Vijesti
Žuta štampa
U djetinjstvu sam želio biti Tarzan
19.08.2008. 20:00
Izvor: Dnevni avaz
U djetinjstvu sam želio biti Tarzan
Koncert u sarajevskom "The Clubu" 22. avgusta. Sluša muziku za koju ne zna puno ljudi...
Na radost brojnih ljubitelja muzike Ogija Radivojevića u Sarajevu, on će 22. avgusta nastupiti u "The Clubu". Svjetsku slavu ostvario je svirajući s Goranom Bregovićem od 1992. do 2004. godine. Zajedno su radili i muziku za deset filmova, kao i za albume inozemnih zvijezda, među kojima su Igi Pop (Iggy), Ofra Haza, Sezen Aksu, Joros Dalaras ...
Tokom 2004. i 2005. godine bio je lider benda na turneji Zdravka Čolića. Ovo će biti njegov drugi solistički koncert u glavnom gradu BiH.
- Uvijek se divno provedem u Sarajevu, dobro su mi poznati mentalitet i energija ovog grada. Često me zezaju muzičari s kojima sviram, jer u Sarajevu počnem i da govorim kao raja. Nadam se da će se ljudi koji dođu na svirku provesti onoliko dobro koliko mi uživamo dok im sviramo.

Koliko ste zadovoljni prvim solističkim albumom "U tebi kad me ima"? Da li ste već počeli pripremati novi album?
- Što se tiče moje prve ploče, još mogu da je čujem, a da mi ništa ne zasmeta. To mi je najvažnije. Oduvijek imam strah da ću se jednog dana postidjeti nečega što sam uradio. Zato, valjda, svaku pjesmu radim predugo. Trebalo je krajem avgusta da objavimo singl koji bi bio najava sljedećeg albuma, ali ne stižem. Planiram u septembru da nestanem, da uključim telefon tek kada završim singl.

Koliko poznajete bh. muzičku scenu?
- Iskreno, nisam previše upoznat ni sa srpskom ni sa bosanskom estradom. Znam ko dobro radi, obradujem se kada čujem lijepu, nekonfekcijsku pjesmu, ali uglavnom slušam muziku za koju ne zna puno ljudi. Moj favorit iz BiH je Laka, čak sam slao i SMS-ove za njegovu pjesmu na Eurosongu.

U karijeri ste sarađivali s najvećim zvijezdama u regionu. Zbog čega ste se odlučili na solo karijeru? Je li bilo teže sarađivati sa Čolom ili Bregom?
- Osjetio sam potrebu da promijenim ritam života, skupila mi se razna muzika u glavi, želio sam da sviram za svoju dušu, bilo je vrijeme da se vratim kući. S Goranom sam provodio 300 dana godišnje na turneji, ostatak u studiju, bio je to naporan tempo, pun iskustava za nekoliko života. Sa Zdravkom sam svirao jednu turneju, osjećao sam je više kao zabavu i druženje nego kao posao. Bilo je mnogo zahtjevnije raditi s Goranom, ali moram da kažem i izazovnije, ispunjenije.

Da li sebe možete zamisliti da se bavite nekim drugim poslom koji nije vezan za muziku?
- Počeo sam da sviram klavir s pet godina, nekako se oduvijek podrazumijevalo da će muzika biti moj životni poziv. Osim što sam u djetinjstvu želio biti Tarzan, ništa me nije interesovalo ni privlačilo kao muzika. Mogu da se zamislim kao kapetan neke male lađe, s najbližima oko sebe, bez telefona i TV-a, ali taj san čuvam za neke starije godine.

Koliko imate vremena za porodicu i privatni život?
- Moja porodica je moj život. Sve što radim, uključujući i muziku, podređeno je njima. Bez muzike bih nekako i mogao, bez njih nikako.