Nezamislivo je kako je živjeti bez oca i majke, kaže Antonela Pašalić iz Sarajeva, koja je u proteklom ratu u BiH sa svoje dvije sestre ostala bez roditelja.
"Siročad nikome nisu bitna. I kada se priča o njima, uglavnom se sve svede na pare, a nema nikoga da vam pruži koju riječ utjehe. Prvo smo ostale bez majke, a onda i bez oca", priča Antonela Pašalić.
S obzirom na to da je sada punoljetna, Antonela nije dio tužne statistike Ministarstva rada i socijalne politike FBiH, po kojoj u Federaciji BiH trenutno živi 721 dijete bez oba roditelja.
Koliko je bila minorna pomoć socijalnog rada njoj i njenim sestrama, Antonela Pašalić objašnjava tvrdnjom da se uopšte ne može sjetiti iznosa novčane pomoći.
"Sreća pa nam je iza roditelja ostao mali stan i nismo morale jedna na ulicu, druga u dom, treća u neku porodicu. S obzirom na to da sam bila najstarija, preuzela sam ulogu hranitelja svojim sestrama, a i sama sam tada bila maloljetna", ispričala nam je Pašalićeva.

Komplikovan proces usvajanja
Djeca koja odrastaju bez roditelja ne uživaju posebnu zaštitu društva, upozoravaju iz centara za socijalni rad u Federaciji BiH. Ukoliko rodbina želi da se brine za dijete, gotovo da nema nikakve pomoći države ili je ona minorna.
Nermina Kapetanović, zastupnica u Parlamentu FBiH, upozorava da je prespor proces usvajanja, kojim bi takođe bila udomljena siročad i napuštena djeca. Zbrinjavanje ovih mališana moguće je i kroz projekte hraniteljskih porodica i smještanjem u domove.
"Krajnje je vrijeme da se počne mijenjati porodični zakon koji ima toliko segmenta koji su nepojmljivi. Uvijek kada govorimo o djeci bez roditeljskog staranja, uglavnom je jedna od opcija i usvojenje. Kod nas to ide neoprostivo sporo i naravno da djeca najviše gube jer umjesto kraćeg vremena, u domovima za nezbrinutu djecu ostaju i godinama", upozorava Nermina Kapetanović, predsjednica Parlamentarnog odbora za socijalnu zaštitu FBiH.
Kapetanovićeva kaže da je u prošloj godini u Federaciji usvojeno 19 djece.
"Možda je taj broj i manji jer nismo u stanju ni dobiti podatke o broju djece bez roditeljskog staranja, a ne nešto više. I kada se govori o pomoći rodbini koja odgaja dijete bez roditelja i tu treba napraviti dosta izmjena", ističe Kapetanovićeva.
Njoj nije jasno ni zašto se kod usvajanja može zakonski odrediti da žena samo do 45 godine života može usvojiti dijete.
"Imate i žene od 48 godina koje su odlično situirane i mogu pružiti djetetu egzistenciju, školovanje i budućnost", dodaje Kapetanovićeva.
Asim Zečević, pomoćnik ministra u Sektoru za socijalnu zaštitu Ministarstva rada i socijalne politike FBiH, kaže kako se ni sam ne slaže sa pojedinim dijelovima zakona koji se tiču usvajanja mališana.
"Uvijek je u vrhu ta ekonomska moć kada se djeca daju na usvajanje, a jako malo pažnje se posvećuje emocionalnom elementu. Imate bračnih parova koji silno žele dijete i kada ga vide odmah ga zavole, a kod usvajanja ključno je ipak koliko imaju novca", prokomentarisao je Zečević.
Usvajanje, kao oblik najkompetentnije i najkompletnije zaštite djeteta bez roditeljskog staranja, u RS je propisano Porodičnim zakonom RS.
Ovaj zakon ne postavlja gornju starosnu granicu za usvojitelje, a propisuje da dijete mogu usvojiti bračni supružnici ako su oba ili jedan od njih stariji od usvojenika najmanje 18 godina.
U Ministarstvu navode da se propisivanje donje starosne granice za buduće usvojitelje može objasniti potrebom da se spriječi donošenje nepromišljenih i lakomislenih odluka o zasnivanju usvojenja od suviše mladih bračnih parova. Sa druge strane, velika razlika u godinama između usvojitelja i usvojenika dovodi u pitanje skladan psihosocijalni razvoj usvojenika, smanjuje izglede da se on integriše u porodicu usvojitelja na način koji bi bio najbliži prirodnom odnosu djeteta i roditelja i, na koncu, prijeti da usvojenik ponovo osjeti gubitak roditelja.
