Ramzi Jusef i Ejad Ismoil su 26. februara 1993. godine, oko podneva, parkirali svoj crveni kombi u podzemnu garažu sjevernog tornja Svjetskog trgovačkog centra, odnosno WTC-a, i u svom teretnom vozilu aktivirali bombu.
Eksplozija je u garaži izazvala rupu obima oko 30 metara, kroz četiri podzemna sprata betona, te usmrtila šest i povrijedila 1.042 osobe. Dim od eksplozije se tad popeo stepeništima do 93. sprata oba tornja, ali "Blizanci" su i dalje stajali.
Naime, plan Jusefa i Ismoila se svodio na ideju da će uspjeti sjeverni toranj srušiti prema jugu te da bi pri padu bio pogođen i južni WTC. Jusef je nekoliko časova poslije već bio u Pakistanu, a da je parkirao svoj "smrtonosni" kombi nakrcan sa 600 kilograma eksploziva malo bliže temeljima zgrade, odnosno nekoliko spratova niže, njegov plan bi možda i uspio.
Istraga je pokazala da je u planiranju napada učestvovala grupa trenirana u Al Kaidinim kampovima u Avganistanu. Vjeruje se da je glavni um iza bombaškog napada Jusefov ujak Kalid Šaikh Mohamed ali Faden, koji je kasnije postao i jedan od glavnih osumnjičenih za napad 11. septembra 2001.
Kasnije, 2008. godine, na sudu je dokazano kako je zapravo za bombaški napad zadužena agencija u čijem je vlasništvu bio WTC, njujorški "Port Autoriti". Dokazano je da agencija snosi 68 odsto odgovornosti, a teroristi 32 odsto.
Naime, agencija je znala za bombaški napad, ali je odlučila ignorisati "ekstremnu i potencijalno katastrofičnu slabost koja bi bila upotrebljiva svakom teroristi koji bi se odlučio da je istraži i iskoristi", o čemu su naveliko prošle godine pisali američki mediji. "Port Authoriti" je time ostao dužan oštećenima u napadu oko 100 miliona dolara nadoknade. Ipak, iznos koji će agencija morati isplatiti još nije definisan.

Ostale vijestiArhiva