Jedan od najboljih bh. nogometaša u posljednje dvije decenije svakako je bivši kapiten reprezentacije Sergej Barbarez, čije će ime u historiji bh. sporta biti upisano zlatnim slovima. Pored neospornih igračkih kvaliteta, Barba posjeduje mnogo važnije i više cijenjene ljudske osobine, što je dokazao nebrojeno puta. Zbog toga se na utakmicama reprezentacije BiH i dalje često čuje skandiranje njegovog imena iako je prestao aktivno igrati.
Nakon što je okačio kopačke o klin, Barbarez posljednja dva mjeseca živi na relaciji Makarska - Mostar - Sarajevo. U intervjuu za naš list otkriva planove za budućnost, govori o porodici, kako je podnio povlačenje sa zelenog terena, povratku u rodni Mostar...

Definitivno ste okačili kopačke na klin, da li planirate oproštajnu utakmicu?
- To bi bio najbolji opoštaj od moje velike ljubavi, a sve planiram uraditi u vlastitom aranžmanu. Želim napraviti nogometni spektakl, a prihod bi, naravno, išao u humanitarne svrhe. Vjerujem da bih na toj utakmici mogao napuniti najveći stadion u BiH. Na terenu bi se trebala pojaviti mnoga poznata svjetska nogometna imena.

Kako provodite prve mjesece nakon povlačenja sa zelenog terena?
- Iskreno, očekivao sam da će biti mnogo teže. Prvih mi je nekoliko dana bilo najteže, ali sam potom shvatio da je gotovo s igranjem i počeo sam novi život. Posljednja sam dva mjeseca iskoristio za odmor s porodicom. Uživam na Makarskoj rivijeri, gdje već šest godina imam kuću. Mi, Hercegovci, kada nam se nešto svidi, odmah se pikiramo i tu ostajemo duže vrijeme. Naravno, skoknem malo do Sarajeva, Mostara, obiđem prijatelje. Zadovoljan sam. Sada imam vremena za sve.

Kakvi su Vam planovi za budućnost?
- Sada ću malo uživati, nekoliko mjeseci, a možda i duže. Ovo mi je najljepši period u životu. Nema treninga, karantina, stresa, opasnosti od povreda. Nemam nikakvih fizičkih, ali ni psihičkih opterećenja. Mogu da jedem šta hoću, da ne pazim na težinu. Ipak, uspio sam zadržati idealnu liniju. Nakon godina treniranja i igranja, zaslužio sam da se malo posvetim sebi i porodici.

Da li ćete ostati vezani uz nogomet?
- Sigurno ću ostati u dodiru s loptom. To je moj plan, ali nikad se u životu ne zna. Jedan susret može promijeniti sve. Želim dobiti trenersku licencu. Već sam razgovarao sa profesorom Munirom Talovićem. Pokušat ću od svih trenera sa kojim sam radio uzeti ono najbolje. Tada bih bio uspješan i na klupi kao što je bio slučaj na terenu...

Ostale vijestiArhiva