Jedan od najznačajnijih bendova savremene i regionalne pop-rok scene "Letu štuke" protekle je sedmice prvi put nastupio na prestižnom muzičkom Festivalu "Exit". Odsvirali su 12 svojih pjesama, a pred binom okupili čak 4.000 ljudi. Zvali su ih na dva bisa.
- Nisam mogao ni pretpostaviti da je Festival tako veliki i dobar dok sam nisam vidio. Neću da ispadne da to govorim zato što smo mi učestvovali, ali nama je to bila ulaznica za istočno tržište - govori Dino Šaran, frontmen grupe iza koje su dva albuma "Letu štuke" i novi "Proteini i ugljikohidrati".

S obzirom na podatke s "Exita", može li se reći da na to, istočno tržište ulazite na velika vrata?
- Pa ne baš. Da ne pretjerujem, niti smo bili na glavnom stejdžu niti smo bili "hedlajneri". Bili smo jedan u nizu drugih bendova. U BiH i Hrvatskoj nas znaju, u Srbiji ne pretjerano. Još smo "njukameri" na sceni Srbije i Crne Gore. To je naše novo poglavlje... Ali, stvari se dobro odvijaju, nema neke euforije. Album lagano nalazi svoj put i obilježava vrijeme u kojem je nastao.
Pričalo se o mogućnosti da otkažete nastup na Festival, jer Vas je jako potresla prerana smrt bh. operske umjetnice Sanele Redžepagić.
- Da, bio sam slomljen, ali joj ipak nisam otišao na dženazu, jer je koncert na "Exitu" već bio ugovoren. Morali bismo pucati penale da se nismo pojavili na "Exitu", a uopće nije bila neka lova u pitanju...

Kakva je bila Vaša veza sa Senelom?
- Dobro sam je poznavao. Bili smo kao familija. Radi se o osobi o kojoj se, jednostavno, mora govoriti samo najbolje. Bila je unikatna u svakom smislu, bezrezervna prema svima, a najmanje je milosti imala za sebe samu. Nosila je u sebi tugu i mislim da ju je to, na kraju, ubilo. Izgubio sam velikog prijatelja. A to gdje je ona sada? Vjerujem da je na najboljem mogućem mjestu.

Vaša je majka umrla od iste bolesti?
- Da, i moja je mama bolovala od raka dojke. Zato mi je ovo sa Sanelom palo duplo teže. Bilo mi je 30 godina kada nas je mama napustila. Ali, u principu, svejedno je da li ti je tri ili 30. To je nenadoknadiv gubitak.

Na koncu, vratimo se u sadašnjost. Ljudi kažu da ste se drastično promijenili u odnosu na početak karijere. Je li Vam slava udarila u glavu?
- Nije. To kažu, jer bi htjeli da sam se ufur'o. Od muzike koju mi sviramo nema nekih para, radimo iz ljubavi, ali uvijek imaš puno ljudi koje ostaviš u dimu auspuha, koji dave, peglaju. Onda se osjetiš umornim i počneš izbjegavati neke situacije. Ne znam, valjda treba sa svakim biti previše dobar da mu ne bi udario na ego. Ali, ne pravim ja muziku da bih se sprijateljio sa svakim pojedinačno. Moj bend i ja smo grupa ljudi u tridesetima, prilično smo na zemlji i skromni. To smo što jesmo, kome se sviđa neka uzme, kome ne, ne mora.

EGIDA
Ne pravim muziku da bih se sprijateljio sa svakim pojedinačno
Nedavno ste na VIP internetskom portalu napisali četiri svoje kolumne. Je li Vam išlo od ruke?
- Pa jeste, iznenadio sam se i sam. Pisao sam stvari stihijski, obično dan pred "dedlajn", ali je ispalo dosta dobro. Mislim da ću i u budućnosti, barem za sebe, pisati nešto u formi proze. Možda i neki roman...

Sredinom avgusta sa djevojkom Teom dobit ćete sina. Jeste li spremni?
- Sa Teom sam svaki put išao na preglede. I kada sam prepoznao bebu na ekranu, prvi sam put osjetio da zaista nešto imam, nešto što je stvarno moje i neotuđivo. Ništa iz materijalnog svijeta te ne može tako privući, a kamoli zadržati.

Ostale vijestiArhiva