Danas se glumcima, a pogotovo glumicama, rijetko pruža prilika da zaigraju složene dramske uloge koje će obilježiti njihovu karijeru i po kojima će ih publika pamtiti. Upravo je jedna takva kompleksna pozorišna uloga pred Medihom Musliović u predstavi "Balada o Omeru i Merimi", čija će se premijera desiti 12. oktobra u Narodnom pozorištu Sarajevo.
Mediha je sa rediteljem Sulejmanom Kupusovićem sarađivala i u predstavi "Hanka", koja je duboko urezana u njenu karijeru. U priči o novoj ulozi glumica se prisjetila i prelijepe Hanke.

Predstava "Hanka" je prije nekoliko dana ponovno emitirana na televiziji. Da li biste voljeli ponovno zaigrati Hanku ili je to danas samo lijepo sjećanje?
- Mnogo me uspomena veže za "Hanku". Čitav jedan ormar sjećanja zaključan u prošlost podsjeća na dane kojih više nema. Pozorište je tada mirisalo na ono nešto, što je ubrzo iščezlo i nikada se poslije nije vratilo. Publika koja je gledala "Hanku" prije deset godina, a bilo je tada mnogo ljudi, i sada je se sjeća i to često kao najbolje predstave poslije rata pa do danas. Ljudi su je gledali po nekoliko puta. Znam bračni par koji ju je gledao čak šest puta! Malo sam virnula neku noć na Hayatu snimak predstave i nisam mogla dugo. Boli... Mnogi kažu, kakva vremena. Zašto se uzdiše za nečim čega više nema, što je nestalo? Ja to ne radim. Ja sam Hanka svakog dana, jer svakog dana umirem za ljubav.

Pred Vama je nova pozorišna premijera, "Balada o Omeru i Merimi". Reditelj Vašu ulogu opisuje najkompleksnijom u cijelom projektu.
- Igram Meriminu tetku Hadžiru, koja nije ostvarila svoju ljubav zbog istih razloga zbog kojih Merima umire. Sve ono što Merima prolazi, Hadžira je već prošla. Za neke je kukavica, za neke heroj. Kompleksnost i težina leže upravo u tom oksimoronu, jer je ona, zaista, i jedno i drugo. Sule i ja svakog dana razgovaramo i otkrijemo ponešto novo o Hadžiri. Mnogo mi pomaže, kao i svima. Poželim da postoji više ljudi koji vole pozorište kao Kupusović. Imamo još malo vremena do premijere, a tada se stvari i likovi u predstavi daju još više zakomplicirati. Mada, kada si unutar svog problema, kada se strasno posvetiš, kada misliš, pitaš, probaš i griješiš, tada kompleksnost problema postaje čarolija kojom će predstava, na kraju, da svjetluca.

Da li žalite za nekim propušenim prilikama u žvotu? Šta bi to bilo?
- Ne bih rekla da postoji nešto za čim žalim ili sam propustila nešto. Žalim za vremenom koje dolazi i prilikama koje više nemaju prilike. Žalim za današnjicom koja stavlja karijeru na prvo, a ljubav na drugo mjesto, za djecom koja uče historiju ove države, a da pri tome autori udžbenika ne pišu o njoj vjerodostojno. Žalim za ženom koja je nabrala čaja šetajući prašnjavom prugom pored otpada, gdje ljudi, mačke i psi vrše nužde, pa prodaje taj isti čaj na pijaci govoreći da ga bere na Bjelašnici... Eto za kakvim stvarima ja žalim.

U predstavi "Hanka" pokazali ste i da sjajno pjevate. Razmišljate li da se i tom pozivu ozbiljnije posvetite i da, uz glumačku, imate i uspješnu pjevačku karijeru?
- Išla sam u muzičku školu i svirala sam gitaru, po kojoj sam pisala note i akorde. Uvijek sam voljela pjevati. O muzičkoj sam karijeri maštala znajući da je to samo mašta. Pa bar bi mi to bilo lako. Ono što sigurno neće ostati samo mašta jeste jedan CD s pjesmama koje sama pišem. Onako, za sebe i za one koji vole moj glas, za moju dušu.

Kada su u pitanju prijatelji, koliko ste bogati po tom pitanju?
- Prijateljstva danas postoje vrlo malo. I ono isparava kao i sav pravi kvalitet i smisao života. Smjerovi koji vode ka prijatelju su virtuelni sastanci i druženja preko interneta. Moji prijatelji nisu preko mreže. Imam ih dovoljno da mogu živjeti život kakav želim. Broj nije bitan. Bitno je da su to ljudi sa kojima mogu popiti kafu i šutjeti. Volim ih onakve kakvi su, a i oni mene. Čupamo se kada upadamo u rupe. Ali, to nije sve. Moji se prijatelji više od mene raduju mojim uspjesima, a i ja njihovim. Da bismo imali prijatelja, najprije moramo postati prijatelj.

Da li imate momente kada se poželite osamiti i gdje, u tom slučaju, najradije odete?
- Trenuci kada se osamljujem su oni kada nisam zadovoljna samom sobom, kada se ne sviđam sama sebi. Vrijeme provodim u kući i čekam da prođe, a prođe onda kada se pomirim sa sobom. A ima trenutaka u kojima se osamljujem, jer se umorim od laži, prevara, nekulture, nepravde. Tada, ustvari, bježim kud znam i umijem.

Glasnogovornica ste i volonter Udruženja za mentalno retardiranu djecu u Bakovićima. Ovim ste angažmanom pokazali da ste itekako svjesna osoba, spremna pomoći drugima. Koliko ste time uspjeli probuditi želju i kod ostalih kolega da se uključe u ovakve i slične projekte?
- Mnoge se moje kolege pridružuju i volonterski pomažu Udruženju "Oaza", a i drugima. Koliko neko pridaje pažnje humanosti, u velikoj mjeri pokazuje koliko je odgovoran. O humanitarnim akcijama treba više pričati i pisati, jer što se više humanost promovira, to će se svijest ljudi više mijenjati. Zaista ne teba mnogo da se uradi neko humano djelo i svako može dati svoj doprinos. Vjerujem da u moru anonimnih ljudi ima mnogo samozatajnih dobrih ljudi, koji se ničim ne ističu, a mnogo pomažu čitavom svijetu.

Kakvi su Vaši daljnji poslovni planovi?
- Nakon premijere, priključujem se SOS timu koji radi na zaštiti i udomljavanju životinja. Nažalost, bavit ću se manje lijepim stvarima, ustvari, grozotama naše svakodnevnice. Problemi SOS organizacije, a smatram i svakog pojedinca, brojni su, ali i rješivi. Vjerujem u svijest građana da su dobročinstvo i ljubav jedini izlaz iz svakog problema i, naravno, sabur. Odnos ljudi, neljudi prema životinjama u BiH je ispod granica razumnog. Kada to kažem, mislim na stravična monstruozna zlostavljanja i ubijanja životinja. Vrlo se malo zna kako se radi u sarajevskom šinteraju, dnevno se ubije od 20 do 50 pasa pa izračunajte koliko je to godišnje. Javnost nije upoznata s tim šta se dešava u ZOO vrtovima, državnim i privatnim, koliko nekontroliranog lova postoji, kako stoje stvari u Hutovom blatu... Ništa se ili se vrlo malo zna o svemu ovome. Eto, to su problemi s kojima se spremam uhvatiti ukoštac.

Ostale vijestiArhiva