eksipil, karizma, savršeno tijelo, fenomenalan glas, izgled od miljun dolara, usne koje bi poljubio svaki muškarac…To su samo neke od asocijacija na Severinu Vučković. Prezadovpljna je novim albumom Zdravo Marijo, koji je radila s Goranom Bregovićem, a promociju je odrzala kao vlastito vjenčanje bez mladoženje.
-Stvar je ukusa, ali mislim da smo napravili jedan pošten album drugačiji od svih ostalih koje sam ranije radila, kaže Severina na početku intervjua za bh internetski dnevnik Pincom.info.

Bilo je kritika. Jedna od najintrigantnijih pjesama je Muškarcu samo treba kurva?
- Ta pjesma bila je baš onako kritična. Goran me je pitao hoću li je moći pjevati, jer je to prejaka riječ, ali znala sam da to mogu iznjeti. Međutim, cijela pjesma je takva da se ta riječ, ma koliko bila jaka, ne primećuje toliko.

A kada biste pravili vlastito vjenčanje, kakvo bi ono bilo?
-Kad sam bila mala, često sam zamišljala svoje venčanje, ali ni u snu nisam mogla zamisliti da će mi biti ovakvo. Mislim da sam ostvarila sve svoje snove, jer mi je Tonči Huljić svirao klavijature, Goran Bregović gitaru, a Saša Lošić i Petar Grašo su pjevali. Ima li idealnijeg venčanja?

Makar i u svrhe show biznisa?
- Ma, nije to u tom cilju pravljeno. Ljudi su takvi ili ne, ili se volite šaliti ili ne. To je moj život. Ja sam zaista imala svadbu…Dobro, nisam rekla da sam se udala. Ljudi vole sve fešte nazivati određenim imenima, kao svadbe, rođendani…Vole ljude stavljati u fioke. Ali, nisu svi ljudi isti i nisu svi samo za jednu fioku. Pa je tako ova moja svadba bila mjesto gde se ljudi vesele, piju, nisu se dugo vidjeli…Ali takva vrsta veselja se meni dogodi, i na mom rođendanu ili na sasvim slučajnom mjestu gde sam raspoložena.

Kako je na sve to reagirala Bregovićeva supruga?
- Isto kao i sva moja rodbina. Moja mama je bila divna. Otišla je u kupovinu i jedna žena joj je doviknula; Jeste li vidjeli onu malu ludu Severinu, udaje se ni za koga?!. Mama ništa nije rekla. Naravno, ona je bila na mojoj svadbi.

Idete li u crkvu?
- Imam svoje rituale, ali ne mogu reći da sam veliki vjernik. Volim sve biblijske priče. Volim Krista jer je ipak svjetovan, volim Mariju jer je zaštitnica žena.

Postoje li pravi prijatelji, s obzirom na posao kojim se bavite?
- Krećem od sebe. Naravno da se zna dogoditi da je netko ovakav ili onakav, pa se onda čudiš. Ja sam naivna, ali mislim da mi to donosi dosta dobrog, jer tako upoznam mnoge ljude, i ne razmišljam o tome radi li mi netko nešto iza leđa. Zaista mogu reći da imam prijatelja, i u ovom poslu i inače. Postoje ljudi koje ne vidiš po godinu dana, ali s kojima se razumiješ, i oni su ponekad i bolji. A nekada su najbolji oni koje samo površno poznaješ. Veoma mi je teško rastati se od ljudi, u nekim slučajevima, naravno, dođe do završetka puta, ali…

Ne možeš povući crtu i reći dosta, kraj?
-Ma, mislim da to i ne postoji. Nekada čuješ da te netko izogovarao, ali prešutiš…Tako je najbolje. Ali, to ne očekuješ od najbližih, oni su tvoji.

Znači opraštaš, ali ne kao u pjesmi?
-Trudim se nekako iz tuđeg ponašanja iščitati, možda, svoje površno ponašanje. Ali s druge strane, ako je netko stvarno svoj, zna čime se baviš, kako funkcioniraš, onda tu nema opraštanja. Baš sam gledala neki film u kome se kaže; „Nemoj se ispričavati, jer se samo slabi ispričavaju“. Ako stojiš iza nečega, ako su ti namjere čiste, po PS-u, onda se nemaš razloga ispričavati. Jedino ako znaš da si baš nekome naudio. Mada, ti koji znaju, oni se ne ispričavaju.

A opraštaš li muškarcima?
-To je isto kao s prijateljstvom, samo puta sto. Trudim se…Čekaj, onda bi taj netko trebao biti bolji nego tvoj najbolji prijatelj, da bi ti udovoljio, sve kako tebi paše..Ali, to je nemoguće, na žalost. E, onda kažeš ono, čekaj, možda ja malo pretjerujem, ali to su te boje koje navode ka osobi koja ti paše…A nekada ti se i zamagli ispred očiju i ne vidiš je li taj netko dobar, loš ili što već, sasvim ti je svejedno, zamagli ti se sve. Ali nisam ja ta koja je kompetentna pričati o muško ženskim odnosima jer sam više vremena provela na bini. Mozda i meni odgovaraju ove neke veze-neveze. Možda se samo izvlačim, možda mi je tako lakše. E sad, s 50 godina, možda ću znati…

Izjavili ste nedavno da se osećate usamljeno, da vas nema tko pomaziti po glavi?
-To je bilo moje vješto izbegavanje odgovara jesam li u vezi s nekim ili ne. To sam izjavila za jednu televiziju, a novine su prenijele. Jer, ako bilo što izjavim, onda ispadne važnije s kim sam ja u vezi nego što sam dvije godine radila novi album. Pa je najbolje reći da nema tko da me pomazi po glavi.

A kako treba izgledati taj muškarac?
- Moj izbor muškaraca nema veze s fizičkim izgledom, nego samo s kemijom. Odlučila bih se za intelektualca, ali duhovitog. Mora biti ostvaren u svom poslu i uspješan. I još nešto je jako važno- muškarac mora biti dobar prema ženi, onda će ga svaka žena voljeti.

Ostale vijestiArhiva