Svi oni kojima je HŠK Zrinjski prirastao srcu, a posebno njihovi najvjerniji Ultrasi, na 2008. godinu gledaju s velikim ponosom, jer je to definitivno bila godina u kojoj je mostarski premijerligaš zaslužio silne hvalospjeve.
Na proljeće su po prvi put osvojili Kup BiH, dok u tekućoj prvenstvenoj sezoni nezaustavljivo kroče ka osvajanju druge titule državnog prvaka, ali moguće i druge uzastopne krune u Kupu BiH! Jako dobar dojam su po prvi put ostavili i na europskoj sceni što je također vrijedno spomena.
Pa, jesu li „Plemići“ ili ne? Tko zaslužuje naslove ako ne „Plemići“? Naslove svakako zaslužuju i Ultrasi, navijačka Skupina koja je u ovoj godini također napravila veliki iskorak u samoj organizaciji, praćenju, ne samo nogometnog kluba, već i ostalih sportskih kolektiva u Mostaru koji nose ovo časno i veliko hrvatsko ime.
U BiH je već postao nekakav običaj da titule osvajaju klubovi koji u toj godini proslavljaju kojekakve obljetnice. Takav je slučaj bio i sa Zrinjskim 2004. godine povodom stoljeća njihovog postojanja.
Zrinjski sljedeće godine nema nikakvu obljetnicu, ali bi mogao vrlo lako postati prva nogometna momčad u bh okvirima koja će u jednoj sezoni ugrabiti dvostruku krunu.
To bi bila najveća nagrada za spomenutu navijačku Skupinu Ultrase, jer bolje upućeni znaju kako ta navijačka Skupina u predstojećoj godini slavi svojih 15 godina postojanja.
Naime, po prvi puta Ultrasi su se organizirano skupili i svoj klub kao navijačka Skupina pratili 1994. godine u utakmici tadašnje Lige Herceg-Bosne između Zrinjskog i Širokog Brijega koja je završena rezultatom 0:0.
Od tada i oni pišu svoju povijest, premda su i ranije dolazili na utakmice svog kluba, još u ratno vrijeme kada je Zrinjski kao domaćin prvenstvene utakmice igrao u Širokom Brijegu, te Imotskom.
Također, u arhivskim spisima postoji i određena dokumentacija koja kazuje kako je ovaj klub još početkom prošlog stoljeća, neposredno nakon formiranja, imao veliku posjećenost na svojim utakmicama.
Stoga neka igrači ovog kluba budu konstantno tijekom proljetne polusezone imali na umu koliko bi njihovim navijačima, toj brojnoj rijeci njihovih pristalica, značila dvostruka kruna i neka ne podliježu nikakvim možebitnim „naopakim“ radnjama! Jednom ste izdali svoju publiku, nemojte i drugi put, iako bi vam Ultrasi zasigurno opet oprostili, jer će njima uvijek na prvom mjestu biti HŠK Zrinjski.
I svaka čast svima koji su sebe dijelom ugradili u ove posljednje uspjehe Zrinjskog, no jedna osoba ipak zaslužuje posebne pohvale, a to je svakako šef stručnog stožera Dragan Jović.
On je jednostavno gospon bh klupskog nogometa. Najprije je s Posušjem napravio i više nego respektabilnu momčad, a zatim od Zrinjskog napravio istinsko sportsko čudo. Da, bh nogometu se ove godine dogodio i Ćiro Blažević, također jedan nadaleko priznati stručnjak, kojeg li čuda mjestom rođenja također Travničanin, no Jović je ipak „Capello bh nogometa“.
Za igre Zrinjskog se ne može reći kako su njihove predstave bile „lakoća pobjeđivanja“. Njihove pobjede su postale „umijeće pobjeđivanja“. To je najviše do izražaja došlo u 8. kolu ove jeseni kada su u Laktašima do 87. minute gubili 3:1, ali tu utakmicu dobili 4:3, baš kao i Zvijezdu iz Gradačca u 13. kolu, iako su i tada do 89. minute gubili 3:2.
Rezultatski preokreti su nešto tako uobičajeno za momčad Dragana Jovića, a bolji poznavatelji nogometa će ustvrditi kako se upravo u tome ogleda kvaliteta i čvrstoća jednog sportskog kolektiva.
