Najlakše bi bilo kritikovati, reći da ništa ne valja, osuti drvlje i kamenje po našim sportistima, da se moglo i moralo više kada je bh. sport u pitanju u 2008. godini, ali nije tako. Kada se zna u kojim uslovima treniraju, koliko im pažnje poklanja država, mada i ovdje treba izdvojiti pojedince, onda treba svakom sportisti u našoj državi čestitati na požrtvovanju, upornosti, samoodricanju i zahvaliti im što su u okviru svojih mogućnosti učinili sve da bi BiH u svijetu predstavili u najboljem svjetlu.
Ko nam je kriv što smo uvijek gladni uspjeha, što nas ne može zadovoljiti ni deveto mjesto Amela Mekića ili 17. Hamze Alića i učešće svih drugih sportista na Olimpijskim igrama u Pekingu i brojnim svjetskim, evropskim i balkanskim takmičenjima. Što se ne zapitamo, koliko su oni u startu hendikepirani, zakinuti za kvalitetne treninge i ishranu u odnosu na konkurente. Učinili su i više od svojih mogućnosti, a treba zahvaliti i svima onima koji su u njihove pripreme uložili sredstva koja su u tom trenutku mogli dati.

Od sada po zakonu
Kada se osvrnemo na godinu na izmaku, ne možemo a da na spomenemo donošenje Zakona o sportu na nivou BiH. Nakon godina čekanja, natezanja, pregovaranja i traženja dlake u jajetu onih koji sa sportom nemaju nikakve veze, izuzev navijanja u papučama ispred TV ekrana, Zakon je ugledao svjetlo dana toliko uopšten da se ne zna ko treba i šta treba da radi (količina sredstava koja treba da se izdvoje je tu, izgleda, najvažnija), ali je dobro da ga imamo. Sada ga treba dorađivati, a to je daleko lakše nego graditi od temelja. Sljedeći potez, kada se već razmišlja o promjeni Ustava, trebao bi da bude pokretanje inicijativa za osnivanje ministarstva za sport, i mlade svakako, na državnom nivou, kako bi se stanje bar malo popravilo.
Treba spomenuti i uspjehe rukometaša BiH koje je dobro predvodio Halid Demirović. Nisu se plasirali na Svjetsko prvenstvu 2009. u Hrvatskoj, izgubili su pomalo neslavno u baražu u junu sa Mađarskom, pošto je revanš-susret u Sarajevu prekinut nakon što su sa tribina na teren poletjeli papiri, upaljači i ostale sitnice koje su se mogle naći u džepovima. Dio gledalaca je “procijenio“ da islandske sudije Hylnur Leifson i Anton Palson ne sude kako bi trebalo, pošto su donijeli nekoliko čudnih odluka u finišu kada su se bh. reprezentativci počeli opasno približavati Mađarima, a sudije su jedva dočekale da susret prekinu. Epilog je da će Mađarska igrati u Hrvatskoj, BiH je zaradila kaznu, mogla je i veću, i izvukla nauk za ubuduće.
Košarkaši su prošli još jedan ciklus kvalifikacija za Evropsko prvenstvo na kormilu sa novim/starim selektorom Mensurom Bajramovićem. Nisu uspjeli u prvom krugu kvalifikacija, pokušaće u drugom. Iako u većini susreta najbolji bh. košarkaši nisu blistali, ne budimo pesimisti, dokle god se igra šanse postoje i treba se nadati.
Povratkom Razije Mujanović ženska košarkaška reprezentacija vratila se u elitno društvo evropskih selekcija. Raznim odlaskom situacija se mijenja i sada nam predstoje kvalifikacije za opstanak u A razredu. Ovih dana pisali smo o ostavci selektora Zorana Mikeša, najavama reprezentativki da se neće odazvati pozivu u selekciju zbog nebrige KSBiH.
Bilo kakva prepucavanja na tim relacijama ne služe za popravljanje imidža. Sada je na novoizabranoj selektorki Vesni Bajkuši da pokuša za dva dana da pripremi one koje joj se odazovu (2. januara je okupljanje, a već 4. utakmica u Sarajevu) i u duelu sa Rumunijom uspješno debituje.