Dok mnogi smatraju da je proces usvajanja djece i u RS dosta komplikovan i traje veoma dugo, u Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS ipak navode da su uslovi za proces usvajanja djece u potpunosti razumljivi, a isti stav dijele i u Centru za socijalni rad.
"Zasnivanjem usvojenja, usvojenik potpuno ulazi u porodicu usvojitelja, kao da je njegov prirodni potomak i sasvim napušta porodicu svojih krvnih srodnika, s kojom ga ne vezuju nikakva prava i obaveze. Imajući u vidu dejstva usvojenja, možemo reći da je zahtjev zakonodavca u pogledu uslova koji se odnose na usvojenika, usvojitelja i formu usvojenja sasvim razumljiv", navode u Ministarstvu.
Ruža Antonijević, diplomirani menadžer u socijalnoj politici i socijalnoj zaštiti u Centru za socijalni rad Banjaluka, takođe smatra da je usvajanje trajna kategorija koja obavezno podrazumijeva ispunjavanje svih formalno-pravnih uslova, te ukoliko su ti uslovi ispunjeni usvojenje nije ni najmanje komplikovan proces.
U Domu "Rada Vranješević" navode da svakodnevno postoji velika zainteresovanost za usvajanje djece, ali da godišnje iz ovog doma bude usvojeno tek oko petoro djece.
"Postoji velika zainteresovanost za usvajanje djece i gotovo da ne prođe nijedan dan da nas neko ne pozove interesujući se za usvajanje. Međutim, proces usvajanja ide preko Centra za socijalni rad i mi nemamo uticaj na taj proces. Godišnje iz Doma na usvajanje ode oko petoro djece, a uglavnom budu usvajena djeca do pet godina", navodi Danilo Ponjarac, dodajući da prema zakonu, ukoliko roditelji za dijete ne pokažu interesovanje u roku od godinu dana, to dijete može da se da na usvajanje.

Loša iskustva s hraniteljskim porodicama
Sedamnaestogodišnji Mile, koji je odrastao u Domu "Rada Vranješević", ove godine završava ugostiteljsku školu. Kako se tokom praktične nastave u restoranu "Obala" pokazao kao dobar radnik, Mile će po završetku škole dobiti posao u ovom restoranu.
"Znam da je danas jako teško odmah po završetku škole naći posao. Zbog toga mi mnogo znači ta mogućnost zaposlenja u restoranu gdje sam išao na praksu. Plan mi je da, ukoliko dobijem posao, napustim Dom i počnem samostalno da živim. U Domu mi je bilo odlično, tu sam imao sve što mi je bilo potrebno i uvijek ću rado posjećivati ovo mjesto", kaže Mile.
Mile je jedan od uzornih mladića, kome je Dom pružio sve ono što njegova porodica nije mogla. Svjestan je teškoća s kojima se mora suočavati, ali se kroz život naučio da se sam mora boriti za bolje sutra.
U Centru za socijalni rad Banjaluka kažu da prosječno u toku jedne godine u Dječiji dom "Rada Vranješević" smjeste oko petoro djece bez roditeljskog staranja.
Danilo Ponjarac, direktor ovog doma, navodi da svoj djeci po završetku škole nastoje naći posao, kako bi im obezbijedili egzistenciju i van ove ustanove.
"Mi želimo da svako dijete koje ode iz Doma ima sigurnu egzistenciju. To u većini slučajeva ne predstavlja problem jer obično nikada nema više djece iz jedne opštine, pa je za njih uvijek lakše riješiti stambeno pitanje i obezbijediti zaposlenje", navodi Ponjarac. Dodaje da mnoga djeca iz Doma sama sebi nađu posao zahvaljujući praktičnoj nastavi koju pohađaju tokom školovanja i na kojoj se mnogi jako dobro pokažu.
Ponjarac, ipak smatra da naše društvo ne brine dovoljno o djeci bez roditeljskog staranja.
"Imamo jako mnogo nezbrinute djece i djece koja se nalaze u stanju socijalne potrebe, a centri za socijalni rad, u skladu sa svojim mogućnostima, svu tu djecu ne mogu da zbrinu niti u hraniteljske porodice ni socio-pedagoške zajednice, pa ni u domove. Tako veliki broj djece luta i skita. Stoga mislim da bi briga društva o ovoj djeci trebalo da bude daleko veća", navodi Ponjarac.
