Opkladom u 100 dolara sa čuvenim kolegom Piterom Higsom da eksperiment BHK neće potvrditi postojanje Higsovog bozona, Stiven Hoking, poznati britanski fizičar i teoretičar, ponovo se našao u centru pažnje javnosti.
Za razliku od onih koji priželjkuju da u ovom kiklopskom akceleratoru što prije započnu eksperimenti sa sudaranjem dviju struja protona ubrzanih gotovo do brzine svjetlosti, za koje se vjeruje da će naučnicima pomoći da otkriju tajnu nastanka materije i da dešifruju vjerovatno i budućnost naše planete i cijelog kosmosa, Higs ne vjeruje u uspjeh ovog eksperimenta.
"Ne vjerujem da će se to dogoditi. Čak sam uvjeren da će biti mnogo zanimljivije ako Higsov bozon ne bude nađen, jer će to fizičare natjerati da o svemu još jednom porazmisle. U ime toga sam spreman da izgubim 100 dolara", kazao je Hoking.
Rođen na tristotu godišnjicu Galilejeve smrti, 8. januara 1942. godine, Stiven Hoking još kao dječak pokazivo je veliku sklonost prema nauci.
Tokom studija imao je problema jer ga profesori nisu razumjeli, ali to ga nije spriječilo da bude dobar student, uspješan sportista i član veslačkog kluba i da diplomira fiziku na Oksfordu kod Dejvida Skijame.
Uskoro je saznao da boluje od ALS-a (amiotrofičke lateralne skleroze).
Iako su mu ljekari tada predviđali još dvije-tri godine života, mladog Hopkinga to nije obeshrabrilo.
Bolest, koja je u početku brzo napredovala, uskoro je počela da se povlači i više nije bilo prepreka da temom iz teorije relativnosti doktorira na Kembridžu. Pobijedio je smrt, ali je njegovo tijelo ostalo paralizovano. Jedini pokreti koje može da načini jesu mali pokreti prstima, tako da nije u stanju normalno da upotrebljava tastaturu za kucanje već koristi "ručne miševe" pomoću kojih bira slova, riječi i izraze iz indeksa na kompjuterskom monitoru.
Godine 1970. Hokinga je zainteresovala kosmologija, a posebno crne rupe.
Od tada to postaje njegova najveća preokupacija.
Po zavešetku doktorata dobija mjesto predavača na Lukasovoj katedri, mjestu gdje je i sam Isak Njutn jedno vrijeme predavao.
Pokazao je da mehanika crnih rupa ima paralele u zakonima termodinamike prema kojima entropija mora rasti s vremenom, kao i da crne rupe ne nastaju samo usljed kolapsa zvijezda već i usljed kolapsa drugih visokokompresovanih regiona prostora.
U periodu od 1970. do 1974. godine Hoking i njegovi saradnici dokazali su Vilerovu hipotezu poznatu kao "ni-dlaka" teorem da su samo masa, ugaoni moment i električno naelektrisanje očuvani jednom kada materija dospije u crnu rupu.
Godine 1974. došao je do izvanrednog rezultata da crne rupe mogu emitovati toplotno zračenje.
Iste godine postao je član Kraljevskog društva, a 1979. godine profesor matematike.
Knjigu "Kratka istorija vremena", koja je bila pravi bestseler i postigla izvanredan izdavački uspjeh, izdao je 1984. godine. Prevedena je na četrdeset jezika i prodata u preko devet miliona primjeraka.
Četiri godine kasnije postao je počasni pratilac kraljice. Nažalost, ni tada nije bio pošteđen bolesti.
Tokom jedne posjete Berlinu dobio je upalu pluća, a nakon što su mu ljekari izvršili traheomiju pluća izgubio je glas.
Da ponovo kontaktira sa svijetom pomogao mu je jedan američki inženjer, koji je konstruisao aparat koji je preko tastature unosio riječi koje bi kompjuterski glas izgovarao.
Napisao je i knjige "Crne rupe i bebe vaseljen", "Kosmos u orahovoj ljusci" i "Teorija svega".
Gostovao je u seriji "Simpsonovi" i "Zvezdane staze", gdje je igrao poker sa kapetanom Datom, Ajnštajnom i Njutnom.
U ljeto 2006. godine profesor Hoking je tražio novog asistenta, a u posljednje vrijeme često drži predavanja po svijetu.
Poznata je njegova izreka: "Ne igra se samo Bog kockicama... ali on ih nekada baca tamo gdje ih niko ne može vidjeti".
Prepoznatljiv je i po tome što voli da zbija šale na račun američkog akcenta koji proizvodi uređaj za sintetizovanje glasa.
Godine 1995., kada se razveo od bivše žene Džejn, sa kojom ima troje djece, oženio se medicinskom sestrom Ilejn, bivšom ženom izumitelja uređaja za sintetizovanje glasa.
Čuveni fizičar i njegova kćerka Lusi najavili su da će napisati naučnu knjigu za djecu, nalik "Hariju Poteru", ali bez magičnih elemenata.
Time, kako su kazali, žele da objasne teoriju fizike na način prihvatljiv za najmlađe.
Iako za njega kažu da je Ajnštajnov nasljednik, zanimljivo je da do sada nije dobio Nobelovu nagradu. Kao obrazloženje za to spominje se da njegove teorije nisu eksperimentalno dokazane.

Ostale vijestiArhiva