Oni nemaju golgetere poput drugoplasirane Slavije (koja slavi 100 godina postojanja!). Nemaju Spalevića i Kokota, koji su zabili 19 od ukupno 21 pogotka momčadi iz Istočnog Sarajeva u protekloj prvenstvenoj polusezoni. Međutim, oni imaju 12 različitih strijelaca svoja 33 prvenstvena zgoditka (najbliži njima su sastavi Laktaša i Širokog Brijega – po 26 golova).
Njihove strijelce predvodi Velibor Đurić, autor 7 pogodaka, dečko za kojeg možemo kazati šteta što ne igra za FK Sarajevo! Šteta iz razloga što bi u tom slučaju možda zaigrao i za reprezentaciju.
Ovako vrlo teško. Možda ako ode negdje vani. Recimo u HIT Goricu ili Tiranu. Ti klubovi su nažalost znatno cjenjeniji u očima čelnika bh Saveza i samih izbornika nego što je slučaj sa Zrinjskim.
Pored Đurića strijelci u prvenstvenim nastupima za Zrinjski još su bili Krešimir Kordić (6), Vuković i Žižović (4), Stojanović (3), Matko, koji je ubrzo otišao u Rijeku, te Musa, koji se naknadno priključio (2), te Nikolić, Selimović, Serdarušić i Šunjić (1).
Mladi Toni Šunjić je možda i najveće otkriće, dečko koji bi uz malo sreće mogao napraviti veliku karijeru (najmanje kao Saša Papac?).
Nabrojanim igračima treba svakako pridodati i Maku Ivankovića, vratara Igora Melhera, ali i mladog Marina Aničića, silno talentiranog Vladu Zadru, te Igora Žuržinova, kako jedan vjerni navijač Zrinjskog zna reći – najbržeg frajera u Pančevu i širem okrugu! Tu je sada i povratnik iz Zagreba Damir Džidić.
Kada pogledate popis svih ovih imena, te kada se prisjetite tko igra za ostale ponajbolje bh klubove i nije nikakvo čudo što je Zrinjski tako dominantan, zar ne?
Po završetku polusezone odmah su krenule priče tko bi sve mogao otići iz Zrinjskog što je na neki način i razumljivo budući nekolicina ponajboljih igrača ovog kluba ima primamljive ponude iz inozemstva, no struka Zrinjskog već godinama dokazuje kako ima njuh za dovođenje kvalitetnih, a jeftinih igrača, pa uopće ne treba sumnjati u njihov nastavak uspješnog kontinuiteta „kupovanja prave robe“.
Već se potiho spominje dolazak Jure Ivankovića, veznog igrača Posušja, koji istina ima i dvije kvalitetne ponude od klubova iz HNL-a, no kako sada stvari stoje „Juka“ je vrlo blizu Bijelog Brijega, a i to je jedan dokaz ozbiljnosti u radu današnje Uprave HŠK Zrinjskog i trenera Jovića.
Zrinjski nikako nije sinonim za onu često spominjanu krilaticu „Koliko para, toliko i muzike“! Naime, kao klub jesu organizacijski pri vrhu bh nogometne piramide, ali da su financijski toliko izdašniji nego neki drugi nema govora.
Vjerujte, nekoliko je klubova u ligi koji imaju na okupu skuplje momčadi, no nećemo spominjati njihova imena, jer gospoda mogu „dignuti nos“, tražiti da im to potkrijepimo dokazom, a tek kada bi smo potkrijepili nastalo bi „ludilo“. Zato ovu priču o Zrinjskom možemo završiti jednom drugom krilaticom koja kaže kako „Nije sve u parama“!
I da ne zaboravim, pozdrav kolegama iz Nezavisnih novina i njihovom „stručnom“ žiriju koji tradicionalno završetkom godine biraju sportske laureate za godinu na izmaku.
Čujem da niste u užu konkurenciju tog vašeg izbora uvrstili ni HŠK Zrinjski ni trenersku veličinu Dragana Jovića. Čudni neki kriteriji! Što bi bilo da su nešto ovakvo napravili FK Sarajevo i Husnija Arapović?

Ostale vijestiArhiva