Vijesti
Društvo i ekonomija
Velike tajne mlinsko-pekarske industrije
26.11.2008. 12:00
Izvor: Oslobođenje
Velike tajne mlinsko-pekarske industrije
Mali pekari u Sarajevu imaju više od 60 posto udjela u tržištu hljeba i peciva. Ostalih 40 posto otpada na Klas, Sprind i Aspek. Pri tom samo nekoliko njih brašno kupuju od sarajevskog Klasa. Ostali se snabdijevaju na crno iz Srbije i drugih izvora i plaćaju isključivo gotovinom jer tako najlakše varaju državu. Neke druge analize pokazaće da varaju i potrošače.
Halil Mešan, direktor Žitozajednice, u analizi aktuelnih događanja u mlinsko- pekarskoj industriji iznosi podatak da je cijena tog brašna znatno niža od cijene pšenice koju za preradu nabavljaju domaći mlinovi. U takvoj situaciji jasno je da domaća mlinsko-pekarska industrija ne može preživjeti i da država ne ubire nikakve poreze.
Iz Žitozajednice ukazuju i na to da uvoz pšenice u BiH nije organizovan po bilo kom principu. Svaki se mlinar zasebno pojavljuje u Vojvodini, ili najčešće u Mađarskoj gdje ugovara i kupuje za sebe.
Po broju tih “biznismena“ Mađari imaju predstavu da Bosni i Hercegovini trebaju mnogo veće količine pšenice pa su i sami zbunjeni.
“Kada bi se uvoz ove žitarice odvijao na osnovu konkursa koji bi raspisala država ili entiteti, tvrdim da bi konačna cijena tako nabavljene pšenice bila 20 posto povoljnija, koristili bi povoljnije uvjete plaćanja, a i kvalitet isporučene pšenice bio bi bolji“, uvjeren je Halil Mešan.
Da ima potrebe za takvom organizacijom uvoza povod nalazimo i na posljednjem sastanku predstavnika Vlade Federacije BiH i mlinsko-pekarskih kompanija, a u povodu zahtjeva za snižavanje cijena hljeba.
Nihad Hadžiahmetović, direktor Mlina iz Ustikoline, ustvrdio je da u ovim uslovima nema mogućnosti za takav potez. Pri tom je stavio primjedbu i na kvalitet pšenice koju je država prodavala iz robnih rezervi.
U kontekstu kvaliteta, a on je za potrošača po važnosti odmah iza cijene iz Udruženja pekara Tuzlanskog kantona upozoravaju na veoma loš kvalitet pšenice nabavljene iz Mađarske.
Kada ne znamo ko, šta i kako uvozi, teško je znati i šta ustvari jedemo. Posebno ako je hrana proizvedena bez ikakve kontrole. A takve hrane - hljeba je sve više.