On dodaje da finansijska sredstva predstavljaju najveći problem, što je bio slučaj i ranijih godina. Ove godine Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite je pomagalo centrima za socijalni rad u RS da izmire troškove prema socijalnim ustanovama, ne samo prema dječjim domovima, nego i domovima za djecu s posebnim potrebama i domovima za stare i iznemogle.
"Materijalni položaj ljudi je veoma težak i sigurno da je svakome teško da uzme na uzdržavanje dijete jer je za to potrebno mnogo novca. Nekada bi familija djeteta bez roditeljskog staranja željela da preuzme brigu o tom djetetu, ali im to novčane prilike ne dozvoljavaju", navodi Ponjarac.
Jedan od načina zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja jeste i smještaj u hraniteljske porodice, a ta oblast je u RS regulisana Zakonom o socijalnoj zaštiti.
U hraniteljskim porodicama u RS je, prema podacima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, smješteno ukupno 217 djece bez roditeljskog staranja. Finansiranje ovog oblika zaštite djece, odnosno naknada hraniteljima za rad i naknada za izdržavanje djeteta, vrši se iz budžeta opština, navode u Ministarstvu.
Antonijevićeva navodi da hraniteljska porodica treba da ispunjava materijalne i stambene uslove, te da su psiho-fizički zdrave i sposobne da se adekvatno brinu o djetetu.
"Porodice treba da prođu timsku obradu u Centru za socijalni rad, a tim se formira od stručnjaka različitih profila, koji u pisanoj formi daju svoju ocjenu o tome koliko su parovi podobni da budu hranitelji", navodi Antonijevićeva.
Danilo Ponjarac takođe navodi da u posljednje vrijeme ima sve više hraniteljskih porodica, ali da je bilo i jako loših iskustava prilikom ovog načina zbrinjavanja djece.
"Hraniteljstvo se kod nas još nije dovoljno dobro pokazalo jer smo imali i nekih loših iskustava, pa su neka djeca u hraniteljskim porodicama bila izuzetno zapuštena, te su poslije toga smještana u Dom", navodi Ponjarac.
U Centru za socijalni rad Banjaluka navode da se za jedno dijete u hraniteljskoj porodici plaća 70 odsto od cijene koštanja Doma.
"Neke srodničke hraniteljske porodice ne dobijaju naknadu, dok neke dobijaju, a to zavisi od njihovih materijalnih prilika", navodi Antonijevićeva, dodajući da se prosječno godišnje za jedno dijete u Domu izdvaja oko 7.000 KM. Ona ističe da Centar ima sve više prijava za zanemarivanje, odnosno zlostavljanje djeteta, a djeca se iz svoje porodice izdvajaju prvenstveno ukoliko im je ugrožen život, zdravlje, te nisu zadovoljene njihove druge prioritetne potrebe.

Siročad u nemilosti
U Centru za socijalni rad Zenica kažu da imaju 75 djece bez roditeljskog staranja smještene u ustanovama, a dvadesetak ih je udomljeno u srodničkim porodicama. Zakon u kategoriju djece bez roditeljskog staranja uvrštava mališane bez bioloških roditelja, djecu koju su roditelji napustili i djecu čijim je roditeljima oduzeto pravo na odgoj.
"Mi smo u avgustu prošle godine dobili novi kantonalni porodični zakon, koji je rigorozniji od prethodnog, a trebalo je da bude bolji. Svi se pitamo zašto je sve manje rodbine koja želi da se brine o djeci koja su ostala bez roditelja, a ne tražimo odgovor u državi. Ukoliko dedo i nena žele odgajati unuče, nemaju gotovo nikakvu pomoć za to dijete, ako jedno od njih ima penziju. Ili ostvare pomoć od 72 KM mjesečno, koja je minorna, a dijete treba hraniti, obući, odškolovati", ogorčeni su u zeničkom Centru za socijalni rad.
U Javnoj ustanovi Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo kažu da danas u Sarajevskom kantonu ima 320 mališana bez roditeljskog staranja.
"U srodničke porodice su smještena 104 djeteta. Informacije da je dijete bez roditeljskog staranja dobijemo od srodnika, škole, mjesnih zajednica, zdravstvenih ustanova", kazali su nam u ovom centru.
U Centru za socijalni rad Tuzla ističu da ima dosta srodnika koji se žele brinuti o djeci koja su ostala bez roditelja.
