primarne poljoprivredne proizvodnje i prerade mlijeka. Takva struktura ne može efikasno i dugoročno uticati na smanjenje uvoza, a ograničava i izvoz naših proizvoda. Za razliku od nas, susjedne zemlje i države Evropske unije orijentirane su na dugotrajne mliječne proizvode, prvenstveno sir i mlijeko u prahu, istakao je mr. Zvonimir Papoči, sekretar za poljoprivredu i prehrambenu industriju Vanjskotrgovinske komore BiH.

Siromašan asortiman
Asortiman naših mljekara je siromašan, a čine ga bazni proizvodi (sirevi i fermentirani mliječni proizvodi), dok se nekoliko vrsta sireva koji značajno učestvuju u potrošnji uopšte ne proizvode u BiH - topljeni, plavi i oplemenjeni polutvrdi sirevi. Slična situacija je i sa mliječnim namazima, voćnim jogurtima, probiotskim proizvodima i mliječnim dezertima čije je učešće u ukupnoj proizvodnji u BiH vrlo malo, ispod tri posto.
- Naše male mljekare trebale bi napustiti konzumni program i specijalizirati proizvodnju, a ne imitirati velike mljekare, kazao je Papoči.
Ipak, struktura prerade u korist sve većeg učešća trajnih mliječnih, te probiotskih, niskomasnih i aromatiziranih proizvoda postepeno se mijenja i za očekivati je da će ovaj trend biti ubrzan. U naredne tri godine, može se očekivati smanjenje broja mljekara pa će ih na tržištu ostati dvadesetak.
- Ključni igrači mljekarske industrije i najveći izvoznici biće pet-šest mljekara sa kapacitetom prerade mlijeka iznad 100 hiljada litara na dan. Na tržištu će dugoročno opstati još pet-šest mljekara sa kapacitetom prerade od 20.000 do 50.000 litara mlijeka dnevno, a izvjestan broj mljekara, osam do deset, održaće se na lokalnom tržištu, predviđa mr. Papoči.
Osim industrijskih mljekara treba očekivati i pojavu jednog broja malih, obiteljskih mljekara koje će se razvijati u neposrednoj blizini velikih gradova, odnosno potrošačkih centara, te u nepristupačnim planinskim područjima.
Novi značajniji ulazak stranih mljekara na tržište BiH putem preuzimanja vlasništva nije realno očekivati. No, promjene u strukturi vlasništva mljekara treba očekivati, a biće to putem unutrašnjih akvizicija i na druge načine.

Ostale vijestiArhiva