Privatizacija strateške imovine je trajni gubitak prava vlasništva i prava upravljanja, te realna opasnost produžene negativne ovisnosti države • Monetizacija putem koncesije je ustupanje prava upravljanja na duži vremenski period, nema rizika negativne ovisnosti, vlasničko pravo se ne mijenja, a finansijski efekti su bolji i trajniji
Mr. sci. Izet Bajrambašić, pomoćnik ministra u Ministarstvu komunikacija i transporta BiH, bavi se investicijama infrastrukture više od 20 godina. Dugogodišnji je član PPP Alijanse UNECE (sada PPP Tim specijalista), koja se širom svijeta bavi razvojem i promocijom investicijskih procesa "javno-privatno partnerstvo (JPP) u infrastrukturi". U razgovoru za naš list Bajrambašić kaže da su mnoge zemlje u aktuelnom procesu globalizacije imale velike teškoće s ekonomskim razvojem i investicijama i da su najbolje prošle zemlje koje su velikim projektima infrastrukture otvorile tržište za JPP, te da BiH nema realniji i prihvatljiviji ekonomski put razvoja od toga.

Šta je javno-privatno partnerstvo i zašto je to važno za investicije?
- JPP je tržišni finansijski proces temeljen na koncesijskim pravima, gdje se investicije i finansijska zaduženja vode u posebnoj tržišnoj kompaniji, uz kontrolu države, a mimo državnog budžeta. Važno je jer se investicije realiziraju, a država se ne zadužuje ili se minorno zadužuje, a svoje finansijske potencijale usmjerava na primarne socijalne sektore, zdravstvo, školstvo i sl.

To je jasno i logično kad je izgradnja nove infrastrukture u pitanju i takvih najava kod nas ima, ali zašto to dovodite u vezu sa postojećom infrastrukturom energije, transporta i telekomunikacija, koju je država već izgradila i na neki način otplatila?
- Globalni društveno-ekonomski poredak u svijetu je odluka "velikih" kojima se samo rijetki, dovoljno jaki, mogu suprostaviti na svoj način, a da pri tome nemaju direktnih posljedica. Ta globalna ekonomska politika propagira i nameće pravila potpune liberalizacije, otvorene tržišne konkurencije i nesmetanog kretanja kapitala, roba i ljudi u svim segmentima. Dakle, zatvorene državne ekonomije, monopoli, carinske barijere, porezna ograničenja i drugi slični instrumenti su neprihvatljivi u svim vidovima nove ekonomije i industrija pojedinačno. BiH je u procesu pristupanja ili je već pristupila mnogim organizacijama, koje pored ostalog uslovljavaju prihvatanje i provođenje pomenutih pravila. Pravila su ista, kao i instrumenti primjene, a jedan od forsiranih instrumenata je privatizacija državne imovine. Promotori (međunarodna zajednica) navode da se privatizacijom želi postići liberalizacija i otvorena tržišna konkurencija, a ukloniti monopol i uticaj aktuelne politike na biznis, što je tačno. Međutim, strateški sektori državne imovine (infrastruktura): energija, telekomunikacije i transport, bitno različiti od sve druge, te u interesu države i građana zahtjeva posebnu pažnju i tretman. Mnoge zemlje u svijetu su velikom svojom greškom, kasno shvaćenom, privatizaciju energetskog i telekomunikacijskog sektora provele na isti način kao privatizaciju sektora tekstila, metala, obuće i sl., da bi udovoljili međunarodnoj zajednici u postizanju liberalizacije, tržišne konkurencije, te uklonili monopol i uticaj aktuelne politike. Ove zemlje su trajno izgubile vlasničko pravo i pravo upravljanja ovim strateškim sektorima, postali su ovisni, bez mogućnosti uticaja na razvoj i dalju prodaju, te dolazak novog vlasnika, pa i onog politički nepoželjnog. Smatram da mi ne smijemo praviti takve greške i treba da umjesto privatizacije koristimo monetizaciju putem koncesija.

Vi smatrate da taj model može zamijeniti privatizaciju strateške infrastrukture i dati bolje efekte? Iskreno, o tome do sada niko nije govorio, ako možete objasniti u kojem obliku se to može ostvariti i zašto su efekti bolji?
- Monetizacija strateške imovine putem koncesijskih prava je novi instrument postizanja liberalizacije, tržišne konkurencije, eliminacije monopola i politike, a daje mnogo bolje i sigurnije finansijske i druge efekte za strateški sektor i državu. U ovom procesu država ostaje suvereni vlasnik imovine, a upravljanje nad imovinom se uz naknadu daje provjerenoj kompaniji iz istog biznisa na duži vremenski period što se regulira međusobnim koncesijskim ugovorom. Početna naknada je uobičajeno jednaka tržišnoj vrijednosti imovine, a kontinuirana naknada je procentualno vezana za ostvareni prihod. Realno, naknada zavisi od cijene koja se postigne u tenderskoj proceduri i pregovorima.
Monetizacija putem koncesija osigurava trajno i nepromijenjeno vlasničko pravo države nad imovinom, uvodi novi menadžment odvojen od politike, donosi čistu naknadu kao državni prihod, isključuje pravo prijenosa vlasništva ili upravljanja bez saglasnosti države, a samim tim nema ni rizika produžene političke i ekonomske ovisnosti države.

Kakva su iskustva ovakvih transfera u svijetu?
- Iskustva nisu velika. Nakon velikog pada investicija u druge komercijalne sektore, koji su pokazali veliku nesigurnost i rizičnost, a mnoge banke i investitori su radi toga pali ili su znatno oštećeni, strateška infrastruktura je postala veoma tražena. Trenutna finansijska tražnja za ovim modelima investiranja u svijetu pokazuje rast, a najveće transfere do sad su napravile španske kompanije u USA u sektoru transportne infrastrukture. Po svemu sudeći, i Njemačka će svoje autoputeve u državnom vlasništvu transferirati na ovaj način. Ovo je sigurno najbolji način da država od privatnog sektora dobije veliki novac i realizuje svoje planove razvoja.

Da li je Ministarstvo u kojem radite razmatralo ovaj model transformacije strateške imovine?
- Ne, Ministarstvo nema nadležnost nad procesima privatizacije i drugih transfera kapitala i to nije dio našeg rada. Međutim, Ministarstvo, kao što znate slijedi i promovira investicijske procese vezane za JPP. Moj stručni rad i dati model monetizacije putem koncesije umjesto privatizacije strateške imovine je ponuda svima za razmatranje s ciljem boljeg i sigurnijeg ekonomskog napretka BiH.

Kakve dobiti BiH može ostvariti monetizacijom putem koncesija?
- BiH sigurno može monetizacijom postojeće strateške infrastrukture (visoke vrijednosti) putem koncesija prikupiti značajne iznose svježeg stranog novca i uz stručan i pametan rad ostvariti visok stepen hronično nedostajućih greenfield investicija u zemlji, koristeći kombinovano tradicionalne i JPP modele investiranja. Ova strategija investicijskog ciklusa bi u potpunosti promijenila ekonomsku sliku u BiH u pogledu tražnje novca, kamata, investicija, tržišta kapitala, stranih investicija, zaposlenosti, izvoza, budžetnih prihoda i dr. Mislim da primjenu ove strategije treba početi odmah, jer su rezultati dugoročno stabilni i povoljni za državu i njene građane.

Ostale vijestiArhiva