Ured bošnjačkoga člana Predsjedništva BiH u ponedjeljak je šturo priopćio kako je Haris Silajdžić otputovao u jednodnevni posjet Libijskoj Džamahiriji. Razlog je navodno unaprjeđenje gospodarske suradnje između BiH i Libije. Doista se radi o maglovitoj, stereotipnoj najavi koja je očigledno javnosti trebala podastrti rutinski karakter putovanja. Ipak, za dobro upućene ona znači puno toga i traži odgovor na nekoliko pitanja.
Nije, naime, ništa čudno to što upravo Silajdžić odlazi u neku “prijateljsku” arapsku zemlju, jer on kotira odavno kao osoba koja od Bošnjaka ima najbolje relacije sa islamskim arapskim svijetom, makar se i mnogi Bošnjaci pitaju što su to BiH i bošnjački narod dosad imali od tih njegovih “silnih” veza, izuzev što je prije nekoliko godina pod sumnjivima i čudnim okolnostima doveo Kuvajćane u zeničku Željezaru. Svi znaju kako je taj posao završio.

Po milijardu u Libiju
U ovom slučaju priča je sasvim drukčija, iako je opet u prvom planu njegova svetost - novac. Već nekoliko mjeseci vlasti u FBiH upozoravaju kako je posrnulom gospodarstvu u borbi protiv galopirajuće financijske krize potrebna svježa milijarda maraka. Te milijarde dakako nema unutar države i uz to se nekako stvara dojam kao da se radi o nekakvoj igrački koju je lako za mali novac kupiti u obližnjoj prodavaonici. U višemjesečnom mudrovanju federalne mudre glave su došle do ideje kako je milijardu maraka moguće dobiti u Libiji. Ta je zemlja, navodno, spremna, pod vrlo povoljnim uvjetima, pomoći BiH da preživi financijsku krizu. Uspostavljeni su kontakti i javnosti je servirana informacija kako je to praktično gotova stvar i kako je samo tehničko pitanje tko će otići u Libiju i na pladnju uzeti taj novac - Haris Silajdžić ili Nedžad Branković. Stvari su do te mjere proste i banalizirane da su se i federalni ministri iz reda Bošnjaka počeli prepucavati tko ima veći autoritet u Libiji i kome će Gaddafi dati vreću s devizama. Svjedoci kažu kako je na jednoj od zadnjih sjednica Ekonomsko-socijalnoga vijeća ministar energetike, rudarstva i industrije Vahid Hećo na sva usta grmio kako u Libiju po novac može otići samo Haris Silajdžić, jer je on u Džamahiriji jedini autoritet iz BiH kojem libijski vođa vjeruje, ali što bi to on radio pa da “politički kajmak” pobere SDA i premijer Nedžad Branković, prenio je Hećine riječi sudionik toga sastanka.

Imovina u zalog za kredit
U međuvremenu je libijski ministar financija, navodno, sredinom siječnja trebao stići u posjet BiH i potpisati transfer izuzetno povoljnoga kredita, ali nije došao i nikad nije objavljeno zbog čega. Nakon toga stvari je s mrtve točke ponovno pokušao pokrenuti federalni premijer Nedžad Branković, pa je poslao pismo u Tripoli i zamolio prijam kako bi se iznova razgovaralo o financijskoj pomoći s navodno jakim argumentima s Brankovićeve strane. Prema izvorima iz Vlade FBiH, Branković je spreman obećati libijskoj državi zalog imovine jednog profitabilnog javnog poduzeća kao jamstvo za vraćanje kredita. Spominje se imovina BH Telecoma i to vjerojatno odgovara istini, jer je na jednoj od zadnjih sjednica Ekonomsko-socijalnoga vijeća akademik Božidar Matić ishitreno i neoprezno i sam predložio da se zbog hitnosti nalaženja milijarde maraka Libiji doista i ponudi zalog imovine ili dijela imovine BH Telecoma. Što bi to trebalo značiti? Vrlo jednostavno, u slučaju da FBiH ne bude mogla vraćati libijski kredit, ta bi Džamahirija postala vlasnik BH Telecoma. Time bi ta famozna privatizacija bila okončana na takav način.

Ostale vijestiArhiva