"Ukoliko se dogodi da dijete sa deset godina ostane bez roditelja, poštuje se i njegova želja kod udomljavanja. Sada je manje djece bez roditeljskog staranja kada se uporedi situacija u ratu i po završetku rata, kada je na našem području bilo mnogo mališana iz Podrinja koji su ostali bez roditelja. Mislim da procedura usvajanja i nije tako spora jer postoji i rok od šest mjeseci koji dijete prije usvojenja mora provesti u porodici koja ga želi udomiti. Ukoliko je sve u redu, postupak se nastavlja", ističe Hasiba Alibegović iz Centra za socijalni rad Tuzla.
Senad Kralješić, iz Centra za socijalni rad Konjic, kaže da trenutno nemaju djecu bez roditeljskog staranja.
"Nekoliko nezbrinute djece s ovog područja je smješteno u Dječiji dom 'Bjelave' u Sarajevu. I kada se dogodi da dijete ostane bez roditeljskog staranja, rijetko ima porodica koje nisu srodničke, a žele da se brinu o njemu", dodaje Kralješić.
Vlatka Šimić, iz Centra za socijalni rad Bihać, kaže da su mališani s ovog područja koji nemaju roditelje uz sebe mahom smješteni u Domu "Duga".
"Teška finansijska situacija utiče da se srodničke porodice sve manje javljaju da odgajaju djecu svojih rođaka, braće, sestara, jer i sami jedva sastavljaju kraj s krajem. Imamo smještanje u hraniteljskim porodicama i dogodi se da ih one zavole i traže starateljstvo", naglašava Šimićeva.
Almin Škrijelj iz Sarajeva bio je stipendista Udruženja "Obrazovanje gradi BiH", jednog od rijetkih udruženja koje se brine o djeci bez roditelja.
"Strašan je odnos države prema djeci koja su ostala bez roditelja, bez jednog ili oba. Ponižavajuće je da nana ili dedo stari i iznemogli idu od šaltera do šaltera ne bi li nakon što izvade 50 papira dobili neku mizernu pomoć za unuče koje odgajaju. Djeca koja ostanu bez jednog roditelja su u nemilosti, a sve je to pet puta gore za dijete koje ostane bez oba roditelja. Sreća pa danas ipak postoje udruženja poput 'Obrazovanje gradi BiH', koje ukazuje na takvu djecu, omogućava im stipendije za školovanje", dodao je Škrijelj.

Za 21 dijete u FBiH roditelj nepoznat
Od 1.820 djece bez roditeljskog staranja u FBiH, 619 mališana napustili su njihovi roditelji, a 721 dijete nema ni oca ni majke, kažu u Ministarstvu rada i socijalne politike FBiH. Ističu da je registrovano 66 mališana čijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo, 393 djece čiji su roditelji spriječeni da obavljaju svoju dužnost, a za 21 dijete roditelj je nepoznat.
U FBiH postoji šest ustanova - domova za zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja, i to u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Gradačcu i dva doma u Zenici. Projekte zbrinjavanja ove populacije imaju SOS Kinderdorf Internacional S u Sarajevu i Gračanici, Fondacija "Rudolf Walter" Selo mira Turije - Lukavac, Dječiji centar "Duga" Kulen Vakuf, Socijalno-pedagoške životne zajednice Bihać, Dječiji dom "Majčino selo" Bijakovići - Međugorje.
U FBiH je u odnosu na 1999. godinu, zbog prestanka rata i "ulaska" u punoljetstvo, smanjen broj mališana bez roditeljskog staranja. Prije devet godina u FBiH su bila registrovana 2.934 djeteta iz ove kategorije.
U RS 600 djece bez roditeljskog staranja
Prema podacima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske iz decembra 2007. godine, u RS odrasta 600 djece bez roditeljskog staranja. Od ovog broja 157 je napušteno od strane roditelja, a 162 je bez oba roditelja. Ukupan broj djece čijim roditeljima je oduzeto roditeljsko pravo je 20, dok 16 djece ima roditelje kojima je oduzeta poslovna sposobnost, a jedno dijete je nepoznatih roditelja.
U Ministarstvu navode da u RS postoje dvije ustanove za zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja i to Dječiji dom "Rada Vranješević" u Banjaluci, u kome je trenutno zbrinuto 93 djece, i Dom za djecu "Kiseljak" u Zvorniku, u kom boravi 35 djece.

Ostale vijestiArhiva