Glumicu Jelenu Veljaču zaista nije potrebno posebno predstavljati: glavna zvijezda prvih hrvatskih sapunica "Ville Marije" i "Ljubavi u zaleđu", ujedno i scenaristica "Običnih ljudi" i "Ponosa Ratkajevih", posljednjih je godina plijenila posebnu pažnju medija, dijelom zbog posla, dijelom zbog privatnog života i ljubavne veze sa producentom i suvlasnikom AVA-e Romanom Majetićem.
Jelenu ovih dana ponovno gledamo na tv ekranima, u RTL-ovoj političko-krimi seriji "Urota", koju je snimila još prije dvije godine, piše "Slobodna Dalmacija".

Je li vam uloga novinarke Dijane Supilo u "Uroti" zaista posljednja u karijeri, kako u zadnje vrijeme pišu neki mediji?
- Mediji su skloni vađenju dijela nečije rečenice ili misli iz konteksta zbog bombastičnih naslova. Nikada nisam najavila svjesnu odluku da više nikada ne glumim. Pa, za Boga miloga, imam tek 26 godina, ko zna gdje će me život odvesti! Rekla sam samo ono što je činjenica: moje trenutne životne odluke, koncentracija i budući projekti vuku me više u scenarističke vode. Želim u tom smjeru napredovati, obrazovati se, te se etablisati i dalje.

Manipulacija riječima. Imate li želju napisati i roman koji nije namijenjen isključivo ekranizaciji? Nešto za svoj gušt?
- Naravno da imam, ali polako, vrijeme je na mojoj strani...

Nedavno ste, skupa sa kolegicama Moranom Foretić i Jelenom Svilar, završili scenario "Ratkajevih"; rađaju li Vam se već neki novi likovi za buduće serije?
- Već su se rodili. Sad se za svaki od njih moram izboriti, odnosno dovoljno ih dobro napisati da time opravdam njihovo postojanje.

Ipak, nepoznati ljudi doživljavaju Vas više kao glumicu, preko Vaših uloga. Gledaju li na Vas više kao na hladnu Maju Župan ili kao nježnu Doru Jurak?
-(smijeh) Mislim da to ovisi o tome koju su seriju radije gledali. Meni je sasvim svejedno, jer nisam ni poput Dore ni poput Maje.

U "Uroti" ste imali prilike pokazati svoj seksepil u nekim vrućim scenama; imate li nelagodu od intimnih scena?
- Ne, takve mi scene čak ni na Akademiji nisu predstavljale problem.

Onda biste se, za umjetničke svrhe, vjerojatno pristali razodjenuti na filmu?
- Almodovaru bih svakako rekla da, ali se te situacije nekako ne plašim...

O Vašem se ljubavnom životu dosta pisalo, makar o tome ne želite pričati. Ipak, i sa bivšim ste i sadašnjim dečkom, glumcem Jankom Popovićem Volarićem, poslovno vezani. Je li to prednost ili mana?
- Oba moja posla toliko su duboko utisnuta u moj život, toliko me određuju, toliko mi znače i toliko mislim i pričam o njima, da zaista mislim kako je posve nebitno radimo li moj partner i ja na istom projektu ili ne. Svaka je moja veza opterećena poslom.

A na što padate kod suprotnog spola?
- Na to što su suprotni!

Sve rjeđe Vas se može vidjeti na domjencima i partyjima gdje su prisutne kamere. Jeste li uglavnom navečer kod kuće ili ste počeli preferisati izlaske daleko od svijeta poznatih?
- Sve rjeđe?! (smijeh) Pa ja sam u dvije godine bila samo i isključivo na premijerama svojih serija! To znači samo da volim izlaziti sa svrhom: dakle, ili sa svojim prijateljima, ili slaviti nešto u čemu sam učestvovala ja ili neko meni blizak.
A kako provodim večeri, ovisi o trenutačnoj inspiraciji: ponekad uživam biti zatvorena u svoj mali paralelni svemir, ulaznicu za koji ima zaista malen broj ljudi, a ponekad volim tulumariti do drugog dana...

Jeste li onda ovisnica o televiziji?
- Daleko od toga. Televizija mi služi za to da pogledam "Ratkajeve" i tako učim na svojim pogreškama te da ponekad ubacim neki DVD i pogledam film koji sam propustila u kinu. Sve serije koje me zanimaju nabavljam na DVD-u. Ne gledam apsolutno ništa.

Dobivate li pisma obožavaoca, a možda i bračne ponude?
- Sad su u modi e-mailovi, a sve dobivene bračne ponude su do sada ipak bile izgovorene od strane ljudi koje sam poznavala.

Imate li kakvih planova zacrtanih za ovu godinu ili uopšte ne volite planirati život?
- Najiskrenije ću vam reći da me u životu do sada uvijek vodila inercija.

Čime se u životu zasad najviše ponosite?
- "Običnim ljudima". Ispisati 180 epizoda jedne dobre serije u 25-toj godini života čini mi se, bez lažne skromnosti, kao priličan pothvat.

Ostale vijestiArhiva