Ivo Andrić jedini je nobelovac s područja bivše Jugoslavije. Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost za roman “Na Drini ćuprija”, a cijeli iznos nagrade poklonio je iz dva dijela bibliotečnom fondu Bosne i Hercegovine. Rođen je 9. listopada 1892. u Dolcu u blizini Travnika u Bosni, preminuo 13. ožujka 1975. u Beogradu u 83. godini života. Djela su mu doživjela mnogobrojna izdanja.
Prevođen je gotovo na sve europske jezike te na mnoge afričke i azijske jezike. Ministarstvo kulture Srbije već sad je počeo najavljivati programe kojima će 2011. biti obilježeno 50 godina kako je Andrić dobio Nobelovu nagradu, a ministar kulture Srbije Nebojša Bradić najavio je da će cijela godina biti u znaku tog jubileja. Kao jedan od programa najavljena je i ekranizacija romana “Na Drini ćuprija”, a ovu filmsku operu, pod pokroviteljstvom predsjednika Srbije Borisa Tadića, režirat će Emir Kusturica. Koliko se država Bosna i Hercegovina posvećuje njegovanju i čuvanju lika i djela na ovog Nobelovca? Malo. Tek pojedinci u Andrićevu rodnom Travniku, obilježavaju jubileje iz Andrićevog životopisa, ali- bez podrške vlasti.

Tko se sjeća jedinog Nobelovca?
Zavičajni muzej Travnik, čiji je depadans Memorijalni muzej rodna kuća Ive Andrića, svake godine, na dan rođenja Ive Andrića, organizira Dan otvorenih vrata, te tijekom godine još niz drugih književnih programa kojima se obilježavaju neki drugi značajni datumi iz Andrićeva životopisa u okviru njegove književne biografije. Kustos muzeja Enes Škrgo kaže nam da je podrška vlasti za ovakve događaje slaba, ali je od prošle godine daleko bolja i radikalnija u odnosu na prethodne.
“Ali to još uvijek nije na onoj razini koju jedan Nobelovac zaslužuje. Ivo Andrić nije samo pitanje Travnika, Ivo Andrić je pitanje države Bosne i Hercegovine – njezinih institucija, tijela itd. Sve dok država u cijelosti ne stane ispred Ive Andrića i ne podrži ga, njegovu literarnu ostavštinu, teško može jedna mala sredina kao što je Travnik učiniti nešto više”, kaže nam Škrgo. Zavičajni muzej Travnik nije jedini koji prodaje važnost očuvanju sjećanja na lik i djelo Ive Andrića. Prije rata u Travniku su organizirani izuzetno značajni Andrićevi dani da bi se 1988. prestali održavati, a nakon rata njih na jedan način organizira HKD Napredak, ali na zaista simboličnoj razini. Hrvatsko amatersko kazalište Travnik, začetnik Dana, od 1996. obilježavalo je samo dan Andrićeva rođenja jer zbog nedostatka financijskih sredstava nisu mogli organizirati manifestaciju koja bi trajala cijeli mjesec. Tek prošle godine, punih 20 godina od prestanka održavanja Andrićevih dana, Hrvatsko amatersko kazalište Travnik organiziralo je cijelomjesečnu manifestaciju, ali opet bez podrške vlasti – uspjeli su zahvaljujući osobnim vezama i prijateljstvima, kaže nam voditelj ovog kazališta Anto Bilić.

U Travniku nema ulice s Andrićevim imenom
“U globalu mogu reći da mi od države BiH, ovakva kakva jest, ne možemo ni očekivati da se brine o stanju kulture uopće, bilo Hrvata, Bošnjaka i Srba u BiH, a pogotovo ne pojedinačno, znači Ive Andrića ili nekog drugog književnika. U ovakvom političkom stanju u kakvom je država danas suludo je i očekivati od ovakvih ljudi koji su na vlasti da uopće razmišljaju o kulturi ili bilo kakvom objektu, a to se vidi kroz sve probleme kroz koje država danas prolazi. Nema nikakve ni nade ni opravdanja da će ti ljudi nešto uraditi za kulturu, ili prema jednom Nobelovcu kao što je Travničanin Ivo Andrić, a tim što je Hrvat, tim još gore”, kaže nam Bilić. Nobelovac Ivo Andrić u Travniku još uvijek nema ni ulicu koja nosi njegovo ime. “Koliko ja znam, ta je procedura još uvijek u tijeku i Općinsko vijeće Travnik se još uvijek nije izjasnilo o tome”, kaže nam Škrgo.

Pravda će na kraju pobijediti!
Iako živimo u državi koja još nije ni politički stabilna, osiromašenoj, pitamo se može li se ipak, u uvjetima u kojima jesno i sa sredstvima koja imamo uraditi više za jednog Nobelovca. “Naravno”, odgovaraju i Škrgo i Bilić. Škrgo kaže da je jednostavno potrebno napraviti preraspodjelu proračuna. Bilić kaže da ga ne iznenađuje odnos vlasti prema kulturi, ali ne misli da će tako još dugo moći.
“Nažalost, ništa se trenutačno ne može promijeniti, ali ne znači da će tako biti i ubuduće.
Ti ljudi koji svjesno izbjegavaju Nobelovce kao što je Ivo Andrić, to je sramota tih ljudi, a ne ljudi koji se bore za to. Naravno, mi idemo dalje i radimo, bez takvih ljudi smo opstali i bez takvih ljudi ćemo i nastaviti”, kaže Bilić. Sredstva se, kaže, dodjeljuju po poznanstvu, a ne po kvaliteti programa, što je čisto mešetarenje ljudi iz vlasti.
“Ljudi koji se bave kulturom znaju da će na kraju pobijediti, pravda u kulturi mora doći na vrh; ona neće samo pobijediti, nego mora isplivati tamo gdje joj je mjesto”, kaže Bilić.

Ostale vijestiArhiva