Belgija je službeno dobila vladu, više od devet mjeseci nakon parlamentarnih izbora, čime je samo privremeno okončana duboka kriza, čiji je uzrok neslaganje između flamanskog i frankofonog dijela zemlje oko budućeg uređenja države. Belgijski kralj Albert II. imenovao je jučer flamanskog demokršćanina Yvesa Letermea za novog premijera. U novoj vladi zastupljeno je pet stranaka, tri frankofone (socijalisti, liberali i centristi) i dvije flamanske (demokršćani i liberali). Vlada je formirana na temelju labavog političkog dogovora, koji se uopće ne dotiče glavnog problema zbog kojeg je Belgija upala u duboku krizu. Riječ je o još nepomirljivim razlikama u viđenju budućeg ustroja Belgije između Flandrije, na sjeveru zemlje, koja želi još veću autonomiju u odnosu na saveznu državu, te frankofonih Belgijanaca koji žive u južnoj regiji Valoniji i u regiji glavnog grada Bruxellesa. Bogatija Flandrija u kojoj živi 60 posto od 10,5 milijuna Belgijanaca traži više autonomije za sebe i ne želi subvencionirati siromašniji jug. Proteklih devet mjeseci, stajališta dviju strana nisu se pomakla ni za milimetar pa bi se vlada mogla raspasti već u srpnju, kada je stranka CD&V (Kršćanski demokrati Flandrije) najavila da će uskratiti povjerenje premijeru Letermu ako se do tada ne postigne dogovor o reformi države, a drugi smatraju da bi vlada mogla izdržati do lipnja 2009. kada su predviđeni regionalni izbori.
S druge strane, frankofoni dio protivi se konfederalizaciji zemlje želeći zadržati odredbe da savezna država i dalje može preusmjeravati sredstva u korist manje razvijenih regija. Osim toga, frankofoni Belgijanci su umorni od stalno novih zahtjeva za decentralizacijom, koje flamanske stranke postavljaju na svakim parlamentarnim izborima. Međutim, belgijska kriza ne može se objasniti samo ekonomskim razlozima. Flamanci, koji su dugo bili podređeni dio stanovništva, jer je u zemlji dominirao francuski, svojedobno prvi svjetski jezik. Čak je i flamanska elita govorila francuski i danas nisu rijetki slučajevi da djeca od flamanskih roditelja više ne znaju ni riječi nizozemskog jezika. Službeni jezik u Flandriji je nizozemski, iako ga svi nazivaju flamanskim, koji je jedan od dijalekata nizozemskog.

Flandrija “uzdržava” Valoniju
Bogatija Flandrija u kojoj živi 60 posto od 10,5 milijuna Belgijanaca traži više autonomije za sebe i ne želi subvencionirati siromašniji jug. Stopa nezaposlenosti u Flandriji kreće se oko 7 posto, dok je u Valoniji 17 posto, a u Bruxellesu, u kojem, iako je službeno dvojezičan, živi 88 posto frankofonog stanovništva, stopa nezaposlenosti je oko 20 posto.

Ostale vijestiArhiva