Zenit Đozić, član i jedan od osnivača legendarnih "Nadrealista" i nekadašnji bubnjar grupe "Zabranjeno Pušenje", danas je oženjen čovjek i otac malog Benjamina, a živi i radi u Sarajevu. I dalje je u svijetu televizije i ima produkcijsku kuću koja se bavi proizvodnjom TV reklama i marketingom. Sa Zenitom smo razgovarali o tome koliko su ga porodica i brak promijenili, a nezaobilazna tema bili su i čuveni "Nadrealisti". Ovaj popularni Sarajlija i danas koristi svaku priliku da napravi neki skeč, pa makar i na svoj račun. Tako je i naš intervju bio sve drugo, osim ozbiljan.
- "Nadrealisti" su dio mene. Uprkos činjenici da je od prikazivanja prvih epizoda serije na tadašnjoj "Televiziji Sarajevo" prošlo više od 20 godina, ta priča za mene nikada nije završena niti će biti završena. Vrijeme je pokazalo da taj fazon ima neku vrijednost. Prvi "Nadrealisti" su dio mog života i vremena kada sam živio najljepše godine. Na početku sam bio samo glumac. Kasnije sam u ratu sam režirao neke skečeve, a danas sam i producent. "Nadrealisti" su dio mene i nekako sam nastavio tim putem", kaže Zenit na početku razgovora za "Svijet".

Kako su nastali "Nadrealisti"?
- Potpuno spontano. Nismo se mi okupili s različitih strana, kao neki profesionalci koji se okupe i kažu: "E, sada ćemo mi napraviti naš projekat." Bili smo mladi ljudi koji su se sastali po nekakvom afinitetu. Volio sam da se družim sa Sulom, Neletom, Elvisom, pokojnim Parom (Dražen Ričl). Bila je to prava privilegija, interesantno i ludo. Život je bio pun i divan. "Nadrealisti" su se razlikovali od nekih današnjih "multitalenata". Sada imate neku komisiju, pa ona odabira. I to ima svoj smisao, ali ovo naše je bilo jednostavno. Okupili smo se, bili smo bliski u kreativnom i svakom drugom smislu. Super smo funkcionisali i uživali smo u svemu tome, pravili smo muziku, skečeve..."

S kim si u kontaktu iz te ekipe?
- Sa svima... U nekoj vrsti telepatske veze, sastajemo se često u tom međuzvjezdanom prostoru...

Koju muziku slušaš? Ima li neka nova muzika koju si otkrio?
- Newslam dab, pseudosimphony, volim i neotrash core...

Koji je za tebe najbolji fol koji ste smislili?
- Teško je to reći, jer ne postoji jedinstven kriterij, to se stalno mijenja. Neki zaboravljeni folovi, kako vrijeme prolazi, sami izlaze na površinu. Ipak, u NBC kategoriji, u klasi do 2.500 kubika, pobijedio je sarajevski zid, u klasi od 3.500 kubika rame uz rame su hrkljuš i hepek, u klasi preko 5.000 kubika, ne znam, ne mogu se odlučiti...

Šta je prema tvom mišljenju humor i šta tebe nasmijava?
- Postoji nekoliko stotina teorija humora, koje povezuje to što vrlo često ubijaju humor. U mom slučaju to izgleda ovako... Recimo, ja se već 25 godina neuspješno bavim humorom. Kada god pokušam nešto teoretski objasniti, ljudi mi se smiju...

Koliko je filmska umjetnost važna?
- Vrlo važna.

Da imaš jednu želju koja može da se ostvari, kako bi glasila?
- E, kada bi zaista imao takvu mogućnost, volio bih da planeta Zemlja postane sretnije mjesto za življenje za sve ljude...

Gdje pronalaziš inspiraciju?
- U kiselom kupusu, u ljudima, u stvarnosti...

