Sevdalinka predstavlja jedinstven narodni muzički izraz u BiH, koji se može pohvaliti dugom i bogatom tradicijom. Jedan od estradnih narodnih umjetnika koji je većinu svog života proveo u tumačenju i interpretiranju sevdalinke jeste Zaim Imamović, a njegovim stopama uspješno je nastavio i sin Nedžad Imamović.
"Sevdah je u svakom slučaju ljubav. Da li prema ženi, da li prema cvijeću, da li prema rijeci, da li prema gradu. To je događaj koji čovjek osjeća u duši", pojašnjava Nedžad Imamović s kojim smo razgovarali prilikom njegovog gostovanja u opštini Foča/Ustikolina.

Koliko godina ste na estradi i koliko albuma imate iza sebe?
- Na estradi sam od 1965. godine. Naravno, prvo amaterski, pa poslije profesionalno u orkestru RTV Sarajevo, tamburaškom i narodnom. Muzičar sam bio, a usput sam tu i pjevao, naravno. Mnoge je interesovalo kako to pjeva sin Zaima Imamovića, pa je bilo neizbježno da jednog dana i zapjevam. Dakle, evo već 40 i neka godina je iza mene, snimio sam dosta singl ploča, dosta ploča s četiri pjesme, imam i tri-četiri LP, tri-četiri CD-a. Mogu reći da sam zadovoljan tim izdanjima, tim pjesmama, kako me publika prihvatila, kako me primila s obzirom da je moj otac bio jedan od najpopularnijih pjevača. Volim često reći da je bio jedan od najstarijih, jedan od ljudi od kojih je to maltene i poteklo. Tako da sam iz sjene njegove na neki način djelovao.

Kako danas gledate na svoje muzičke početke?
- U vrijeme kad sam počinjao nije bilo puno muzičara, nije bilo puno orkestara. Naravno, imao sam puno prijatelja uza se, pa sam imao i nešto muzičke škole tako da nisam neobrazovan, neobaviješten ušao u sve to, a prije svega imao sam talenat koji sam naslijedio od oca.

Da li se tada moglo živjeti od sevdalinke?
- Kad sam počeo, možda se tad još i moglo živjeti od sevdalinke, ali u svakom slučaju su to mogli Zaim, Safet, Himzo Polovina i možda još njih nekolicina. Jer sevdalinka je uvijek bila pjesma tražena, ona je uvijek bila draga. Međutim, kad je počelo s novokomponovanim pjesmama, onda je ona malo na tržištu bila u drugom planu, tako da su samo zaista velike zvijezde mogle da prodaju dosta ploča i od toga da žive.

Koliko je to što ste sin legendarnog sevdalije opredijelilo Vaš životni put?
- Bilo je neizbježno da se bavim pjesmom. Bilo je neizbježno iz tog razloga što od trenutka kad sam se rodio u mojoj kući se pjevalo i sviralo. Onda kad se čovjek odgaja, kad raste u takvoj sredini, onda mu to uđe i u dušu i u srce, uđe pod kožu.

Postoji anegdota da su bh. seljaci prošlog vijeka dolazili u Sarajevo da kupe radio, i da su pritom tražili isključivo da im daju "onaj u kome je Zaim". Da li se Vi sjećate tog perioda?
- Čuo sam za taj događaj. Nije se on desio u Sarajevu, on se desio u Zagrebu. Jedan čovjek je došao u prodavnicu da kupi radio i rekao: "Molim vas radio u kojem pjeva Zaim Imamović."

Vaš sin Damir se takođe bavi ovom vrstom muzike.
- Imam čast da vam kažem da sam veoma zadovoljan i sretan što je Dado na neki način produžio vijek trajanja sevdalinke. Istina, on to radi na zaista poseban način. Ima nešto od dede, ima nešto od mene, ali u suštini je svoj. Svoj je po načinu interpretiranja, svoj je po načinu sviranja. Ja sam veoma sretan i zadovoljan što je zainteresovao svoju generaciju. Mislim to je veliki uspjeh jer to je znak da će se sevdalinka pjevati i dalje. Mislim da ima veoma dobar uspjeh. Stranci ga jako puno vole i cijene, i to je veoma dobar znak.

Ove godine imali ste i prvi zajednički koncert. Da li će biti još saradnje između oca i sina?
- Mi sarađujemo na drugi način. Naime, on mene konsultuje za neki tekst, za neku melodiju, a na koncertu koji je on imao u Bosanskom kulturnom centru ja sam otpjevao jednu pjesmu po njegovoj želji. Nije isključeno da se opet ne pojavimo zajedno.

Kakav je status sevdalinke u BiH?
- Čini mi se da je ona u nekom usponu, ali je tako uvijek sa sevdalinkom bilo. Ona se jedno vrijeme pjeva, pa se onda jedno vrijeme malo zaboravi, pa se onda opet sjetimo nečeg što je najvrednije u našoj kulturi, u našoj narodnoj muzici, u našoj muzici uopšte. Tako da se ja ne brinem za budućnost sevdalinke. Ona će sigurno ostati i biće uvijek rado slušana.

Treba li je zaštititi?
- Ovaj potez što su napravili u Sarajevu, Kuću sevdaha, što je poteklo od Ministarstva za kulturu, mislim da je pravi, da je to izuzetan događaj jer ne radi se o tome ko je u toj kući, nego je važno zbog čega je ta kuća napravljena.

Kada se slušaju stari snimci - interpretacije sevdalinke, i ove današnje, postoji li razlika?
- U svakom slučaju postoji, i to treba tako da bude. Moramo u vremenu u kome živimo da prilagođavamo, da mladi naraštaji razumiju i da vide vrijednost pjesme, a to ne možemo sa starim aranžmanom.

Šta su Vaši sljedeći projekti?
- Upravo spremam jedan CD, sa 14-15 sevdalinki koje su se rjeđe pjevale, u malo modernijem aranžmanu.

Ostale vijestiArhiva