Znao je Željo i prije gubiti na svom terenu. Prije nekoliko sezona na Grbavicu je došla Modriča i pobijedila sa 2:1, sasvim zasluženo. Međutim, za razliku od utakmice protiv Posušja u subotu, navijači su u tom susretu aplaudirali svojim igračima i sa terena ih ispratili aplauzima.
U subotu dijametralno suprotna situacija. Željo pobjeđuje, i to u 94. minuti, kada je Radovanović nekako uspio ugurati loptu u mrežu, a navijači igrače ispraćaju zvižducima, te što je mnogo bitnije za pomenuti, pozdravljaju nogometaše Posušja aplauzima.
Pred početak sezone je izgledalo kako se situacija poboljšava, kako će Željo napokon vratiti se u vrh. Doveden je veliki broj igrača i gotovo svi su dobili priliku za igru. Međutim, gotovo niko od njih, izuzevši par pojedinaca, nije opravdao dovođenje na Grbavicu. Željo je čak i zaradio nešto novca od prodaje Štilića i Boubacara, a još je nejasno zapravo koliko je u klub stiglo novca za Senegalca i na čiji račun, s obzirom na to da je od najavljene transparentnosti predsjednika Želje Faruka Telibećirevića ostalo samo lažno obećanje, baš kao i ono da će napraviti klub kojeg se neće niko stidjeti.
Od te rečenice proteklo je gotovo dvije godine, a navijači se sve više stide, s obzirom na to da je došlo vrijeme da “plavi“ na Grbavici moraju pobjeđivati uz očitu pomoć sudija. Da se ne lažemo, pomaže se i drugim ekipama na njihovim terenima, ali Želji nikad niko nije više pomagao od Dominkovića i to protiv prosječnog Posušja, koje je prošle sezone sa Grbavice ispraćeno sa sedam komada u mreži.
“Normalno je da će navijači biti nezadovoljni. Igrali smo četiri utakmice kući i osvojili samo osam bodova. Pa i ja sam nezadovoljan“, kaže nam Haris Alihodžić, trener Želje, koji je do prije nekoliko sezona nosio dres tima sa Grbavice.
“S Posušjem se moglo igrati, ali druga je stvar što smo mi igrali loše. U glave igrača se uvukla nervoza i niko od njih ne smije da preuzme odgovornost na sebe. Očito je da su nesigurni i da nemaju dovoljno samopouzdanja“, kaže Alihodžić, koji ne zna rješenje.
“Teško je takve stvari riješiti. Ekipa se dosta promijenila u odnosu na prošlu sezonu i mogu reći da se još tražimo. Međutim, dešavaju nam se stvari koje su neobjašnjive. Sa pet metara promašujemo prazne golove. Dudić (imao dvije odlične prilike, op.a) bi bio najsretniji da je uspio pogoditi gol. Da nosi dres Travnika sigurno bi pogodio, ali za Želju još nije dao gola. Jednostavno je sada sve preraslo u psihološki problem“, smatra Alihodžić, koji je prije nego će potpisati profesionalni ugovor za Želju, prije 25 godina, i sam bio navijač sa juga.
“I ja sam navijao sa juga, te bio iznerviran i razočaran kada bi Željo slabo igrao, tako da shvatam navijače. Čim plate kartu, imaju sva prava i mogu dobacivati i govoriti sa tribina šta žele“, smatra trener Želje, kojeg smo upitali mora li baš sudija pomagati Želji na Grbavici da pobijedi nekoga.
“Ne mora, niti je to neko tražio od Dominkovića. Ne branim ga, ali šta nama sudije rade u gostima, red je da neko i nama pomogne. U Mostaru su nam poništili čisti gol, nakon Laktaša suspendovali su Zrnića, protiv Slobode je sudija ‘navlačio’ za Tuzlake i tako redom. Međutim, Dominković nije uticao na rezultat. Postigli smo regularan gol, a on nije dosudio penal ili isključio nekog igrača. Istina, mučili smo se, ali smo pobijedili i to je najvažnije“, smatra Haris Alihodžić, trener Željezničara.

Ostale vijestiArhiva