Bosna i Hercegovina bi bila sretna zemlja ukoliko bi privredne komore bile vanpolitičke i vanstranačke institucije, za kakve se zalaže predsjednik Upravnog odbora Vanjskotrgovinske komore BiH i direktor "Bosnalijeka" Edin Arslanagić.
Nažalost, nije tako. Nacionalni ključ i rotacija u ovoj instituciji od državnog značaja nisu stvar trivijalnosti, kako reče Arslanagić, nego fenomen bosanskohercegovačke realnosti od kojega jednostavno ne možemo pobjeći.
Politika je i te kako prisutna u Komori, čemu svjedočimo prilikom svakog izbora njenih čelnika, ali se ona provlači i kroz rad ove institucije. Već viđeni odnosi unutar države, u kojima svaki od političkih predstavnika naroda ima svoju viziju uređenja krupnih društvenih pitanja, na izvjestan način su preslikani u Komori.
Tužno je, ipak, što je institucija, koja bi trebalo da bude složan branilac interesa privrednika protiv uticaja loše politike, podlegla aktuelnom sindromu politizacije svega i svačega.
Ipak, upućeniji u zbivanja u Vanjskotrgovinskoj komori BiH, koja već više od pola godine djeluje kao raštimani orkestar i u kojoj ima mnogo samovolje i uzurpacije prava, tvrde kako je politika samo kišobran ispod kojeg se vodi borba za provlačenje različitih interesa u ovoj instituciji.
Razdor u Komori, dakle, dublji je od pitanja rotacije po nacionalnom ključu jednog generalnog sekretara.

Ostale vijestiArhiva