Završio si likovnu akademiju. Kada si posljednji put naslikao nešto?[/b[
- Nedavno. Imam privilegiju da mogu slikati kad hoću i šta hoću. Ne znam da li su moje slike nastavak mojih ideja iz skečeva ili je obratno.

[b]Kako si osvojio suprugu Aidu?
- Bilo je tu mnogo romantičnih večeri, recitovanja poezije, romantičnih putovanja i skupocjenih poklona. Ipak, na kraju presudila je veličina... (smijeh)

Koje trikove koristiš da je iznenadiš?
- Iskakanje iz ćoška, sakrivanje pod dekom, itd..

Uspijevao si nasmijati čitavu bivšu Jugoslaviju. Kako uspijevaš nasmijati sina Benjamina?
- Pokušavam da zaslužim neko dobro mjesto u njegovom malom svijetu i radujemo se istim stvarima...

Kako se opuštaš?
- Umjetnost, priroda, ljubav, janjetina...

Šta te može iznervirati?
- Stidim se kako se lako mogu iznervirati. Ako u vožnji vozač ispred mene nije krenuo u istom trenutku kada se upali žuto, to je dovoljno da bude najveći moron na svijetu.

Recept za tvoje omiljeno jelo je?
- Svježi sastojci, bez mašćenja i beskonačnog prženja...

U čemu se ne snalaziš?
- Matematika i vrijeme...

Na šta najviše trošiš novac?
- Mislim da sam skroman. Trošim novac samo na stvari koje mogu donijeti kvalitet životu - zlato, dionice i podmićivanje.

Kada se osjećaš pobjednikom?
- Kada uradim nešto dobro, tada se osjećam pobjednikom.

Da li bi učestvovao u nekom rialiti šou?
- Bih kada bi bilo nešto pametno, interesantno i veliki izazov. Recimo, odlazak na Južni pol ili boravak u Sahari, ili 3 godine sa 10 ljepotica na nenaseljenom tropskom ostrvu. Pa ko preživi, preživi.

Komad garderobe koji nikada ne bi dao?
- Maramica, nekorištena...

Čitaš li šta drugi pišu o tebi? Da li bi trebao pisati blog?
- Čitam i svakako da bih. Već duže razmišljam o pisanju bloga. Prije ili kasnije ću to morati uraditi.

Šta misliš o "narodnim veseljima", npr. koridi?
- Nije to loše, ja samo mrzim veselja koja zatupljuju narod i iskorištavaju naivnost i neznanje...

Da li je Sarajevo grad u kome ima inspiracije?
- Za talentovane sigurno da...

Kakve su ti aktivnosti ovih dana?
- Ovih dana sam snimio jedan film i čekam da se razvije u "Foto Optiku". Nadam se da će svih 36 snimaka uspjeti.

Postoje li planovi za angažman na televiziji ili u nekom filmu?
- Planiram dosta projekata. Snimao sam i neke filmove, a u planu je i jedan veliki projekat čije snimanje bi trebalo krenuti na proljeće.

Kakav je uspjeh tvog zadnjeg projekta "Nadreality show"?
- Uspjeh je bio odličan. U Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bilježimo dosta dobru stopu gledanosti.

Šta misliš o filmskoj produkciji u Bosni i Hercegovini?
- Pa, svakim danom je sve bolje i bolje.

Da li te porodica promijenila?
- U jednom dijelu mog bića brak me totalno promijenio, u drugom, sve je ostalo isto... Promijenila su se neka mjerila i vrijedosti, život dobije neki novi smisao. Prije je čovjek bio slobodan strijelac. Lumpovao, hodao i iskorištavao neku slavu. Prioriteti se vremenom promijene. Porodica mi je sada najvažnija i uz prijatelje koji su neka druga faza, jedino utočište. Sve se oko toga vrti. Sada ne hodam puno kao prije. Ne izlazim pretjerano. Jedino što se nije promijenilo jeste to da nastojim da ono što radim bude dobro. Sve kada bih i htio, danas ništa ne može biti kao nekada.

Ostale vijestiArhiva