Loša je promijenio broj mobilnog telefona, što znači da se situacija u vezi s "Plavim orkestrom" zakuhava. Krenulo je odbrojavanje do povratka ove kultne sarajevske grupe na scenu, a frontmen Saša Lošić Loša to opisuje riječima: "Nema nas, pa se pojavimo kao neki gejzir".
Uz, kako kaže, hlađenje od velikih vrućina koje su zadesile i Sloveniju, ovaj muzičar i jedan od vodećih kompozitora u ovom dijelu Evrope završava zaostale poslove pred odlazak na dugoočekivani odmor. Kaže da nikada nije toliko radio kao u protekle dvije godine.
U otvorenom razgovoru Loša nam je otkrio profesionalne planove, nismo zaobišli ni njegov privatni život, ali ipak smo krenuli od iskrenog priznanja ovog muzičara da mu rastući profesionalni pritisak sve teže pada.
- Osjećam određeni pritisak ovih dana, jer producenti iz svijeta muzičkog šou biznisa valjda pretpostavljaju da se približava povratak "Plavog orkestra" na scenu, tako da mi iz cijelog regiona svakodnevno stižu ponude, potencijalne rezervacije termina, želje i pozdravi... Nažalost, u ovom trenutku je situacija oko "Plavog orkestra" neizvjesna. Skiciram pjesme i pripremam se kao da ćemo zasvirati sutra, međutim, tok događaja u životu često nije onakav kakav bismo željeli - kaže Loša.

Zašto?
- Iako postoji dobra volja, iako smo sentimentalni prema grupi, morate znati da nije baš najjednostavnije vratiti se na scenu poslije toliko godina. Svi mi imamo neke nove živote koje bismo trebali napustiti na godinu, a to je vrlo delikatno. Ipak, približavamo se tački okupljanja, postoji energija i radost, tako da vjerujem da ćemo najesen ubaciti "Orkestar" u prvu brzinu. Napravili bismo novu ploču i odsvirali nekoliko, možda pet-šest koncerata u regionu. Mada, moram reći, da se "Plavi orkestar" već neformalno okupio i to prije 15-tak dana na svadbi našeg producenta Igora Ferlinca u Ljubljani.

Kakav će biti novi "Plavi orkestar"?
- Moderan i sveden. Ne želim ničim intrigirati, nikoga zvati da pjeva s nama duete, biti mističan... Bilo kakvo kićenje smetalo bi "Plavom orkestru" u ovoj fazi života grupe. Želio bih da ova ploča bude organska, izvorna, puna optimizma i energije. Volio bih da se ljudi dobro osjećaju uz naše nove pjesme. Stilski bi je mogao opisati kao elegantnu bijelu kovertu, na kojoj je adresa napisana jednostavnim fontom.

Film je u drugoj polovini snimanja.
- O filmu bi najbolje odgovore dao reditelj Pjer Žalica, a ja se mogu osvrnuti i pogledati ga sa strane. Taj film je poput života. Počeo se otimati, diktirati nam tempo, ponašati nepredvidljivo. Kao neki čudni organizam, vuče nas nevidljivim nitima i sve je manje pamflet uspješnosti ili neuspješnosti jedne istočnoevropske grupe, sve je manje muzički film, a sve više postaje film jednog života, jedne epohe, generacije... Film će pokazati zaista puno stvari koje nećete moći naći u historijskim udžbenicima. Pretpostavljam da će Pjer, za sve znatiželjne, u okviru Sarajevo Film Festivala napraviti kratku prezentaciju montiranog materijala, tako da će ljudi vidjeti i osjetiti atmosferu i spirit ovog filma.

[b[Da li Vam je žao što ste ponovo izašli iz drugog plana?[/b]
- Prilično sam privatan u tom filmu i ne patim od toga da li ću se svidjeti svima. Pjer i ekipa filma su stvorili tako dobru i opuštenu atmosferu, da i naši sagovornici zaista hrabro zarone u svoj unutrašnji svijet kao da kamere nisu tu. I to je za mene najvažnije. Da su moji savremenici uspjeli, uz našu pomoć, ispričati važne stvari za kulturnu, emocionalnu i duhovnu baštinu ovih prostora, ali na jedan lagan, a ne težak način. Što se mene tiče, kao poznati ljubitelj osame i tišine, ipak osjećam malu nelagodu što ću se u velikim dozama izložiti javnosti.

Ostale vijestiArhiva