Kako sam? Nikako. Okružen sam bolešću, smrću i ljudskom zlobom - kaže Arsen Dedić u intervjua za „Blic” pred put u bolnicu u Padovi, gdje mu je prije pet godina presađena jetra. Zbog lošeg zdravstvenog stanja čuveni šansonjer je morao odgoditi koncert u Beogradu zakazan za 20. ožujak u „Sava centru”.
- Najlakše mi je biti na sceni. Kada se uselim u svoje pjesme, odlično se osjećam. Ali za jedan tako veliki koncert sa filharmonijom, kakav sam planirao u Beogradu, potrebne su bar sedmodnevne pripreme i probe. A meni zdravstveno stanje to ne dozvoljava. Imam velike probleme sa zdravljem. Eto, već pet godina živim s novom jetrom i ne znam koliko ću još dugo. Moji najbliži prijatelji koji su imali isti problem kao ja nisu više među živima. A ja, evo, živim. I radim. Rad me štiti od lijenost i smrti - priča Dedić.
Arsen kaže kako nije dobro, ali da mora živjeti zbog svoje unučice Lu. -Evo, baš je sada dok pričamo došla iz vrtića i izvršila pravu invaziju na kuću. Zlato dedino. Nas dvoje smo lavovi u horoskopu, u dva dana smo rođeni. Divno slika i pjeva. Veoma je muzikalna i ima apsolutni sluh, kaže Arsen i dodaje kako će učiniti sve da Lu bude u javnim vodama.
-Podržat ćemo Lu ako bude htijela biti slikar ili pisac, ali učinit ćemo sve da ne izađe na scenu. Strašno je biti stalno izložen pogledima. Znate li koliko sam se puta, gledajući se u ogledalu, pitao da li da se obrijem ili da se ubijem?!, kaže Arsen za Blic.
- Imam 71 godinu i smatram da u ovim godinama nije pristojno više biti na sceni. Ali još uvijek imam daleko više ponuda nego što ih želim (smeh). Svuda sam pjevao, od Ria do Kazahstana. No, nemam snage više za javne nastupe. Lagodnije mi je raditi u svojoj sobi. Znate li što upravo držim u ruci? Svoju novu knjigu: „Zidne novine ili (i)lirsko podjebavanje”. Da, da, tako se zove. To su eseji koji se odnose na aktualnu vremensku i prostornu nevolju u kojoj uživamo. Naši narodi i narodnosti poduzeli su sve da nam bude gore. A tako će biti i dalje. O tome je knjiga. Spremam i antologiju sa sedam diskova, ukupno 91 pjesmom, i tome se radujem.
Upitan što je s memoarima „Prvorazredni građanin drugog reda”? Arsen kaže:
- Napisana je. Čeka da umrem pa da bude objavljena. U njoj je sve napisano, po imenima. Mnogima će biti teško kad izađe knjiga. Bit će to tvrdo slijetanje. Ne želim povrijediti obitelji tih ljudi koji su mene povrijedili, zbog toga odlažem izdavanje, kaže Arsen..
Objašnjava kako su njegova obitelj i on bili žrtve raznih zlih ljudi.
-I politički sam stradao. Od 58. godine pa do danas u svakom desteljeću imao sam političke nevolje. Nije bilo režima koji mi nije pravio probleme, uključujući i ovaj danas. Mnogi su se bavili privatnim životom moje obitelji, pisali su svašta. O mom piću se toliko pričalo… A ja sam uvijek govorio: Pijem, pa što? Na svoj trošak pijem! Ma, ne mogu više ni nabrojiti sva zla! Pa, moja Gabi je izgubila naše prvo dijete jer joj je neko javio da sam potpuno izgorio u autu. Kasnije nam je i stan izgorio. Stalno su me pratile nedaće. Operirao sam tetive na obje ruke, operirao oko, jetru… Tolike operacije… A ja sam sve to vrijeme radio. I opet ću, čim se vratim iz Padove, kaže Arsen.

Ostale vijestiArhiva