Za svoj umjetnički rad nekoliko je puta bila nagrađivana prestižnim društvenim nagradama, među kojima su i Nagrada Vlaho Paljetak, te Nagrada Đeki Srbljenović za poseban doprinos Splitskom festivalu. Odlikovana je i proglašena Vitezom Visokog odličja za doprinose u kulturi (Chevalier des Arts et Lettres), koju dodjeljuje predsjednik Francuske. Uručena joj je i Zlatna povelja humanizma. Nastupa i na velikim koncertima UNICEF-a. Hrvatska glazbena unija dodjeljuje joj posebnu nagradu "Status". Naravno riječ je o velikoj hrvatskoj glazbenoj umjetnici Terezi Kesoviji. Njezin ponovni dolazak u grad na Neretvi u povodu nastupa na svečanom božićnom koncertu ''Na dobro Vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo'', iskoristili smo za razgovor.

U Mostaru niste prvi put. Prema mišljenju mnogih mostarska publika je jako zahtjevna. Kakva je veza između Vas i mostarske publike?
- Mislim da je veza između Mostara i mene bila bolja u vrijeme rata, nego što je to u ovo mirnodopsko vrijeme. Ne znam zašto. Neki ljudi su zaboravili tu neku ljubav koju sam ja donosila, skupa s lijekovima. Bila sam ja tu već na jednom božićnom koncertu. Ali mislim logično bi bilo da imam normalan solistički koncert za mostarsku publiku, kao što sam ga imala u vrijeme rata. Malo sam zbog toga povrijeđena. A nekim ljudima sam pomagala da dobiju i putovnice, da dobiju putovnice Hrvatske pa su to zaboravili. Svi ti još uvijek žive u Mostaru. Pa zašto ja to ne bih javno rekla konačno. Ovi o kojima govorim prepoznat će se.

Bili ste i na Melodijama Mostara 1997.?
- Mislim da je Mostar grad koji ima potrebu za takvom glazbenom manifestacijom i da je to svake hvale vrijedno i ja to apsolutno podržavam.

Što mislite o festivalima općenito, kakvi su bili nekada i sada?
- Festivali su bila jedna neminovnost u vrijeme kad sam ja započinjala i bila na vrhuncu svoje karijere. To je bilo vrijeme festivala ja nisam mogla proći mimo njih. Jednostavno su bili nužno zlo. Danas oni postoje, ali da bi se afirmirali, kao i u ono vrijeme, mladi pjevači. Međutim, nema više one borbenosti, nema više one kvalitete koja je bila nekada. Nema tog jednog natjecateljskog duha. Ima puno više marketinga, nema istinskog natjecateljskog duha. Zato današnji festivali nisu bogzna što, po meni.

Vrijeme je Božića. Što u Vama budi ovaj blagdan?
- Božić u meni budi ono što se davno probudilo u mom djetinjstvu. Božić je meni najdraže slavlje. Jedan dan pun nježnosti, ljubavi, pažnje i poklanjanja. Ali više bih željela da se poklanja ljubav nego neki skupocjeni pokloni. Svaki poklon je vrijedan ako dolazi iz duše, ako je iskren. Ne treba to biti natjecanje tko će skuplje tko će bolje. Neka bude tko će ljepše, tko će iskrenije.

Za kraj poručite nešto našim čitateljima za Božić?
- Što ću vam poručiti mili moji nego da se volite. Neka vam Božić bude poticaj da razmislite je li vaše ponašanje onakvo kakvo bi trebalo biti, je li u skladu s onim duboko humanima. Pokušajmo pomoći onima kojima pomoć treba. Znam da je lakše reći nego učiniti, ali kad se učini onda je zadovoljstvo jako veliko. S blagonaklonošću pogledajte i na neprijatelje one jučerašnje, s ljubavlju. Jer svaki čovjek u sebi ima zrno dobrote samo ga treba isprovocirati. Neka Božić bude dan kada ćemo pokušati to zrno dobrote pretvoriti u kruh dobrote. Vjerujte mi da se tada čovjek osjeća jako sretnim. Jako je lijepo reći oprosti, ako pogriješimo. Recite slobodno oprosti jer ćete se osjećati fantastično. Duša će vam biti čista. Ne govorim fraze, ne volim fraziranja, ali ono što kažem to je živa istina. Sretan Božić svima.

Ostale vijestiArhiva