Slučajno ili ne, sa dolaskom Ćire Blaževića za selektora fudbalske reprezentacije BiH, u Sarajevo je stigao Haris Škoro, bivši as Želje, Dinama, Torina… Blažević je godinama radio na dovođenju lucidnog Škore u Dinamo, a onda su se rastali nakon samo jedne sezone u Maksimiru. Blažević je otišao u Nant, a Škoro u Torino.
Možda su im se putevi ponovo spojili. Neki ih vide kao tandem u reprezentaciji.
- Vaše se ime spominje kao jedan od Blaževićevih najbližih saradika. Koliko je to realno?
Nisam razmišljao o povratku u BiH u skorije vrijeme. Međutim, Ćirin se poziv ne dobija. Do danas nisam imao zvaničnu ponudu, iako bih prihvatio svaki angažman sa "tatom", kazao je Škoro u intervjuu za list "San"..
- Vjerujete li da Blažević može napraviti neke pomake u ambijentu kakav je kod nas, kada su navijači protiv Saveza, a neki reprezentativci su odbijali igrati?
Ćiro će sve podići na viši nivo. Nema tog stručnjaka koji može garantirat uspjehi, ali Ćiro je idealan za ovu haotičnu situaciju. Bosna nije mogla dobiti boljeg stručnjaka. I kada jednog dana ode - a ja mu želim da ostane što duže - on će ostaviti reprezentaciju na čvrstm temeljima.
- Zašto Blaževića neki smatraju samo velikim motivatorom. Koji su još njegovi aduti?
Istina da je Ćiro majstor za motivaciju, ali on je i veliki stručnjak. U Švicarskoj, gdje je vodio nacionalni tim i reprezentaciju pamte ga kao vrsnog stručnjaka. Ostavio je dubok trag u Iranu, u Francuskoj… U Hrvatskoj je ostvario rezultat koji će teško neki stručnjak ponoviti. Praktički je nemoguće procijeniti njegov uspjeh sa Dinamom 1982. godine. Treće mjesto na svijetu je kruna njegove karijere.
- Šta može sa bosanskom reprezentacijom?
On nema čarobni štapić, ali ima golemo iskustvo. Zna sa rajom, sa masama, sa igračima, sa medijima. U tome mu nema ravnog. Vrlo je važno da će mladi igrači najviše profitirati. Uvijek je nalazio i forsirao mlade igrače. On je Zvoni Bobanu sa osamnaest godina dao kapitensku traku. Samo je on tada mogao u Bobanu vidjeti buduću fudbalsku zvijezdu. Kod njega nema zvijezda, svi imaju jednak tretman.
- Ima li mana, što ne trpi Blažević?
Kao i svaki čovjek i Ćiro ima mana, iako ih ja nisam uočio. Znam da ne trpi nedisciplinu, neprofesionalnost. On želi da sve štima, želi pedantnost, pa i perfekciju u radu, želi imati najbolje uslove za igrače, za tim… Blažević ne konzumira alkohol i ne voli kojekakve "satelite" oko reprezentacije. Njemu je reprezentacija svetinja. Ja mu znam samo pluseve.
- Mislite li da može iznenaditi Turke i Špance?
On i kada ima apsolutne favorite u grupi, kao što je kod nas slučaj, ne traži alibi. Izgleda kod nas ljudi bi voljeli da neko dođe i kuka kako nemamo šansi, kako su i Belgijanci po tradiciji ispred nas. Ćiro nikom ne daje pardona. Važno je da se navijači vrate na tribine, on će podići zanimanje za našu ligu, bh. fudbal će sa Ćirom biti medijski prisutniji u regionu i u Evropi.
- Hoćete li doći na predstavljanje Vašeg bivšeg šefa?
Meni je važno da je naša reprezentacija dobila vrsnog stručnjaka. Neću se gurati prve redove. Kada prođe ova halabuka, ja ću sjesti sa Ćirom i popričati o svemu. Znam da ga i novinari zovu na sve strane. Ja sam i prije njegova dolaska bio sa njim u kontaktu, pa se smatram privilegovanim što sam prijatelj sa takvom sportskom i ljudskom gromadom, izjavio je Škoro.
Haris je ispričao jednu anegdotu iz Maksimira.
"Blažević me volio kao sina. Osjetilo se to u svlačionici, na terenu, iako šef nije bio nepravedan prema drugima. Igrači ko igrači, svako voli da ima povlašten odnos. Naša je "idila" nakratko prekinuta, nakon jedne skupštine kluba. Meni se nije dalo doći, ali samo morao, jer se okupila gradska i politička elita grada. U pola sastanka, meni dosadno i ja se uzvučem. Mislio sam Ćiro neće promijeniti. Sutradan na treningu, ja osjetim hladan odnos, trener me ne ferma. Mjesecima je to trajalo, dok nisam vratio povjerenje. Nakon gola Zvezdi, Ćiro me javno pohvalio i onda sa shvatio da sa njim nema zajebancije, da je kolektiv najvažniji", prisjetio se Škoro.
Sjeća se jedan od najboljih napadača Želje svih vremena kako je njegovog (Harisovog oca op.a.) Ćiro prebacio iz Sarajeva u Zagreb, kako ga je svako jutro brijao, a zadužio je i čovjeka koji će mu svako jutro nositi u bolnicu papuče i vodu. Škoru su tražili mnogi tadašnji prvoligaši, svi iz "velike četvorke". Haris je čuo da je propuh u Dinamovoj blagajni. Nestalo novca. Tražio je od Ćire da mu pare donese u Sarajevo. I Blažević krene iz Zagreba, ali je svratio u Travnik.
"Rekao mi je da je otišao na grob majke Kate i da je od svoje djece uzeo novac da me dovede. Bilo mi je neugodno kad sam vidio da imena na kovertama u kojima je bio novac. Na njima su pisala imena Ćirine djece, Barbare, Ines, Mire...", prisjeća se Škoro.
Škoro je jedno vrijeme živio u luksuznom hotelu 'Intercontinental' (danas Opera). Družio se sa Vladom Kasalom, Čavom Dimitrijevićem... Pričalo se tih dana po gradu da Škoro i njegova ekipa prave derneke u hotelu, da časte sve redom.
"Na jednom treningu Ćiro mi prilazi i kaže: "Sine, stigao je račun iz Interkontija. Pa, sine, ti k`o da si grof Monte Kristo, a ne Haris Škoro", urlao je trener. Sjeća se Škoro kako je Ćiro znao sve o svojim fudbalerima, sa kim se druže, sa kim izlaze, ko su im djevojke...
"Čak je znao sa recepcije uzeti ključeve od sobe i roviti po stvarima, nebi li našao cigare. Ma, Ćiro je čudo neviđeno. I dan danas smo u kontaktu, čujemo se kad stignemo. On je za mene uvijek bio i biće legenda, čovjek koji je poseban, nikad njemu ravnog nisam upoznao u karijeri. Izuzetna mi je čast što me trenirao i što sam od njega naučio puno stvari", kazao je Škoro.

Ostale vijestiArhiva