Čelnici vode 2:0
Fudbaleri ne mogu da ne budu u centru pažnje. U krovnoj kući bh. fudbala, ali i na terenima širom zemlje, uvijek se nešto dešava, tako da je nemoguće zaobići ih. Nakon što je navijačima dojadilo da trpe poniženja, a čelnici im brojnim “mudrim“ odlukama dali toliko materijala da zatraže ne samo njihovu smjenu nego protjerivanje iz sporta uopšte, dogodile su se demonstracije u Sarajevu pred zgradom N/FSBiH. Povod je bio protjerivanje Mehe Kodre sa mjesta selektora smo mjesec nakon ustoličenja.
No, i vlastodršci bh. fudbala pokazali su se žilavim i mudrim protivnicima u meču za ostanak na vlasti. Prvo su poslali specijalce na demonstrante, i tu su lako poveli sa 1:0 pošto su policajci rastjerali okupljeni goloruki narod, a na 2:0 povisili su dovođenjem Miroslava Blaževića na čelo naše najbolje selekcije. Simpatični šarmer uspio je da se dodvori navijačima na sebi svojstven način, a kada su navijači zadovoljni, onda niko i ne traži smjene. Izuzetak je jedino generalni sekretar Munib Ušanović, čije je mjesto reizborno, a sam sebi je zatvorio mogućnost da na to mjesto bude ponovo izabran. Što se tiče čelnika Saveza, ta je idila mogla trajati unedogled, ali je za predstavnike FIFA i UEFA vođenje krivičnog postupka pred sudom zbog malverzacija i zloupotrebe položaja malo previše, tako da su skrojili nova konkursna pravila po kojima Ušanoviću više nema mjesta u toj fotelji.
No, ako za mnoge fudbalere i djelatnike u BiH nemamo puno riječi hvale, ponosnim nas čine mladići poput Ibiševića, Džeke, Misimovića, Salihovića, Pjanića i svih ostalih koji igraju u najjačim evropskim ligama i postižu zavidne uspjehe. Oni su na putu da ispune svoj san, a to bi bila želja i mnogih koji ovdje gutaju prašinu i nabijaju žuljeve po tvrdim i neravnim terenima.

Pohvale svima
Kraj je godine prilika za izbor najboljih sportista. Do sada su zvanično završena dva, onaj u organizaciji Sportskog saveza BiH i Nezavisnih novina. Mada su u opticaju gotovo ista imena, a kako bi i drugačije kada nam je i lepeza uspjeha poprilično uska, za sada su naklonost žirija dobili Arnela Odžaković, Memnun Hadžić i Lucia Kimani. Spomenuta su imena sportista Hamze Alića, Amela Mekića, Gorana Ikonića, Borkija Predojevića, Adnana Manke, Dijane Vasić, talenata Nadira Čolpe i Brankice Mihajlović te Mervane Jugić - Salkić, Dragane Knežević, Vedada Ibiševića, Miralema Pjanića, trenera Almedina Fetahovića, Radeta Unčanina i Mehmeda Skendera. Nisu zaboravljene ni ekipe RK Bosna Sunce osiguranje, ŽRK Borac, ŠK Bosna i uvijek hvalevrijedni članovi reprezentacije, ali i klubova u sjedećoj odbojci, kao ni prerano preminuli Memnun Idžaković i Rusmir Delahmetović.
Priznanje treba ustvari odati svim sportistkinjama i sportistima i onima koji ih na bilo koji način podržavaju širom naše zemlje. Nesebičnim trudom i zalaganjem pokušavaju da ni iz čega, ili u najboljem slučaju malo toga, naprave nešto. A kada se i dogodi to nešto, neka spreme rame za tapšanje, drugo neka ne očekuju. Biće valjda nekada bolje, nadamo se u 2009. godini. Bar za nijansu.

Ostale vijestiArhiva