Mišljenje komisije, zadužene da procijeni da li u Francuskoj treba uvesti praksu da se vodi statistika o građanima držeći se načela etničke pripadnosti, još nije zvanično objavljeno, a već izaziva oštru polemiku.
Predsjednik Nikola Sarkozi zadužio je u januaru Simon Vejl, bivšeg ministra i uvaženu političku ličnost u Francuskoj, da stane na čelo komisije koja će se pozabaviti pitanjem koje zadire u suštinu francuskog Ustava. Pitanje je da li je korektno da se i u Francuskoj dozvoli statistika na osnovu boje kože i etničke pripadnosti, kao što se to čini u SAD i Velikoj Britaniji?
Sarkozi se tokom predsjedničke kampanje snažno oslanjao na američki model "afirmativne akcije", kako se to prebrojavanje naziva u SAD, ili "pozitivne diskriminacije", kako je to isto prevedeno u Francuskoj. Šef države smatra da će, selekcijom po etničkom načelu, Francuzi imigrantskog porijekla, naročito predstavnici tzv. vidljive manjine - u prevodu, crnci i Arapi - biti bolje zastupljeni u institucijama, medijima i političkom životu.
Etnička statistika bi poslužila da se bolje sagleda raznolik sastav francuskog društva, tvrde zagovornici te ideje. Simon Vejl, pak, smatra da je, naprotiv, statistika na rasnoj i etničkoj osnovi u suprotnosti s temeljnim postulatima Ustava koji garantuje "slobodu, bratstvo i jednakost" svim građanima, bez razlike. Još važnije od toga je činjenica da postoji opravdana bojazan da bi takva statistika mogla da ugrozi "nacionalno jedinstvo", kako je izjavio jedan član komisije gospođe Vejl, pa i sam identitet francuske nacije.
Francuz po nacionalnosti je ne samo onaj čiji su roditelji Francuzi, već i onaj ko je rođen u Francuskoj i onaj ko je naknadno dobio državljanstvo, poput mnogih imigranata koji dugo žive u ovoj zemlji. Bojazan je, dakle, da bi kategorizacija stanovništva po etničkoj osnovi mogla dovesti do cijepanja društva na etničke zajednice, do izraženije getoizacije i suparništva među različitim etničkim grupama, kao što se to pokazalo u SAD.
Princip "afirmativne akcije" jeste u početku pomogao da se crnci uključe u javni život Amerike poslije vjekovnog robovlasništva i decenija segregacije, ali njegova efikasnost se danas ozbiljno dovodi u pitanje. Nepovjerenje među etničkim grupama u SAD ne samo da nije izbrisano, nego je čak stvoreno suparništvo između pripadnika latino zajednice, Afroamerikanaca i azijatske zajednice, ali i između crnaca iz Amerike i crnaca iz Afrike.
Zanimljivo je da se eventualno opredjeljenje komisije gospođe Vejl protiv "pozitivne diskriminacije" neće dopasti ni mnogim pripadnicima različitih etničkih zajednica. "Kad bismo znali koliko crnaca ima u Francuskoj, mogli bismo da svuda ustanovimo diskriminaciju i da se borimo protiv nje", izjavio je medijima Patrik Loze, predsjednik crnačkih asocijacija, koji sanja o određivanju obaveznog procenta crnaca na državnim funkcijama, na televiziji i na upravljačkim položajima.

Ostale vijestiArhiva